U svijetu je poznato 28 vrsta pčela, od kojih samo tri žive u Europi, a ona zbog koje se Slovenija uvrstila na kartu europskih središta apiterapije je siva medonosna pčela, blagog karaktera, poznata i kao Apis mellifera carnica. Sama riječ apiterapija znači “liječenje pčelinjim proizvodima”, od lat. apis – pčela i therapia – liječenje.
A upravo je začetnik moderne apiterapije, dr. Filip Terč, porijeklom Čeh, većinu života proveo u Mariboru. Utvrdio je da ubodi pčela ublažavaju reumatoidni artritis i već od 1879. provodi liječenje bolesti apiterapijom. Danas u Sloveniji ovakvu nadograđenu verziju liječenja pčelinjim proizvodima prakticira oko 20 pčelara, a jednog od njih upoznali smo u Goriškim Brdima.
Na zdravoj strani
Jedini takav u Brdima živi u selu Hlevnik. Robert Skubin želio je cjelokupna terapijska svojstva uzgoja pčela prenijeti svojim sumještanima te se unatrag godinu dana bavi apiterapijom. Ima 16 košnica s 15.000 – 20.000 pčela po košnici. Ljeti se ta brojka penje na 60.000. Robert uzgaja pčele i proizvodi med na način kako se to radilo nekad.
A njegove košnice kao i sve u Sloveniji proizvod su Antona Žnideršiča i razlikuju se od onih europskih. Sama terapija odvija se u drvenoj kućici koja u donjem dijelu ima ugrađene košnice. Već pri samom ulasku u prostoriju osjeća se intenzivan miris meda i toplina koju stvaraju pčele, a sami tretman provodi se tako da bolesnik legne na krevet iznad košnica i kroz plastično crijevo udiše aerosol iz njih. Najbolji je to oblik terapije za probleme s plućima i bronhitis, kaže Robert Skubin. Jedan tretman stoji 12 eura, a traje od 15 – 30 minuta.
Apiterapija je učinkovita negdje od veljače kada pčele nose nektar u košnicu, on se suši i njegovo isparavanje je ustvari ljekovito. Uskoro će se kod Roberta moći liječiti i api-akupunkturom, znači onim oblikom terapije koju je prije više od 130 godina provodio dr. Filip Terč.
Prirodni spomenici
Ostavljaju bez daha i početkom prosinca. Korito kojeg je izdubila rijeka Kožbanjšček, poznato pod nazivom Krčnik jedno je od onih mjesta na kojem priroda demonstrira koliko je nepredvidiva. Nekada su ga posjećivali vinari iz ovih krajeva koji bi u njega pohranjivali pjenušce, a njegov je najatraktivniji dio prirodni most, jedan od najljepših u Sloveniji.
A stanovnici Brda ponose se i svojim dvorcima te iskorištavaju puni potencijal njihovih ušminkanih, renoviranih verzija. Jedna od takvih renesansna je vila Vipolže, nekadašnje ljetovalište bogatih obitelji, talijanska bolnica tijekom Prvoga svjetskog rata, a u ne tako davnoj prošlosti i društveni centar.
Njezina obnova za koju je utrošeno 7 milijuna eura, trajala je dvije godine i dovršena je ovog proljeća. Većina sredstava (75%) dobivena je od Europske unije. Na stotinjak četvornih metara vile Vipolže održavaju se kongresi, edukacije i vjenčanja, a ima i smještajni kapacitet – šest moderno uređenih apartmana.
U zrcalu Bohinja
Nakon što su vam Goriška Brda razbudila sva osjetila, najbolji je mogući nastavak vožnja do Bohinjske doline. Prirodna je to granica između mediteranske i kontinentalne Slovenije, polovično smještena u nacionalnom parku Triglav, a središte je spektakularno Bohinjsko jezero. Ne čudi da su ovdje razmišljali i stvarali velikani poput Agathe Christie i Jean-Paul Sartrea. Najveće je to trajno jezero u Sloveniji, dubine do 45 metara, što je dublje od slovenskog dijela Jadranskoga mora. U njemu se zrcale Julijske Alpe, a taj ćete magični prizor najbolje vidjeti ako se žičarom odvezete do skijališta Vogel (1535 m).
Na obali Bohinjskog jezera smještena je i najfotografiranija crkva u Sloveniji, ona Sv. Ivana Kristitelja. Stara preko 1000 godina, izgrađena je u gotičkom stilu s baroknim zvonikom. Krase ju brojne freske, poput one sv. Kristofora na vanjskoj fasadi. Najveće selo u dolini je Bohinjska Bistrica gdje gotovo na svakom koraku možete uživati u proizvodima lokalnog stanovništva.
Samoodrživa je ovo zajednica dijelom i zbog toga što u prošlosti cesta prema Bledu i ostatku zemlje nije postojala pa su se ljudi morali brinuti sami za sebe. Danas je većina njih udružena pod brendom “bohinjsko” te zajedno rade na unapređivanju gastronomske ponude. A njezin veliki dio čine sirevi – mohant je jedan od njih, u ovo zimsko vrijeme i više nego dobrodošao jer je prirodni anitbiotik.
Ideje za vikend
Na putu prema Zagrebu vrijedi zastati u mjestu Radovljica ili kako ga lokalci zovu Radol’ca. Još uvijek dio sjeverozapadne slovenske pokrajine Gorenjske, ovaj se arhitektonski biser sa srednjovjekovnim starim gradom u novijoj povijesti jako ponosi svojim slatkim manifestacijama. U travnju je tamošnji festival čokolade okupio 50.000 posjetitelja. Osim u gotičku crkvu Sv. Petra i barokni dvorac Radovljica na glavnom gradskome trgu, navratite u gostilnu Lectar u čijem se podrumu svakodnevno izrađuju licitari.
Mislite li da ste dovoljno vješti, možete se i okušati u ukrašavanju… A u blizini kuha i jedan od najboljih slovenskih chefova, Uroš Štefelin. Ime – Vila Podvin. S prelaskom u Dolenjsku, točnije u maleni Šentrupert na jednom se mjestu mogu vidjeti najljepše slovenske jasle i njihov razvitak kroz povijest. Smještene su u muzeju na otvorenom “Dežela Kozolcev”. Možete kombinirati i ručak u ekološkoj kmetiji Repovž u Šentjanžu pa nedjelju provesti ipak malo drugačije.
Ne propustite: Korita Krčnik, Vipolže, napušteno selo Brezovk, jezera Bled i Bohinj, skijalište Vogel, Radovljicu, muzej na otvorenom “Dežela Kozolcev”
Okusi i mirisi: Apiturizem in apiterpija Robert Skubin (Hlevnik 11, Dobrovo v Goriških Brdih); Domačija Kabaj (Šlovrenc 4, Dobrovo v Goriških Brdih); Štrud’l (Triglavska 23, Bohinjska Bistrica); Vila Podvin (Mošnje 1, Radovljica); Gostilna Rakar (Gornje Ponikve 8, Trebnje); Vinska klet Frelih (Šentrupert 35, Šentrupert); Gostilna Repovž (Šentjanž 14, Šentjanž); Sirarna Gorišek (Križni vrh 2, Mokronog)
Smještaj: Bohinj parc Eco Hotel (Triglavska cesta 17, Bohinjska Bistrica); Domačija Kabaj (Šlovrenc 4, Dobrovo v Goriških Brdih); Gostilna Rakar (Gornje Ponikve 8, Trebnje)
