Na zagrebačkom Kaptolu u Galeriji „Kranjčar“ je pod nazivom „Krleža/dijalozi“ postavljena izložba (24.6.- 2.7. 2024.) sedmero hrvatskih slikarica i slikara mlađeg i srednjeg naraštaja (po izboru Frana Dulibića) koji kroz svoje radove „propituju“ vlastiti odnos prema opusu Miroslava Krleže (1893.-1981.).
Izložba je ujedno dio popratnog programa 13. Festivala Miroslav Krleža (28.6.-7.7.2024.).
Uz svaku sliku stoji citat iz neke Krležine drame ili proznog djela koji ukazuje na moguću „pozadinu“ prikazane teme a o promatraču ovisi hoće li zatitrati na istoj mentalnoj duljini.
Paulina Jazvić (1973.) je prepoznatljivom Krležinom šeširu pridružila dvije guske što bi mogli pripisati (u vrlo slobodnoj interpretaciji) piščevoj spremnost da polemizira čak i kada sugovornik nema uho spremno za njegove argumente.
Ivona Jurić (1987.) je naslikala vrtni ambijent koristeći sive tonove (u suton kada raslinje gubi boju klorofila) gdje je u prvi plan smjestila prazne sjedalice a naslov „Dragi Leone“ sugerira da su tu do malo čas boravili sestra Angelika i Leone Glembay (citat uz sliku počinje „Mutno je sve to u nama…“).
Apstraktna jarko obojana kompozicija Koraljke Kovač (1971.) podsjeća koliko je Krleži volio „propitivanje smisla slikarstva“ (Dulibić) jer osim što su neki njegovi junaci slikali, pisao je predgovore a nerijetko i likovne kritike (ne uvijek sasvim uspješno).
Tisju Kljaković Braić (1979.) inspirirao je Domaćinski iz romana „Na rubu pameti“, Lovro Lapuh (1979.) je na crvenoj plohi tvoreći labirint ispisao poznatu Krležinu tezu „S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo. U samoćama – prazno“, dok je rečenica „Svitalo je, kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor“ kojom počinje roman „Povratak Filipa Latinovića“ i koja asocijacijom na zagrebačko crkveno središte zbunjuje površne čitatelje, potaknula Ivana Prerada (1988.) da slika „ideju svitanja. Nekoliko boja bliskih spektru slikanja nižu se u vertikalnim tankim prugama pravilnog ritma.“(Dulibić).
Abecedni popis završava imenom Roberte Vilić (1971.) čiji se rad oslanja na njezin grafički enformelski pristup a poticaj za sliku dolazi iz Leonovog citiranja Kanta o odnosu razuma i osjetilnosti.
Za kraj ovog teksta ponovo motor i promotor izložbe Frano Dulibić: „Sedam slika odabranih autorica i autora ne daju samo odraz Krležine misli i djela, nego prije svega predstavljaju sami sebe, svoj svijet, svoje poetike, svoje rukopise u koje su ponijeli ponešto od Krleže.
Pred nama su djela iz kojih nije moguće vidjeti je li se neki autor samo osvrnuo na Krležu ili ga je dubinski čitao i nastojao interpretirati, no svi su na temelju tog čitanja pronašli vlastiti impuls za stvaranje.“
Fotografije: Sašo Novković, Frano Dulibić
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
