Klasičnu strukturu kriminalističkog romana grade tri faktora: zločin (najčešće ubojstvo), istraga (motiv) i otkriće zločinca.
Ostajući unutar žanra, mnogi su autori uzroke ponašanja svojeg junaka nalazili u njegovim psihičkim ili genetskim poremećajima te u vanjskim okolnostima poput odgoja, vjere ili politike, pa tako su napete priče postale zapravo okvir za prikaz društva.
Ponekad su opisi ubojičinih akcija ili izgled žrtve prilično drastični, no nerijetko je i „lijepo“ napisan roman, zahvaljujući neizrečenom ali naslućenom, prilično potresan.
Uz afirmirane pisce krimića (Pavličić, Tribuson, Pavičić, Ivanišević) na našoj se književnoj sceni javljaju neki novi glasovi (Bolić, Morović, Kliment), no budući da su strani autori brojčano premoćni, svakodnevno izlaze prijevodi romana afirmiranih pisaca (neki izdavači u stopu prate „svog“ odabranog autora), ali i novih imena, onih koji su tek stasali i onih, već odavno afirmiranih, čije knjige do sada nisu u nas prevođene.
Među „novim imenima“ su Loreth Anne White s romanom „Ispod Đavoljeg mosta“ (Andrej Bukarica, Mozaik knjiga, 2022.) i Danya Kukafka s drugim romanom „Bilješke o jednom pogubljenju“ (Dijana Ćurković, Mozaik knjiga, 2022.).
Mada sam se doista trudila, o Loreth Anne White sam uspjela doznati vrlo malo, pa tako znam da se bavila novinarstvom i da je putovala po Južnoj Africi i Kanadi, da se trajno nastanila u djelu koji se zove Pacific Northwest (opaska s korica: „može je se pronaći na jezerima ili na šumskim puteljcima Pacifičkog sjeverozapada gdje se trudi-neuspješno-izbjeći medvjede“), da knjige objavljuje od 2003. i da je objavila četrdesetak žanrovski različitih romana, od romantičnih u početku do misterija i trilera danas.
Roman „Ispod Đavoljeg mosta“ bavi se ubojstvom srednjoškolke Leene Rai čije je unakaženo tijelo pronađeno ispod Đavoljeg mosta za što je osumnjičen i nakon priznanja osuđen školski savjetnik Clayton Jay Pelley.
Usprkos priznanju i opisu ubojstva, Pelley nikada nije objasnio razloge svojeg čina, ali policija za to nije previše marila, jer je, zahvaljujući detektivki Rachel Walczak, krivac zatvoren i istraga uspješno završena. Autorica podcasta o istinitim zločinima Trinity Scott uspijeva nagovoriti Pelleya na razgovor i nakon dvadeset i četiri godine slučaj „oživljava“.
Kroz razgovore u emisiji, prikaz situacije u školi 1997. godine kada se dogodilo ubojstvo i rekapitulaciju zločina u sadašnjem vremenu, pred čitateljima izranjaju obiteljski i društveni odnosi u mirnom gradiću Twin Falls. U poglavljima naizmjence govore Trinity (sada) i Rachel (tada tj 1997. i sada) što priči daje izuzetnu dinamiku, a da pri tome ne dolazi do dvojbe o kome se i u kojem vremenu radi.
Malo po malo se otkriva da su svi cijelo vrijeme lagali, pa je otkriće istine doista šokantno („To je“ kaže Trinity „problem s tajnama, zar ne, Rachel? Što ih dublje zakopate to će učiniti više kolateralne štete kada ih na kraju otkriju“).
Posebnu draž romanu daje opaska da je zbivanje „inspirirano stvarnim događajima“.
Roman je na engleskom objavljen 2021., a nakon toga su izašla još dva autoričina romana, pa bi možda bilo zanimljivo i njih prevesti (u tradiciji Mozaika knjiga da prati određenog autora). A možda bi bilo zanimljivo pročitati i one davne, romantične pustolovine.
Danya Kukafka (1994.) nije tako tajanstvena kao prethodna autorica (valjda zato što je mlada) pa znamo da živi u New Yorku, da radi kao književna agentica i da je objavila dva romana (prvi je „Djevojka u snijegu“, 2017., nepreveden u nas).
U romanu „Bilješke o jednom pogubljenju“ pratimo razmišljanja serijskog ubojice Ansela Packera dvanaest sati uoči pogubljenja i svjedočenje triju žena o njegovu životu i karakteru.
U stilski izbrušenom (i zahtjevnom) štivu izmjenjuju se poglavlja u kojima pratimo odbrojavanje sati do Anselova smaknuća i kronološki prikaz sjećanja njegove malodobne majke Lavender (1973.), Saffy (1984.) s kojim je odrastao u sirotištu i koja ga je kasnije uhitila (2012.) i Hazel (1990.), sestre njegove supruge.
Sva tri ženska imena odgovaraju imenima biljaka – lavanda, šafran i lijeska – a godine uz njihova imena su trenuci prvih sjećanja na Ansela. Mijenja se dob triju žena i njihovi iskazi o Anselovu karakteru, pa kako se radi o ženama iz različitih socijalnih sredina, njihove priče svjedoče o životnim uvjetima.
Iako su ubojstva ovdje tek okidač (Ansela zovu ubojicom Cura), roman počiva na prigušenom nasilju i upečatljiviji je od nekih brutalnih, mračnih krimića. Zanima li koga kakav je Kukafkin prvi roman?
Romani „Bilješke o jednom pogubljenju“ i „Ispod Đavoljeg mosta“ lako mogu podnijeti kriterije čitatelja nesklonih žanru krimića, jer iako žanrovski tamo pripadaju, prelijevaju se preko zadanih granica.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
