Ukleti hotel koji vole turisti – Refugio del Salto na litici slapa

Tequendama slapovi sakrivaju misteriozni hotel, koji nam tjera strah u kosti.
Jedan je od glavnih turističkih atrakcija u zemlji, slapovi Tequendama (ili Salto del Tequendama) je 515 metara visok vodopad na rijeci Bogotá, koji se nalazi oko 18 km jugozapadno od Bogote, u općini San Antonio del Tequendama.

Oko 10 000 godina prije Krista, El Abra i Tequendama su utvrđeni kao jedni od prvih stalnih naselja u Kolumbiji. Rijeka udara kroz stjenovitu klisuru koja se sužava na oko 60 metara pri svom padu. Tijekom prosinca voda polako postaje suha. Slapovima se može doći cestom iz Bogote, automobilom ili autobusom.

tequendama-slapovi

Prema legendi Muisca, Slap je izrađen od strane Bochica, koji je koristio svoje osoblje kako bi razbio stijene i pustio vodu koja je pokrivala Bogotu Savannah. Prema drugoj legendi, za vrijeme španjolskog osvajanja u Južnoj Americi, kako bi se izbjeglo ropstvo, autohtoni stanovnici toga kraja su skakali sa slapova Tequendama, kako bi postali orlovi i mogli letjeti slobodni.

Ukleti hotel Refugio del Salto

Godine 1924., tada luksuzan hotel Refugio del Salto izgrađen je na litici s pogledom na vodopad, ali zbog onečišćenja vode u rijeci zatvorio se u ranim 90-ima

hotel-u-magli

Govorilo se o oporavljanju i rekonstrukciji hotela, kako bi povratio svoju slavu (ali kao muzej ili čak policijska postaja) i kako bi možda tako mogli osloboditi mjesto koje je opkoljeno duhovima.

Vjeruje se da se tu nalaze duhovi i onih ljudi koji su, nakon izbajanja razmirica, a ponekad i tučnjava izgubila više nego svađu – svoj vlastiti život u padu s litice.

S druge strane, tu su i stravične priče o onima koji su se odjavljivali iz hotela (svog života) skokom s litice. To je istina, unatoč svojoj ljepoti ili možda baš zbog toga, slapovi su mjesto gdje su ljudi znali reći zauvijek “zbogom”.

Zbog činjenice da se mnogi ljudi u prošlosti izabrali baš ovo mjesto gdje bi mogli počiniti samoubojstvo, danas se smatra da njime vladaju duhovi i da je i sam hotel uklet.

Fotografije: Foster

Tekst: Azra Terzić