Jedan od najjezivijih otoka pod nazivom IIha de Queimada ili „otok nemilosrdne vatre“ smjestio se samo 32km od obale Sao Paola u Brazilu.
Ovaj jedinstven otok poseban je upravo po tome što na njemu živi jedna od najotrovnijih zmija na svijetu, a to je zlatna zmija (Bothrops insularis). Prema službenim podacima biološkog fakulteta u Brazilu na zmijskom otoku živi otprilike 2000-4000 zmija. Otok se proteže se na 430 kvadratnih metara na kojem nema ljudske populacije već se tamo nalazi samo jedan svjetionik izgrađen u 19.-om stoljeću.
Kako je nastao otok
Ne postoji jasno definirano objašnjenje zašto su se upravo na ovom otoku naselile najotrovnije zmije svijeta. Prema povijesnim pričama u 19.-om stoljeću tamo je živjela malena obitelj od tri člana čija je kuća bila novo izgrađeni svjetionik. Majka i kćer umrle su od smrtonosnog otrova zmija dok je jedini preživio bio otac. Budući da je otok izoliran od kopna odnosno ne postoji nikakva povezanost, nisu na vrijeme stigle primiti protuotrov. Druga priča govori o ribaru koji je zalutao na otok, a njegovo tijelo pronađeno je sa prepuno zmijskih ugriza.
Brazilske vlasti zabranile su ljudima bilo kakav pristup na otok zbog vlastite sigurnosti budući da je smrtnost na otoku velika upravo zbog zmija. Osim brazilske mornarice rijetki avanturisti koji su se oglušili na upozorenja vlasti su se odvažili otići na otok ne razmišljajući o posljedicama koje ih mogu zadesiti. Osim toga mnogi krivolovci na zmije i preprodavači zmija na crnom tržištu smatraju da je otok izvor velikih zarada budući da se za ove zmije po glavi može zaraditi i do 30,000 tisuća dolara.
Osim brazilske mornarice jedini ovlašteni pristup tamo imaju biološka društva u svrhu promicanja znanosti i novih istraživanja. Funkcija mornarice je da jednom godišnje obiđe otok kako bi provjerili i održavali svjetionik. Također je bitna informacija da su tamo zbog klimatskih uvjeta vlasti htjele napraviti plantažu banana, međutim taj pokušaj nije zaživio.
Zlatne zmije (Bothrops insularis)
Zbog same izoliranosti otoka od kopna zmije koje obitavaju na ovom otoka evolucijski su razvile različite metode preživljavanja i hvatanja plijena. Budući da tamo nema velikog izbora hrane zmije se morale prilagoditi uvjetima kako bi preživjele. Prema podacima na svakom kvadratnom metru možemo naći jednu otrovnu zmiju dok drugi podaci tvrde da tek na nekoliko metara možemo vidjeti jednu zmiju. Zlatne zmije pripadaju među najopasnije i najotrovnije zmije na svijetu.
Njihov otrov je toliko jak da ga mnogi ljudi opisuju kao nešto što „otapa ljudsko meso“. Posljedice za čovjeka su teške, a čak ni brazilska mornarica ne odlazi na otok bez liječnika budući da se protuotrov treba primiti unutar jedan sat. Otrov izaziva otekline, bol, mučninu, povraćanje, izbacivanje krvi, unutarnja krvarenja, zatajenja bubrega, krvarenja u mozgu i nekroze mišićnog tkiva. Biološki je ova vrsta zmije ugrožena i zapravo endemična budući da se mogu pronaći na samo ovom otoku. Njihovi srodnici žive u Australiji i „manje“ su opasniji nego zlatne zmije na ovom otoku. Narastu do 45cm i zlatno-smeđe su boje. Ljudi ih opisuju kao vrlo aktivne zmije koje love svoj plijen čak i u zraku.
Hrabri biolozi odlaze na otok kako bi obilježili i mikročipirali svaku zmiju budući da je njihovu brojnost potrebno pratiti. Prema novijim istraživanjima postoje saznanja da otrov ove zmije može itekako pomoći kod izlječenja nekih ljudskih bolesti te su zbog toga zlatne zmije stavljene pod posebnu zaštitu.
Autor: Marina Jakšić
