Galerija VN (Zagreb, Ilica 163a) je ujedno i čitaonica dnevne štampe, pa se pri postavu izložbi nastoji osigurati prostor za čitatelje (mahom stariju populaciju).
Valja priznati da se zna dogoditi da izlošci, zbog raširenosti po prostoru ili zvučnom „zagađenošću“ „otjeraju“ ljubitelje novina u skučeni prostor, ali te su situacije vrlo rijetke tako da izložbe i čitatelji jedni za druge, uglavnom, ne mare.
Međutim, kiparica ANA Elizabet unijela je „pomutnju“ u ovu praksu, pa je skulpture okružila biljkama u teglama tako da je znatiželjnicima osigurala putove oko postamenata sa skulpturama a stalnim čitateljima njihove stolove u okrilju i raslinja.
Situaciju je zapisala u pratećem katalogu Olga Majcen Linn: „Umjetnica stvara suptilan ekvilibrij između prirodnog i umjetnog, između statičnosti skulpture i promjenjivosti života oko nje.“ što nuka da galeriju gledamo poput „zatvorenog ekosustava u kojem skulpture „nastanjuju“ prostor zajedno s biljkama i posjetiteljima …“
Na tom tragu naslov izložbe „Stanište za skulpture“ postaje itekako razumljiv i prihvatljiv jer stanište znači „uže životno područje na kojem postoje uvjeti za neku biljnu ili životinjsku vrstu“, pa budući da skulpture „nastanjuju“ galerijski prostor, on za njih doista postaje „životno područje“ (14.10.-1.11.2025.).
Ovisno o veličinama, tegle s raznovrsnim biljem, jednako kao i skulpture, raspoređene su po postamentima ili po podu tako da su dostupne očima svih promatrača.
Među skulpturama su zastupljeni poznati radovi poput niza skulpturica oblikovanih dlanom iz serije „Protokol krize“, velike skulpture postavljene u parovima „Sinkronizirani plivači ili MarioANA“ ili jajolika forma omotana zavojem s objavom „Skulptura je bolesna“.
Postolja na kojima su krilca zastala u zamahu, malene ljestve koje streme u visine ili oble forme od višeslojnog kartona se poput „bića“ skrivaju i pojavljuju među raslinjem i tjeraju posjetitelje da ih uporno obilaze jer svaka nova trajektorija pruža drugačiju vizuru.
Opetovani obilasci ovim „šumovitim“ prostorom nude svaki puta drugačije iskustvo (čudi mirnoća okolnih čitatelja) tako da se na razini osjetila, usuđujem ovu izložbu proglasiti uzbudljivom, inspirativnom, poticajnom i- nezaboravnom. Mami na višekratni ulazak u njeno okrilje!
Fotografije: Ana Opalić
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
