Kad sam na Internetu saznala da restoran „Trattoria Gatto nero“ u Malinskoj organizira dane peruanske kuhinje – pomao sam se iznenadila. Tu gastronomiju upoznala sam prije desetak i više godina u Londonu, u vrijeme kad se tek probijala na svjetskoj gastronomskoj sceni.
Restoran “Trattoriia Gatto nero“, pak, pamtim kao mjesto iskrene, dobre, domaće i svježe hrane koji njeguje ponajprije mediteransku kuhinju, a suvlasnik, Marinko Tvrtković, s iskustvom restorana u istarskom Novigradu, uz morske plodove voli i tartufe i boškarina.
No, prije tri godina, Tvrtković je proputovao Peru i zajedno sa suprugom se oduševio peruanskom kuhinjom. Kuhinja ove južnoameričke države već neko vrijeme uživa ugled i slavu, što se potvrđuje i odličnim plasmanima na svjetskim rangiranjima najboljih restorana.
U okviru prestižnog izbora The World’s 50 Best Restaurants Awards, koji sponzoriraju slavni brendovi voda S.Pellegrino & Acqua Panna, a koji se danas smatra čak relevantnijim od Michelinovih zvjezdica, upravo je ove, 2025.godine, restoran „Maido“ iz Lime, proglašen najboljim na svijetu.
Marinko je na putovanju uočio sličnosti ove južnoameričke kuhinje s našom, mediteranskom, osim što je njihova pikantnija. Nakon što je odlučio da bi u trattoriji u Malinskoj, želio povremeno uvesti Tjedne internacionalnih kuhinja, Peru se nametnuo kao idealan izbor.
Simpatični Marinko Tvrtković, porijeklom je s otoka Raba a u svojoj je dugoj ugostiteljskoj karijeri obišao mnoge strane zemlje i mnoge hrvatske otoke, uključujući i južnodalmatinske da bi se skrasio se na Krku, a ambicije su mu šire od otoka.
Namirnice, što je na otoku uvijek pomalo problem, nabavlja u krugu od što manje kilometara, a i osoblje je lokalno. Partnerica mu je Tanja Grbac, Omišljanka iz ribarske obitelji, čiji je suprug Siniša Karlica zaslužan za većinu riblje ponude.
S Marinkom dijeli strast prema ugošćavanju, ljubav prema svakom gostu i poštovanje prema namirnici.
Za tjedan Perua u Malinskoj ponudili su zadani menu ali i narudžbe a la carte. Mi smo nakon uvodnog koktela Pisco Sour, napravljenog na bazi peruanskog brendija od grožđa (Pisco) sa svježim sokom limete, sirupom, bjelanjkom i nekoliko kapi Angostura bitera – krenuli s predviđenim jelovnikom, a iznenadio nas je ovaj fini i blagi koktel bogate pjenaste strukture i uravnoteženog slatko-kiselog okusa koji odlično otvara apetit.
Chef Sandro Gligorić servirao je i pojasnio prvi slijed: ceviche od brancina (sirovi barncin mariniran u soku naranče i limuna sa solju, paprom, čili papričicom i ekstra djevičanskim maslinovim uljem) uz pratnju izvrsne domaće foccacie.
Slijedila je pikantna pjenasta juha s kvarnerskim škampom, a onda Chupe de pescado – brudet od sipe s jadranskim kozicama plavim krumpirom, cherry rajčicama, kalamata maslinama. Za prste polizat!
Za kraj, desert po želji (nije peruanski) – a mi smo probali panna cottu i tortu od sira. Oboje odlično, a torta od sira specijalno lagana i nježna.
Vinska karta je bogata, odnedavno obogaćena novim etiketama, a naglasak je na vrbnička vina vinarija Šipun i Katunar Wine Estate.
Tu su sve krčke žlahtine, sansigot, kao i istarske malvazije, od kojih se većina može dobiti na čašu.
I prava zvijezda: rose Bastian. Nije nevažno spomenuti da lokal ima krasnu, kamenim lukovima zaklonjenu terasu i golemi parking iza restorana, što je veliki plus u vrijeme turističkih gužvi.
Bravo za Marinka i Tanju te sretno „crnom mačku“ koji prerasta u zvijezdu ili barem zvjezdicu Krku.
Tekst: Sanja Muzaferija
