Oznaka: Olga Vujović
Nemoj mi okretati očima!
Nerazumijevanja među ljudima kao posljedica različitih socijalnih, vjerskih ili nacionalnih pripadnosti često se lakše prevladavaju (ukoliko se u međuvremenu ne pobiju) negoli netrpeljivost između žena i muškaraca ili sukobi između mladih i starih…
Je li sunašce više ili je more dublje ili je Sreća dalje?
Obljetnica je dragi povod kazalištima da igraju neko dobro poznato djelo „obljetničara“ pa je tako bilo i u povodu 150. obljetnice rođenja Ivane Brlić Mažuranić
Kako si medo?
Jezik je živa tvorevina koju oblikuju raznoliki utjecaji pa svjedočimo tvorbi žargona mladih s riječima iz engleskog jezika u ruhu hrvatske gramatike i pojavi službenog jezika sa zamjenskim
Lijepi snovi ili noćne more?
Slikarica i ilustratorica Anita Kos (1994.) sklona je temama iz sfere privatnosti ali kako su takve teme svima dobro poznate (jer su dio svačijeg života), njezine slike nepogrešivo nalaze put do gledatelja.
Volite li odjenuti haljinu?
Unatoč brojnim kazališnim, filmskim i radijskim nastupima, francuski glumac, redatelj i dramatičar Jean Poiret (1926.-1992.) je trajno mjesto na svjetskoj sceni „osigurao“ djelom „Krletka“
Zabava ili teror?
Ne znam može li se izreka „nikada nije kasno“ primijeniti na sve veći broj kazališnih predstava za djecu i mlade u kojima se opisuje, analizira, upozorava i „podučava“ o šteti koju izazva boravak na društvenim mrežama
Četiri male priče bez riječi
Od dvadeset i dvije predstava koje sam pogledala u četiri dana na Festivalu „LUTKE“ 2024. u Ljubljani svidjelo mi se njih jedanaest
Moraju li se djeca ugledati u očeve?
Švedska književnica Astrid Lindgren (1907.-2002.) sklona je prgavim, svojeglavim, pametnim djevojčicama što se može zaključiti iz romana o Pipi
Ptičica je otprhnula, vjeverica odskakutala
Dramu „Lutkina kuća“ (1879) autora Henrika Ibsena (1828.- 1906.) bilo bi bolje zvati „Kuća za lutke“ (kako se s norveškog prevodi et dukkehjem) pa je pod tim naslovom odigrana u režiji Yngvild Aspeli i Paole Rizza
Muškarci su tužna bića
Filmsko ili kazališno uprizorenje traumatičnih pojava uvijek je poticalo autore i draškalo publiku, pri čemu je konačni prikaz bio strog, ozbiljan ili čak turoban.
