Festivali ili premijere najčešći su razlozi za odlazak u kazalište u nekoj drugoj sredini, ali u takvim je prigodama praktički nemoguće vidjeti bilo što iz redovnog repertoara.
Globalna pošast da se dramske, glazbene i plesne predstave, čija je radnja smještena u božićno vrijeme, izvode isključivo u doba adventa dobila je niz „naguranih“ izvedbi koje često kod izvođača izazivaju zamor a kod publike „prisilu“.
Znam da nije nimalo popularna moja „teza“ da pomanjkanje novaca potiče rad „malih sivih ćelija“, ali sam se često uvjerila da su najmaštovitije kostimografije/scenografije nastale kada su kreatori kukali da nemaju novaca.
Hrvatski filmski redatelj (četiri cjelovečernja igrana filma), scenarist, dramaturg, predavač i publicist Zvonimir Berković (1928.-2009.) debitirao je filmom „Rondo“
„Želio sam se odmaknuti od sebe kakav sam u novinarstvu, otrovan i bezobrazan i naći u sebi neku dobrotu“ rekao je novinar i književnik Ante Tomić (1970.) u povodu romana „Nada“
Predstava „Kvetch“ Stevena Berkoffa u režiji Matka Raguža je baš onakvo ostvarenje kakvo želim (i očekujem) u programu Teatra Exit (9.12. 2025.).
Sve češće mislim da „paralelni svjetovi“ nisu tvorevina pisaca naučno-fantastičnih pripovjedaka već naša, po svemu sudeći nedovoljno osviještena stvarnost
Kazališne predstave iznikle na nezavisnoj sceni nije uvijek lako vidjeti izvan njihove matične sredine jer su im izvedbe često skopčane s raznim tehničkim i financijskim teškoćama i zato koristim svaku prilika da ih gledam.
Mađarski književnik Ferenc Molnar (1878.-1952.) trajno je upisan u književnost za djecu svojim romanom „Junaci Pavlove ulice“ (1907.) koji se i danas rado čita
„Postoje samoće koje nisu naš izbor, koje su posljedica nekih okolnosti, a postoje i one samoće koje su itekako naš izbor, naša odluka, naš jedini potrebni životni suputnik.