Legende o tartufima zanimljive su i intrigiraju maštu baš kao što njihov miris intrigira nepca.
Tako se nekada u davnoj prošlosti vjerovalo da su nastale od udara groma, često se povezuju uz razne vrste magije te su zbog toga često demonizirane.
Danas je poznato da su tartufi ipak samo vrlo rijetka vrsta jestivih gljiva koje rastu po zemljom, najčešće uz korijenje stabala. Izgledaju poput gomolja i često ih se izgledom uspoređuje s krumpirom.
Imaju intenzivan zemljani miris koji hrani daje jedinstven okus. Uglavnom narastu od veličine trešnje do veličine jabuke, no ponekad se zna pronaći i znatno veći primjerak poput slavnog Zigante Milleniuma od 1310g koji je registriran u Guinnesovoj knjizi rekorda kao najveći do tada pronađeni bijeli tartuf.
U kulinarskom su svijetu najpopularnije dvije osnovne vrste tartufa
Najpoznatiji tartufi u gastronomiji su crni i bijeli tartuf. Koriste se u vrlo malim količinama koje su ipak dovoljne da svako jelo pretvore u gurmanski doživljaj.
Aromu tartufa nije lako opisati pa asocijacije variraju od „šumskog poda“ i „mješavine čokolade i zemlje“ do „starih čarapa“, a često ih prati i epitet erotičnosti.
Bez obzira na različite komentare, potraga za tartufima uvijek je višestruko veća od potražnje, zbog čega cijena može skočiti i do nevjerojatnih dvije tisuća eura po kilogramu.
Najpoznatije nalazište tartufa u Hrvatskoj je dolina rijeke Mirne u Istri
Tartufi rastu i diljem Europe, Azije, Sjeverne i Južne Amerike. Najznačajnijim nalazištima smatraju se Francuska i Italija.
Tartufi se mogu brati tek kad su zreli. Potragu ili takozvani lov vodi stručnjak tartufar dok same tartufe istančanim njuhom pronalaze trenirani psi.
Nekad su to činile svinje, no danas je to rijetkost. Naime, iako su jako vješte u pronalaženju tartufa, sve što pronađu često same i pojedu.
Tekst: Restoran Bota Šare
