Kako si medo?

Jezik je živa tvorevina koju oblikuju raznoliki utjecaji pa svjedočimo tvorbi žargona mladih s riječima iz engleskog jezika u ruhu hrvatske gramatike i pojavi službenog jezika sa zamjenskim (često nerazumljivim) izrazima kako bi se ostvario „književni hrvatski jezik“.

Međutim, nove riječi mogu nastati i „poigravanjem“ s postojećim terminima i tada se u novim kovanicama obično lako prepoznaju izvori. Recimo, riječ „baska“ je spoj slogova iz riječi bas(na) i (baj)ka i predstavlja tekst u stihovima koji povezuje nadnaravne ljudske moći i personificirane životinje (autor Mario Mihaljević) pretočen u predstavu za djecu „Baska – poema s puno problema“ u režiji Dražena Krešića i produkciji Trupe OvoOno i Festivala Opatija (Kazalište KNAP,9.12.2024.).

olga vujovic nova predstava 2024

Priča se sastoji od niza epizoda u kojima čovjek (Jakov Zovko) prolazeći kroz šumu nalazi razne životinje i biljke (svestrana Nika Ivančić) i u razgovara s njima spoznaje da ljudi prirodi pružaju premalo pažnje i poštovanja (dramaturginja Katarina Krešić).

U programskoj knjižici predstave redatelj Krešić piše: „Radi se o ekološkoj i duhovnoj priči koja imaginira što bi se moglo dogoditi čovjeku ako dobije moć razgovora s biljkama i životinjama. (…) nenadana super-moć glavnom junaku zadaje malo više problema nego što bi se to na prvi pogled moglo učiniti.“

Scenograf Luka Matić je po sceni razmjestio drvene složive elemente slične velikim didaktičkim igračkama koje mogu dočarati razne ambijente (oblikovatelj svjetla Martin Šatović), a intervencije na kostimu (kostimografkinja Ana Aleksandra Buković) omogućuju Niki Ivančić da suvereno prodefilira životinjskim carstvom (baterijske žarulje prikazuju sovine oči, kanta sa zavojitim crijevom slona, čupavi lajbek medvjeda, dugački štapovi prednje noge laneta… ).

File predstava

Dakako, dodaci su vizualna pomoć, jer Ivančić suštinu osmišljava kroz pokret (koreografkinja Melisa Bequaj), grimasu i zvuk bacajući se „naglavačke“ u svaki lik, naglašavajući ono što je u njemu karakteristično, komično ili dirljivo.

Zovko glumi dječaka, a potom odraslog muškarca koji od nemarnog i sebičnog bića, zahvaljujući moći sporazumijevanja s faunom i florom, voljno prihvaća suživot s prirodom („čovjek osjeća sram, jer su ljudi šljam“) pa su njegove preobrazbe više verbalne nego vizualne (ipak je priroda u „glavnoj“ ulozi).

Tekst „pokriva“ široki broj tema vezanih uz životinjski i biljni svijet, a među njima su i dvojbe vezane uz iskorištavanje životinja (cirkuska zabava) i korist samo od određenih biljaka (čupanje korova) – opći je ugođaj pomirljiv i poetski (uz glazbu Branimira Mihaljevića).

„Ne dajte da vas tupe, govorite istinu i volite svijet oko sebe“ poručuje ova dinamična i poetična baska i bilo bi izvrsno kada bi publika „od 7 do 107 godina “ bila spremna poslušati.

Fotografije: Ivan Sikavicav

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Facebook Like Button