Valentina Vukadinović – Prekrasno Vrbovsko kroz objektiv

Živim u skladu s prirodom koja me okružuje, obožavam pripremati tradicionalna jela, a fotografija me ispujava.

Naša slijedeća sugovornica Valentina Vukadinović koju smo odlučili predstaviti u ovom intervjuu dolazi nam iz Gorskog kotara, točnije prekrasnog Vrbovskog. Iako je rođena u Zagrebu, Valentina za sebe voli reći da ima ličke gene odnosno da je prava brđanka jer šume i gore su njezin život. Osnovu školu završila je u Vrbovskom, gimnaziju u Ogulinu te Filozofski fakultet u Rijeci, smjer razredne nastave.

fotografija-valentina-vukadinovic

Ova divna umjetnica radi u Vrbovskom kao učiteljica srpskog jezika u kulture po C modelu, vodi Učeničku zadrugu „Kamačnik“, Foto sekciju te Kreativnu sekciju. U slobodno vrijeme bavi se fotografijom, raznim kreativnim tehnikama poput oslikavanja namještaja i dekupaža, obožava prirodu i pokušava živjeti u skladu s prirodom koja ju okružuje. U narednom tekstu saznajte više informacija o našoj Valentini.

fotografija-valentina-vukadinovic-1

W: Kako ste se počeli baviti fotografijom i zašto ste se bazirali najviše na crno-bijelu fotografiju?
Fotografijom sam se počela baviti prije desetak godina uz svog supruga koji je odličan fotograf. To je hobi koje me opušta, puni energijom te omogućuje da spoznam samu sebe. Počela sam s fotografiranjem pejzaža jer živim u vrlo slikovitom kraju, a s vremenom se razvio interes za portrete te crno-bijelu fotografiju konceptualnog stila. Volim bilježiti detalje i sve što me okružuje, a pravi izazov je potaknuti emociju kod gledatelja fotografije.

fotografija-valentina-vukadinovic-2

W: Poznati ste po tome da najviše fotografirate prekrasno Vrbovsko. Gdje pronalazite inspiraciju?
Čest motiv fotografija mi je Kamačnik, kanjon s potokom koji je inspirativan u svako godišnje doba. Često me pitaju kada je najbolje doći i posjetiti Kamačnik i uvijek kažem da je to ljeto, jesen, zima i proljeće jer se ne mogu odlučiti. Čaroban je u svako godišnje doba.

fotografija-valentina-vukadinovic-3

W: Vodite Učeničku zadrugu „Kamačnik“. Možete li nam opisati čime se navedena zadruga bavi?
Učenička zadruga „Kamačnik“ u OŠ I. G. Kovačić u Vrbovskom broji nekoliko sekcija. Vezilje „Pahuljice“ djeluju u PŠ N.Tesle u Moravicama i bave se heklanjem, pletenjem, tkanjem i vezenjem, izrađuju marabe te razne ukrasne predmete. Poljoprivredna sekcija djeluje u Severinu na Kupi i bavi se uzgojem domaćeg češnjaka, izradom octa od divljih jabuka i uzgojem ljekovitog bilja.

fotografija-valentina-vukadinovic-7

U okolišu škole nalaze se povrtnjak, promatračnice, hranilice za divlje životinje, gredice s ljekovitim i ukrasnim biljem te kompostište. Mladi čuvari baštine djeluju u PŠ Jablan, PŠ Severin na Kupi te u matičnoj školi u Vrbovskom. Učenici se bave očuvanjem baštine našeg kraja, sakupljaju predmete za zavičajne zbirke, izrađuju rječnike stranih riječi, zbornike starinskih igra i slično. Njihovim djelovanjem je očuvana i učionica naših baka i djedova u Lukovdolu odnosno mali školski muzej.

fotografija-valentina-vukadinovic-4

Kreativna sekcija djeluje u matičnoj školi, a izrađuju kreativne stvari poput nakita, slika i prigodnih poklona. Foto sekcija djeluje u Vrbovskom i Moravicama, a učenici ovdje uče o fotografiji kao mediju i sudjeluju na raznim fotografskim radionicama. Zadrugari nastupaju na manifestacijama u Vrbovskom i okolici, prodaju svoje proizvode na sajmovima te zastupaju školu i mjesto.

W: Postoji li poseban razlog zašto dosta fotografirate Vrbovsko?
Već sam mnogo govorila o svojoj ljubavi prema šumama i gorama koje me okružuju. Smatram da je ovo malo poznat kraj naše domovine, a prepun skrivene čarolije i ljepote. Nastojim zabilježiti sve što me okružuje jer priroda je krhka, snažna i uvijek se mijenja. Svjedoci smo klimatskih promjena, a gorski kraj je u zadnje vrijeme pretrpio jako velike prirodne katastrofe, od ledene kiše koja je gotovo uništila sume do nedavnog orkanskog juga koje je napravilo ogromne štete.

fotografija-valentina-vukadinovic-5

W: Pozitivne i negativne strane života u Vrbovskom?
Život u malom mjestu je po mojoj mjeri. Nekome odgovara užurbanost velikog grada i mogućnosti koje on nosi no ja volim mir i tišinu. Voli susresti poznate ljude, volim što ne moram čekati u redu na šalterima, volim što teta u pekari zna koji kruh kupujem, volim što se dogodi da zaboravim novčanik, a prodavačica kaže da platim sutra ili što poštar donese poštu čak i kad je kriva adresa. Ovdje ljudi još uvijek pomažu jedni drugima i meni ta toplina godi.

fotografija-valentina-vukadinovic-6

W: Volite li kuhati i ako da što najviše?
Budući da me priroda okružuje, na komadiću zemlje u blizini kuće uzgajam povrće te imamo posađen mali voćnjak. Nastojim tu prirodnu hranu prenijeti i u svoje kuhanje. Lokalna jela iz starih kuharica naših baka i prabaka na neki moderan način, sezonske namirnice, kuhanje za prijatelje i obitelj, to je nešto što me ispunjava i što volim.

Gastronomija Gorskog kotara se bazira na jakim jelima, vezanim uz podneblje i potrebe za prezimljavanje. U današnje vrijeme je sve prepuno savjeta o zdravoj hrani a ja smatram da je zdravo ono što uzgojimo sami, što nam priroda da i što je iz podneblja u kojem živimo. Naravno da volim maslinovo ulje, ali pečeno meso s krumpirima ću uvijek ispeći na masti.

fotografija-valentina-vukadinovic-8

W: Smatrate li da tradicionalna kuhinja i način pripreme hrane odumire u Hrvatskoj? Koji specijalitet biste posebno izdvojili za Vrbovsko?
Smatram da ljudi postaju sve svjesniji da tradicionalna kuhinja jest nešto što trebamo očuvati pa čak i brendirati. Na primjer goranski nadjev (nadelo, želodec, hrge, budel, budla), ovisno od mjesta u kojem se priprema) je jelo koje postaje sve poznatije. Radi se o tradicionalnom jelu koje se priprema za Uskrs u Gorskom kotaru. Bazira se na jajima, kruhu, šunki i mladom luku, a postoje različite verzije, od punjenja u želucu, crijevu ili kuhanja u obliku knedli. Postoji i Festival goranskog nadjeva koji postaje sve popularniji.

fotografija-valentina-vukadinovic-9

W: Što vas najviše inspirira?
Inspiriraju me emocije, ljudi, izazovi i priroda. I u radu i u fotografiji mi je bitno da to proživim, a onda to mogu prenijeti i na svoje učenike ili na fotografsku publiku. Male stvari poput prve kave dok izlazi sunce, snijega koji škripi pod nogama, mirisa klinčića i kuhanog vina u zimsku večer, zrikavaca u ljetnoj noći, svježine gorskog potoka u vrućini ljeta, šuštanja i boja lišća dok stiže jesen ili tople ljetne kiše na licu. Za to ne treba novac nego samo osjećaj i trenutak svjesnosti da je život lijep.

fotografija-valentina-vukadinovic-10

W: Kako izgleda Vaš klasičan dan?
Moj dan kreće prije svitanja. Bilo ljeto ili zima, volim ustati rano jer imam vremena srediti misli, popiti kavu, doručkovati, isplanirati dan i krenuti u izazove koje on donosi. Kako radim na tri škole, matičnoj u Vrbovskom te područnima u Gomirju i Moravicama, moj radni dan je užurban i često obavljam više stvari odjednom.

fotografija-valentina-vukadinovic-11

Najviše me veseli sama nastava jer učenici su uvijek puni energije i inspirativni. Imam divne kolegice i kolege na poslu te se uvijek nađe neka pauza za kavu i smijeh. Često surađujemo i radimo na zajedničkim projektima pa se u pauzama dogovara i o poslu. Poslije posla slijedi kuhanje za supruga i sebe te „resetiranje“ u obliku neke knjige ili jednostavne tišine. Nakon pola sata sam kao nova i spremna za nove zadatke, bilo da se radi o radovima u vrtu ili pripremama za idući dan.

Često se u mom danu nađe i šmirglanja starog namještaja, bojanja stolica, radionica za djecu, kuhanja pekmeza ili pečenja rakije. Sve ovisi o godišnjem dobu i količini energije kojom raspolažem. Nastojim u danu uvijek naći vrijeme za sebe i vrijeme za obitelj i prijatelje. Mislim da sebe nitko ne smije zanemariti jer samo tako mogu ja biti ja i za svoje bližnje.

fotografija-valentina-vukadinovic-12

W: Gdje se vidite u budućnosti po pitanju fotografije?
Trenutno u fotografiji imam malu kreativnu stanku no u budućnosti bih voljela raditi više portrete svakodnevnih ljudi, bilježiti trenutke i emocije u njihovim očima. Također, neke koncepte i priče nastale u snovima mogu vidjeti u obliku fotografije.

fotografija-valentina-vukadinovic-13

W: Što biste savjetovali ljudima koji još nisu imali prilike posjetiti Vrbovsko? Što bavezno trebaju vidjeti, a nikako propustiti?
Mi volimo reći da je Vrbovsko „na pola puta“ između Zagreba i Rijeke. Svakako, Kamačnik je mjesto koje morate posjetiti, a nakon šetnje kušati specijalitete u restoranu na ulazu u kanjon. Na području našeg gradića je Lukovdol, rodno mjesto Ivana Gorana Kovačića, amfiteatar te muzej.

fotografija-valentina-vukadinovic-14

Preporuka je i dolina rijeke Kupe i mala kupališta za osvježenje u ljetnim mjesecima uz rafting ili pecanje. Može se posjetiti i dvorac Zrinskih i Frankopana u Severinu na Kupi (samo razgledavanje iz vana jer nažalost nije uređen). U Gomirju se nalazi najzapadniji manastir i crkva Sv. Jovana Preteče, a na području grada još mnogo sakralnih građevina. Ljetni program u Vrbovskom nudi biciklizam, šetnju, kuhanje kotlića, a jesen je u znaku Bundevijade.

fotografija-valentina-vukadinovic-16

fotografija-valentina-vukadinovic-15

Autor: Marina Jakšić