Ako tražite film koji će vas uvečer, nakon napornog dana, odvesti u svijet sunca, smijeha i nježnih emocija, onda je La Dolce Villa savršen izbor za vas. Smješten u pitoreskni, fiktivni gradić Montezara, negdje u srcu talijanske pokrajine koja miriše na lavandu, svježe pečeni kruh i lagana talijanska vina, ovaj film pruža upravo ono što nam svima ponekad treba bijeg u ljepotu jednostavnog života.
Već prve scene ovog novog Netflix filma otkrivaju bajkovite ulice popločane kamenjem koje pamti priče starih ljubavi, šarene prozore s cvijećem koje prkosi vremenu i trgove na kojima svaki pogled može postati nova romansa.
U filmskoj idili La Dolce Villa upoznajemo Erica, Amerikanca koji se našao pred izazovom obnove zapuštene vile koju njegova kći, vođena snom o novom početku, želi pretvoriti u dom. No, Montezara ima neobičnu moć – onima koji dođu otvorena srca pruža više nego što su očekivali.
Film se ne nameće dramom ni napetošću, već zavodi toplinom malih trenutaka – zajedničkog ručka pod vinovom lozom, neplaniranog plesa na gradskom trgu i razgovora uz svježu tjesteninu, dok se oko vas miješaju zvuci gitare i udaljenog zvona s crkve. Između smijeha i suptilnih pogleda, rađa se priča o ljubavi – onoj koja zna doći neočekivano, kada mislite da je kasno, i onoj koja povezuje generacije.
Glumačka postava odiše prirodnošću, kao da su stvarni stanovnici Montezare. Eric, s dozom sumnjičavosti i tuge, polako otvara srce, dok lokalna gradonačelnica Francesca osvaja svojom blagošću i duhom mediteranske žene koja zna da život teče sporije kad mu to dopustimo. Njihova priča nije velika ljubavna saga, ali je ona koja ostaje s vama, poput blagog povjetarca ljetne večeri.
La Dolce Villa nije film koji će vas natjerati da preispitujete smisao života, ali će vas podsjetiti na ljepotu onoga što već imate. To je film za one trenutke kada želite uzeti ruku voljene osobe, natočiti čašu vina i dopustiti da vam ekrani prenesu dio tog talijanskog sunca. Savršen za Valentinovo ili bilo koji dan kada želite osjetiti da je život, u svojoj jednostavnosti, uistinu sladak.
Tekst: Vanja Marić
