U pitanju je mađarski grad Pečuh, udaljen tek nekih 40-ak kilometara od hrvatske granice. Hrvatsko kazalište u Pečuhu započelo je s radom 1992. i jedino je kazalište izvan granica Hrvatske koje cjelokupan repertoar izvodi na hrvatskom jeziku. Ova kulturna ustanova nastala je vizijom Antuna Vidakovića o „dva jezika, dvije kulture u jednom kazalištu“.
No, nije samo kazalište razlog zbog kojeg Hrvati hrle u Pečuh na izlet. Pečuh, stotinama kilometara udaljen od mora i bez ijedne rijeke, njegovi stanovnici nazivaju gradom mediteranskog „šmeka“. Ironično, ali istinito. Dovoljna je samo jedna šetnja središnjim ulicama da se otkrije razlog – terase kafića i restorana pune su ljudi koji uživaju u dobrom vinu i izvrsnoj hrani.
Na glavnom gradskom trgu, trgu Szechenyi, nalazi se simbol Pečuha, Gazi Kasim-pašina džamija. Njena je priča zanimljiva. Za vrijeme osmanlijske vlasti, Gazi Kasim-paša srušio je crkvu Svetog Bartolomeja i od njenog kamena sagradio džamiju da bi, nakon oslobođenja grada, Mađari preuredili džamiju u crkvu – mijenjaju joj kupolu i dograđuju oltar.
Tako danas na glavnom trgu stoji džamija bez minareta, sa kupolom na kojoj se nalaze i polumjesec i križ, a u unutrašnjosti s kršćanskim freskama i oltarom na jednoj, i stihovima iz Kurana na drugoj strani.
Malo dalje, preko puta katedrale svetog Petra i Pavla nalazi se najznačajniji kompleks, Cella Septichora, ranokršćanska nekropola izgrađena krajem 4. stoljeća, i ranokršćanski mauzolej. Cella Septichora sastoji se od sedam podzemnih prostorija i čuva ostatke ranokršćanskih grobnica, a zidovi grobnice Petra i Pavla iz 4. stoljeća oslikani su freskama ovih apostola, Adama i Eve, Noe… Obje građevine se od 2000. godine nalaze na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.
Kulturna četvrt Zsolnay proslavila je Pečuh u cijelom svijetu. U tvornici koja se nekada tu nalazila, proizvodio se skupocjeni porculan posebne eozin boje, „boje svjetlosti” (proces proizvodnje i danas je tajna), kao i pirogranit keramika, otporna na vanjske uvjete, koja krasi preko 1000 objekata širom svijeta, među ostalim i crkvu Svetog Marka u Zagrebu.
Muzej Zsolnay nalazi se u ulici Kaptalan, „ulici muzeja”, dok su u kulturnoj četvrti smješteni Mauzolej Zsolnay (popularno zvan pečujski Panteon), galerija M21, Kazalište lutaka, planetarij i brojne obrtničke radnje i kafići…
Ovdje ćete vidjeti značajne primjerke keramike Zsolnay, a mnogi od njih su neprocenjive vrijednosti. Jedan takav je slika Pana na porculanu koju je umjetnik slikao u potpunom mraku, a svoje djelo je u pravim bojama vidio tek nakon pečenja.
Blizu grada nalazi se banja Harkany, koju je posjećivalo više od milijun ljudi iz bivše Jugoslavije, pa se i dalje mogu vidjeti upute na hrvatskom jeziku. Banja je čuvena po ljekovitoj vodi sa sumpornim spojevima, koja ima ljekovito djelovanje na obnavljanje hrskavice zglobova, kronične ginekološke upale, neplodnost, psorijazu…
Nedaleko je i zamak Siklos iz 13. stoljeća, vjerojatno jedini zamak koji u svom vinskom muzeju ima stalno zaposlenog somelijera. U njemu se redovito održavaju viteške predstave na konjima i razna druga događanja, a djeca mogu uživati u zatvorenom tematskom igralištu.
Dok je Pečuh poznat po svojim premium pivima i cvjetnim bijelim vinima, osobito po cirflandlu, sorti grožđa koje rađa samo ovdje, okolni Villány je najpoznatije mađarsko vinogorje kad je riječ o crnim i roze vinima. Najpoznatije crne sorte su portugizac, frankovka, cabernet franc, cabernet sauvignon, merlot, pinot noir, zwigelt i kadarka.
Zaštićena vrsta šafrana, prelijepog bijelog cvijeta koji Mađari nazivaju “kikerics” je endemska vrsta koja raste na brdu Villány i zaštitni je znak vina iz vilanjske regije.
Uz dopuštenje: Present communications (sve fotografije)
