Ako volite hranu, sigurno ste već “naletjeli” na Hungry Mileta, karizmatičnog Ličanina s prepoznatljivim naglaskom, baršunastim glasom i osmijehom koji ne skida s lica.
Njegovi recepti već su odavno osvojili Instagram, ali iza svakog jela koje Mile pripremi krije se puno više od dobre fotografije ili videa jer iz svakog se recepta može iščitati znanje, strast i istinska ljubav prema svemu što je fino.
Mile Butorac, poznat kao Hungry Mile, nije samo food influencer. On je i veliki ljubitelj vina. No, od nedavno vino nije više samo njegova ljubav, nego i ozbiljna profesija. Završio je nekoliko renomiranih škola i tečajeva iz svijeta sommelierstva, i tu je svoju priču oko slasne trpeze sjajno zaokružio..
Kao urednica Wish portala, imala sam priliku putovati s Miletom i upoznati ga izvan kulinarskog okvira koji strastveno njeguje i shvatila (ne znam što sam čekala do sad 
da je ovo priča koju moram podijeliti na Wish portalu.
U ovom intervjuu želim vam približiti Mileta kao osobu, kao sjajnog čovjeka koja stoji iza svojih storyja, svakog pripremljenog tanjura ili čaše vina. Vjerujem da ćete ga, nakon ovih odgovora, voljeti još više.
Jer tko još može tako veselo reći: “Jedi i pij do Mile volje” i zaista tako od srca misliti?
Otkrivam vam sve što do sada niste znali o omiljenom gastro influenseru s Instagrama o Hungry Miletu
W: Što ti prvo padne na pamet kad čuješ riječ comfort food?
Toplina. Miris pećnice. Jelo koje grli iznutra. Za mene je comfort food zdjela nečeg jednostavnog, ali punog okusa – kao recimo krumpir-pire s maslacem i muškatnim oraščićem, varivo koje se krčka cijelo jutro, tanjur dobre pašte ili štrudla koja miriše na dom.
W: Voliš li više kuhinju iz kraja gdje si odrastao ili te više vuku okusi koje si otkrio putujući?
Oboje mi hrane dušu, ali Lika je ipak moj korijen. To je prva ljubav – jednostavna, iskrena i puna karaktera. Ali kad putujem i otkrijem nešto novo, često me to pogodi jednako duboko. Na kraju dana, volim spajati – Liku i svijet.
W: Kada bi morao do kraja života jesti samo tri jela koja bi izabrao?
Pizza, juha + lešo meso i dobar grah. Znam, zvuči kao da su četiri, ali bez lešo mesa nema ni dobre juhe – sve je to povezano! Ovo su moji klasici – pizza jer uvijek znači veselje i opuštenost, juha jer bez nje nema domaće kuhinje, lešo meso jer je temelj te juhe i prava utjeha na tanjuru, a grah jer je srčan, konkretan i pun okusa.
W: Kako izgleda tvoj radni dan kad je u pitanju hrana počevši od doručka do večere?
Iskreno, često dan počnem bez doručka – nisam jutarnji tip kad je hrana u pitanju. Ujutro me ništa ne vuče, ali zato navečer volim jesti. Tad je mir, kraj dana, i sve što pojedem ima dodatnu vrijednost. Tijekom dana kuham, stiliziram, snimam, isprobavam… svaki dan je drugačiji, ali večera mi je uvijek posebna.
W: Što ljudi najčešće ne razumiju o tvom poslu?
Da to nije samo ‘fotkaj tanjur i objavi’. Iza jedne objave su sati pripreme, kuhanja, stiliziranja, editiranja, dogovora s brendovima, praćenja trendova… A najviše emocija.
W: Koji ti je grad bio najveće gastro iznenađenje?
Kad smo već kod toga – Lisabon obožavam! Toliko slojeva okusa, jednostavnosti i emocije u hrani.
Od pasteis de nata (hrskave pite od jedne vrste lisnatog tijesta punjene bogatim, laganim i kremastim nadjevom od jaja i mlijeka po želji posute cimtom – op.ured.) do morskih plodova – sve je snažno, a opet nenametljivo. I da, porto – iako nisam ljubitelj slatkih vina, porto obožavam. Ima tu neku dubinu i toplinu koju ne zaboravljaš.
W: Voliš li više kuhanje ili degustaciju?
Kuhanje mi je terapija, a degustacija nagrada. Volim oba momenta, ali ako baš moram birati – više volim kuhanje jer tu nastaje čarolija.
W: Koji je tvoj omiljeni začin bez kog ništa nije isto?
Tonka. Obožavam ju u kolačima – s makom, bademima, šumskim voćem… daje jednu posebnu dubinu. A od ovih poznatijih – limunova korica. Ona stvarno može podići svako jelo, i slano i slatko.
W: Imaš li neki guilty pleasure koji te iznenadi i samog?
Pohani kruh sa šećerom i domaćim pekmezom – od jagode ili marelice. Iskreno, jako ga rijetko radim, ali kad ga napravim, to je čista nostalgija.
Intervju: Diana Mikloš, glavna urednica
