Oznaka: Olga Vujović
Iskazivanje neiskazivog
U svojim kratkim formama dramatičar Ivor Martinić (1984.) se obično bavio emotivnom vezom dviju osoba (prijateljstvom ili ljubavlju) i prilikom pronicanja u taj odnos tragao je za slabo vidljivim ali neosporno prisutnim posljedicama.
Ja sam Roberta dok plešem
Dramski ili plesni solistički nastup omogućuje izvođaču punu slobodu i neovisnost u odabiru i izvedbi materijala, no kako „nitko nije otok“ to je tek privid budući da su i pri pripremi i za vrijeme nastupa prisutni „pomagači“.
Ki ni prova, ne znua
Mnogi se ljudi ne odazivaju na telefon ako vide nepoznati broj niti otvaraju vrata ukoliko nekoga ne očekuju jer zvono samo znači da netko želi do njih ali ne i da oni žele tog nekoga.
Dijete je talac. Život nas ima.
Usprkos globalnom kolanju informacija i poznavanju raznih običaja, još uvijek spominjemo kulturološki šok i dvojimo oko učinka koji će u nama izazvati neka udaljena sredina, uvjetno nazvana egzotičnom.
Magija zastava, moć discipline
Ginevra Panzetti (1985.) i Enrico Ticconi (1985.) su talijanski koreografi (kao duo rade od 2008. na relaciji Torino/Berlin) čije se istovrsno školovanje
Nije lako biti mlad
Kazališne predstave koje su namijenjene publici one osjetljive dobi između djeteta i odrasle osobe (adolescenti, tinejdžeri; raspon godina je sve širi ) u kojima se autori bave ponašanjem mladih u zadanim društvenim uvjetima
Može što hoće
Nekada su ljudi odlazili u kino zbog omiljenog glumca (dodati žensku varijantu imenice) i ako je miljenik ispunio njihova očekivanja, onda čak nije bila presudna kvaliteta filma
Balet u kojem samo plešu, spavaju pa opet plešu
U kazališnoj knjižici uz balet „Trnoružica“ na glazbu Petra Iljiča Čajkovskog u koreografiji i režiji Paula Chalmera i pod ravnanjem Mihaila Agresta u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu
Drugačija ali i dalje poznata Crvenkapica
Bajka „Crvenkapica“ ima zadan redoslijed zbivanja: djevojčicu, koja je ime dobila zato što stalno nosi crvenu kapicu, majka je poslala da odnese hranu bolesnoj baki na drugi kraj šume
Lijevo , desno, nigdje moga stana….
Poštujem kazališni repertoar s kanonskim tekstovima (i drago mi je kada su izvorno napisani u dramskoj formi jer me svaka dramatizacija sjeti, nepotvrđenog ali predajom sačuvanog Marinkovićevog odgovora redatelju Georgiju Paru
