Sou Fujimoto svjetski je poznat cijenjeni arhitekt koji donosi dašak Japana.
Jeste li se ikada susreli s imenom Sou Fujimoto? Znate li da je upravo on izradio prijedlog arhitektonskog rješenja za prostor između Save i Kalemegdanskog parka u Beogradu, a koji je potom odnio nagradu, te se smatra kako će isti postati novim simbolom toga grada? Ukoliko niste, smatramo da je vrijeme da saznate nešto o njemu…
Sou Fujimoto, japanski je arhitekt koji svojim radom oduševljava svijet.
Rođen u Hokkaidu, Japan, 4. kolovoza 1971. godine, taj danas četrdesetjednogodišnji ljubitelj arhitekture diplomirao je na odjelu za arhitekturu davne 1994. na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Tokiju.
Međutim, suprotno očekivanjima okoline, a svojstveno njemu samome, odlučuje raditi samostalno umjesto da bude dijelom velike arhitektonske tvrtke. Navedeno mu je osiguralo prepoznatljivi stil, kao i osjebujnost njegovih projekata. Shodno tome, 2000. godine njegov su mu rad i uloženi napori osigurali otvaranje vlastite tvrtke naziva „Sou Fujimoto Architects“.
Svakako ne treba zanemariti pozamašan broj poslova kojima se bavio za svog profesionalnog razvoja, a koji su mu uvelike doprinijeli u kasnijoj karijeri. Spomenimo barem neke:predavao je na mjestu sveučilišnog profesora u Tokiju i na Kyoto sveučilištu, bio je izvanredni profesor također na Sveučilištu u Tokiju, radio je na Dječjem centru za psihijatrijsku rehabilitaciju, te na Musashino knjižnici na Umjetničkom sveučilištu.
Fujimotovu kvalitetu, privrženost radu i orginalnost stila do danas su prepoznali mnogi. Tome svjedoče brojne nagrade koje je primio, poput: 2. nagrade za Muzej umjetnosti Aomori Perfecture (2000.), 1. nagrada na natjecanju za okoliš umjetničkog foruma Annaka (2003), nagrada u kategoriji privatnog stanovanja na Svjetskom arhitektonskom festivalu (2008), te kao posljednji kojega ćemo spomenuti: Grand Prix japanskog Instituta arhitekture za projekt naprijed spomenutog Dječjeg centra za psihijatrijsku rehabilitaciju.
Osim osebujnog stila u arhitekturi, ovaj, slobodno ga možemo nazvati umjetnik, obožava jutra, jer jutro smatra svojevrsnim početkom ne samo dana nego i arhitekture. Njegova djela u najvećem dijelu nastaju u uredu, gdje surađuje sa svojim osobljem, no kada osjeti kako je dobio ideju koju mora razraditi povlači se u svoj stan ili neki od obližnjih kafića.
Pitate li se kako bi on opisao svoj stil, dovoljno je reći „primitivna budućnost“. To objašnjava težnjom da zadrži određena svojstva primitivna načina življenja, te ih potom dovede u vezu s budućnošću.
Nadalje, ono što posebno iznenađuje jest činjenica da Fujimoto ne odbija raditi niskobudžetne poslove niti sada kada je iznimno tražen. Naprotiv, voli raditi na njima jer smatra kako pružaju više mogućnosti i izazova, što je danas, budimo iskreni, prava rijetkost među toliko traženim i cijenjenim arhitektima.
Autorica: Nela Baričević
Slike: Shutterstock