Ne znam može li se izreka „nikada nije kasno“ primijeniti na sve veći broj kazališnih predstava za djecu i mlade u kojima se opisuje, analizira, upozorava i „podučava“ o šteti koju izazva boravak na društvenim mrežama kada se u nju uključe razni zlonamjerni pojedinci?!
Ili oni koji se zabavljaju na tuđi račun kako bi stekli odobravanje „sljedbenika“ i tako snažili taštinu i hranili ego? Ili oni koji, često nesvjesni posljedica, idu do ruba s kojeg više nema natrag? Internet nije opasan, dapače važan je pri protoku informacija ali samo ukoliko je svojem korisniku sluga a ne gospodar.
Znakovita rečenica „Uključiti mozak – isključiti mobitel“ izgovorena u predstavi „Game over“ Igora Weidlicha u režiji Tihane Strmečki (B GLAD produkcija) koju su na sceni MD Lisinski izveli Mateja Majerle i Jura Ruža (21.11.2024.) mogla bi postati krilatica naraštaju kojem su društvene mreže jače i važnije od stvarnosti. Predstava je nastala na poticaj Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu u sklopu novog projekta „Osvijesti- reagiraj- (e) nasilje ne ignoriraj“ i namijenjena je mladoj publici (mahom srednjoškolcima).
Scenografija (Josip Vrbanić) se sastoji od vratnica („portala“) koje označavaju uporabu mobitela odnosno društvenih mreža (snap, tik tok). Glavna tema predstave je sexting (slanje slika i verbalnih poruka seksualnog sadržaja) koji postupno prerasta u sextortion (ucjena na temelju dobivenog seksualnog sadrža- ja).
Ukratko, Dominik zaslonskog imena Snajper (Jura Ruža) je srednjoškolac kojem je autoritaran otac nametnuo određene kriterije („Ili si prvi ili bolje da te nema“ ) pa se on, na očevom tragu, upušta u sve smjelije nepodopštine („Zgazi ili će te drugi zgaziti“) u čemu ga bodri prijatelj (Ljiga).
Snajperova sestra se potpuno suprotno ponaša, što bi se moglo možda protumačiti različitim odgojnim pristupom. Nevolje počinju kada se uvrijeđeni Snajper odlučuje osvetiti Maji pa nagovori Luku da, koristeći ženski profil, pozove Maju u ZOO.
Tamo se njoj desi nezgoda koju Snajper snimi i proširi mrežom (snap, tik tok) pa Maju svi ismijavaju što nju jako pogađa. U međuvremenu se Snajper počinje dopisivati s djevojkom koju nago-vara da mu pošalje fotografiju u grudnjaku. Ona se nećka, no kada ipak pristane, njegovi zahtjevi postaju opsceni: uz njenu razgolićenu fotografiju sada želi fotografiju lica, jer će inače prijašnje fotografije proširiti mrežom.
Tako je simpatično dopisivanje (rekli bismo flert) preraslo u iznudu koju prekida djevojčina prijava (red button je aplikacija hrvatske policije namijenjena prijavljivanju nezakonitih internetskih sadržaja). Snajpera šokira otkriće djevojčinog identiteta i osim što uviđa da dopisivanja nije uvijek bezazleno, shvaća da je važno „stati na vrijeme“.
Jura Ruža dosljedno i energično oblikuje mladića u čijem se nastupima očituje samouvjerenost kao posljedica želje da udovolji očevim očekivanjima, dok samodopadnu Sandru dočarava raspuštenom kosom i lelujavim hodom. Budući da su ženski karakteri prilično slično uobličeni, Mateja Majerle ih ostavlja na istoj razini (glavni adut su frizure) ali je podmuklog provokatora Ljigu prikazala vrlo uvjerljivo.
Ovakve bi predstave trebala zajedno gledati mlada i odrasla publika, jer prvi poznaju tehnikalije (žargon, vrste internetskih društvenih mreža) ali ne slute sve moguće posljedice njihove uporabe, dok drugi uče o internetskoj komunikaciji ali jasno vide (na temelju iskustva) kamo vodi.
Fotografije B Glad prodikcija
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
