Glumci koji nastupaju na nezavisnoj sceni i publika koja gleda njihove predstave imaju zajednički problem, a to je pronaći mjesto gdje će se sresti jer to obično nisu kazališta ili od prije očekivana mjesta nego su, recimo, nečiji stan, zabačeni studio ili bivši industrijski pogon.
Čehov je tvrdio da su njegova djela komedije i da svoje junake prikazuje na humoristički način, ali legitimno je pitanje, zašto se publika za vrijeme predstave skoro uvijek prilično snuždi?!
„Nikad manje izloženih predmeta, nikad više istraživačkog rada“ komentirala je rezultate zajedničkog predanog rada muzejska savjetnica Maja Arčabić (voditeljica Zbirke mode, modnog pribora i tekstila, Zbirka namještaja, satova i drugog posoblja) u povodu izložbe „Izblijedjela povijest – tvornica kovčega i kožne galanterije Sljeme“ u Muzeju grada Zagreba
Središnji slovenski kazališni festival, Festival Borštnikovo srečanje (Borštnikov susret) počeo je 1966. u Mariboru kao Tjedan slovenskih kazališta
Festival malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije utemeljen je 1960. i svake su godine u Sarajevu prikazivane zanimljive domaće i strane predstave što je trajalo sve do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini.
Odlazak u kazalište postala je moje svakodnevnica (na užas mnogih) i mada se znaju zaredati predstave koje nikome ne bih preporučila, ja ipak nastavljam s pohodima neovisno jesu li izvedbe u historijskim zgradama, u dvorištima, industrijskim halama ili u ambijentima koje bih inače zaobišla.
Često mi se događalo da na garderobi kazališta za djecu dižu s pulta moju jaknu tražeći ispod nje malu jaknu jer u pravilu na predstave za djecu odrasli dolaze samo ako moraju, odnosno ako su pratnja.
Nikola Plečko (1974.) od „malih nogu“ voli crtati pa je prvi strip dovršio 1980., prvu karikaturu nacrtao 1986., „ozbiljno“ se počeo baviti portretnom karikaturom krajem
Prema motivima slikovnice britanskog ilustratora Joea Todd – Stantona „Miš Julijan“ (A Mouse Called Julian) nastala je predstava u režiji Asje Kahrimanović
U početku su gledali predstave i pisali kazališne kritike, a onda se Ivica Buljan (1965.) okrenuo režiji a Dubravka Vrgoč (1961.) vođenju kazališta i produkciji da bi korak dalje bilo osnivanje Festivala svjetskog kazališta