Daleko najjeftiniji, no i najrizičniji način putovanja od jedne destinacije do druge.
Autostopiranje je postalo popularnom metodom putovanja ˝od točke A do točke B˝ tijekom 1930ih godina – bilo je to doba Velike depresije kada su se mnogi našli bez posla i novca te je, naravno, malo tko bio te sreće da posjeduje vlastiti automobil. Uzbudljivo te, u većini slučajeva, i sasvim besplatano, autostopiranje je često bilo omiljeno prijevozno sredstvo hipi mladež 60ih i 70ih godina, no u posljednih desetljeća njegova popularnost je naglo opala – za to su uvelike zaslužni razvikani slučajevi nasilja nad autostoperima, koji su stvorili klimu nepovjerenja i straha . Ipak, ljubitelji autostopiranja i dalje ističu mnoge njegove prednosti – uz to što je veoma blagonaklon prema vašem putnom budžetu, kroz stjecanje novih poznanstava pruža vam se i jedinstvena prilika boljeg upoznavanja kulture u kojoj se nalazite.
Savjeti za autostopiranje
Ako ste dovoljno avanturističkog duha da se odlučite odabrati autostopiranje kao svoj način prijevoza do iduće lokacije, evo nekoliko naputaka od strane iskusnih autostopera. Prvo, nikada nemojte zanemariti svoj izgled, budući da ćete se s čistom i urednom vanjštinom dojmiti kao mnogo privlačniji potencijalni suputnik – neki također predlažu da pomaže nositi odjeću bijele boje (što pridodaje dojmu čistoće i ˝pristojnosti˝) ili pak se odjenuti u jarke, uočljive nijanse. Što se društva za autostopiranje tiče, iako ćete se možda najsigurnije osjećati u skupini, što vas je više u ekipi to su vam manje šanse da će vam netko stati, stoga je najbolji kompromis putovati u paru. Žene koje autostopiraju solo su, očekivano, u najranjivijem položaju, no također će i najbrže uspjeti naći prijevoz – bilo od muškaraca ili od žena i obitelji kojoj će ženskoj putnici stati kako bi ju ˝spasili˝ od ostalih mogućih opasnosti na cesti. Bilo kako bilo, ako ste žena i nađete se u situaciji da želite/morate autostopirati sami, budite dvostruko oprezniji, a mudra odluka je i naoružati se bočicom suzavca ili nekim drugim sredstvom samoobrane.
Mjesta za okupljanje stopera
Autostoperi vole reći da postoje tri najvažnija faktora koja odlučuju o tome hoće li vam netko stati ili ne – lokacija, lokacija i lokacija! Ono što je pritom najvažnije je da mjesto bude vidljivo, da promet na cesti uz njega nije prebrz te da se automobil na njemu može sigurno zaustaviti. Valja imati na umu i da veći broj automobila ne povećava vaše šanse za besplatnu vožnju – u prometnoj inačici Efekta promatrača, velika je vjerojatnost da vaš potencijalni vozač jednostavno može pomisliti da, od pregršt drugih vozača, će se sigurno naći netko drugi tko će vas pokupiti. Najbolje je stati na nekom mjestu izvan centra grada, na cesti koja vodi u smjeru na koji namjeravate ići (ulazi i izlazi s autoputa su osobito dobra lokacija), a dobar odabir može biti i autostopiranje na benzinskoj stanici, gdje se možete i raspitivati ako vam tko god želi ponuditi besplatnu vožnju. Od velike pomoći je i kartonski znak sa vidljivo napisanom lokacijom ili smjerom, no učinkovit može biti i neki šaljivi natpis (npr. ˝Ne smrdim˝) koji će vozača nasmijati i ponukati da se zaustavi. Veseli pristup je od ključne važnosti – ma koliko bili izmoreni od čekanja prijevoza (a sigurno ćete u nekom trenutku biti), nikada nemojte zaboraviti uputiti široki osmijeh svim vozačima, pa čak i onima koji samo projure pokraj vas.
Dok su gore navedeni naputci primjenjivi na gotovo sve lokacije na svijetu, u nekim mjestima valja ponešto prilagoditi svoje ponašanje, a neka pak potpuno izbjeći. Tako je slavna autostoperska gesta podignutog palca u nekim državama na Bliskom Istoku i u zapadnoj Africi krajnje prostačka i ekvivalentna pokazivanju srednjeg prsta na Zapadu, dok bi na nekim drugim mjestima mogli razumjeti da samo pokazujete da je ˝sve u redu˝ te proći pokraj vas. U takvim slučajevima bolje je dozivati prijevoz mahanjem otvorene šake ili pak, u nekim državama u Južnoj Americi, uprijeti kažiprstom u smjeru u kojem želite ići.
Iskustva autostopera
Prije nego što uđete u tuđi auto u nekoj stranoj zemlji, dobro promotrite vozača i vjerujte svom instinktu pri odabiru prijevoza (ako vam nešto u cijeloj situaciji ne štima, ne ustručavajte se ni odbiti) te, budući da na nekim mjestima vozači vole i naplaćivati svoje usluge, razjasnite (ne)plaćanje odmah na početku. Naravno, izbjegavajte nestabilne države i države s visokom stopom nasilja (npr. Kolumbija, koja slovi kao jedna od najmanje poželjnih destinacija za autostopiranje), no raspitajte se unaprijed o tome koliko je lako doći do besplatne vožnje u određenoj državi, budući da u nekim zemljama kultura autostopiranja gotovo da ne postoji, ili pak je poprilična rijetkost zbog malog broja osobnih automobila. Postoji i internetsko mjesto okupljanja na kojoj autostoperi dijele svoja iskustva stopiranja u različitim državama, stoga obavezno proučite situaciju prije nego što dignete palac u zrak.
Silvia Vidović
