Povodom Svjetskog tjedna svemira, koji traje od 4. do 10. listopada, donosimo pet izvanrednih svjetskih lokacija stvorenih za ljubitelje astroturizma – od blistave polarne svjetlosti u ledenom arktičkom prostranstvu do južnih zviježđa iznad tirkiznih koraljnih laguna.

Mala škola pripreme: kako do najboljeg pogleda na zvijezde?

Za savršenu noć pod zvijezdama ključan je dobar tajming. Prva stvar na popisu je provjera mjesečevih mijena – razdoblje mladog Mjeseca pruža najtamnije nebo i najbistriji pogled na galaksije.

Lokalna pravila očuvanja prirode uvijek valja imati na umu, a u ruksak obavezno spakirajte

Kvalitetan dalekozor ili manji prijenosni teleskop

Mobilne astronomske aplikacije za lakše mapiranje noćnog svoda

Toplu, slojevitu odjeću, jer noći na lokacijama s čistim nebom redovito donose nagli pad temperature

1. Kiruna, Švedska: Plešuće nebeske vrpce arktičke Laponije

Smještena duboko u švedskoj Laponiji, Kiruna nosi titulu najsjevernijeg grada Švedske. S dolaskom rane jeseni noći postaju sve dulje, a netaknuta arktička divljina stvara savršenu pozornicu za promatranje aurore borealis.

Od rujna nadalje nebo iznad Kirune oživljava u zelenim, ružičastim i ljubičastim tonovima. Lov na polarnu svjetlost ovdje se pretvara u pravu pustolovinu na saonicama s psećom zapregom, motornim sanjkama ili tijekom tihih noćnih šetnji tundrom, a najbolji prizori čekaju kasno navečer i u ranim jutarnjim satima.

Okolica nudi i pregršt dnevnih atrakcija: istraživanje obližnjeg Nacionalnog parka Abisko, upoznavanje drevne kulture i običaja autohtonog naroda Sámi ili posjet svjetski slavnom IceHotelu u selu Jukkasjärvi.

Gdje odsjesti u Kiruni, Švedskoj?
Reindeer Lodge u Kiruni nudi spoj tradicije i udobnosti uz drvene kućice i šatore inspirirane skandinavskom baštinom. Ovdje dane provodite u društvu pitomih sobova, a večeri uz pucketanje vanjskog kamina, toplu čokoladu, finsku saunu i hidromasažnu kadu pod otvorenim arktičkim nebom.

2. Lake Tekapo, Novi Zeland: Srebrna rijeka iznad tirkiznih jezera

U srcu Južnog otoka Novog Zelanda, uokvireno snježnim planinskim vrhovima i ledenjačkim vodama, smjestilo se slikovito selo Lake Tekapo. Područje je dio prestižnog međunarodnog rezervata tamnog neba Aoraki Mackenzie, globalno prepoznatog po jednoj od najnižih razina svjetlosnog zagađenja na planetu.

Kada padne mrak, Mliječna staza proteže se horizontom u tolikoj jasnoći da je lokalno zovu “Srebrna rijeka”, a iznad glave blista mitsko zviježđe Južni križ. Poseban je doživljaj upijati pogled na zvijezde iz vanjskih termalnih bazena ili uz stručno vođene astronomske ture.

Danju krajolik oduzima dah kontrastom zlatnih busena autohtone trave tussock, alpskih vrhova i tirkiznog jezera – poput prizora iz filmskih setova.

Gdje odsjesti?
Bunker House prostrana je, elegantna rezidencija na padini iznad jezera Tekapo. Zahvaljujući golemim staklenim stijenama, pruža panoramski pogled na prostranstva danju i zvjezdani spektakl noću. Opuštanje uz peć na drva i hidromasažnu kadu na terasi savršeno zaokružuje dan.

3. San Pedro de Atacama, Čile: Svemirski pejzaži najsuše pustinje

Na velikoj nadmorskoj visini sjevernog Čilea leži San Pedro de Atacama, vrata u najsušu nepolarnu pustinju svijeta. Iznimno suh zrak, velika nadmorska visina i gotovo potpuni izostanak naoblake čine Atacamu vodećom svjetskom prijestolnicom profesionalne i amaterske astronomije.

Vođene noćne ture uz divovske teleskope otkrivaju udaljene galaksije, maglice i planete s kristalnom oštrinom. No, Atacama fascinira i danju: okružena aktivnim vulkanima, golemim solanama i nadrealnim formacijama stijena u Mjesečevoj dolini (Valle de la Luna), izgleda poput drugog planeta. Ljubitelji adrenalina ovdje mogu isprobati i sandboarding niz pješčane dine, nerijetko organiziran i pod mističnim svjetlom punog Mjeseca.

Gdje odsjesti: Explora en Atacama nudi vrhunski all-inclusive doživljaj s preko četrdeset vođenih ekspedicija na konjima, biciklima ili pješice. Kompleks posjeduje i vlastitu privatnu zvjezdarnicu, pa se astronomska istraživanja nastavljaju odmah nakon večere, svega desetak minuta hoda od centra gradića.

4. Moab, Utah, SAD: Crvene stijene i prstenovi Saturna

Moab je smješten u istočnom Utahu uz rijeku Colorado, usred dramatičnih kanjona i kamenih lukova. Iako je globalno poznat po outdoor sportovima i blizini nacionalnih parkova Arches i Canyonlands, noć u Moabu otkriva potpuno novu dimenziju.

Zahvaljujući suhoj klimi, visokoj nadmorskoj visini i međunarodnom certifikatu za očuvanje tamnog neba, zvijezde su ovdje nevjerojatno sjajne. U idealnim uvjetima jačim dalekozorom mogu se razaznati čak i Saturnovi prsteni te detalji meteorskih rojeva. Dvosatne astronomske ture pod vodstvom stručnjaka nude duboki uvid u mitologiju sazviježđa, povijest drevnih civilizacija i evoluciju svemira na autentičan, pristupačan način.

Gdje odsjesti?
Red Cliffs Lodge Moab izgrađen je uz samu rijeku Colorado, ispod impresivnih crvenih litica viših od 600 metara. Uz rustikalne drvene kućice, vrhunski restoran uz rijeku, grijani bazen te ponudu jahanja i raftinga, pruža potpuni ugođaj Divljeg zapada pod zvjezdanim svodom.

5. Greben Ningaloo, Zapadna Australija: Ronjenje s koraljima i noć pod Mliječnom stazom

Greben Ningaloo na zapadnoj obali Australije raj je pod zaštitom UNESCO-a, poznat po susretima s kitopsinama, mantama i morskim kornjačama tik uz koraljnu obalu. No čim sunce utone u Indijski ocean, netaknuta obala bez umjetne rasvjete postaje jedan od najmoćnijih vidikovaca južne polutke.

Posebno iskustvo pružaju večernje eko-ture koje spajaju promatranje morskih kornjača pri gniježđenju na pješčanim plažama s kasnijim promatranjem netaknutog noćnog neba uz šum valova. Prizor Mliječne staze koja se zrcali na mirnoj površini oceana iskustvo je koje se pamti cijeli život.

Gdje odsjesti?
Sal Salis Ningaloo Reef ekskluzivni je safari kamp smješten među bijelim dinama Nacionalnog parka Cape Range. Sa svega petnaest luksuznih šatora na samo nekoliko koraka od mora, boravak ovdje spaja kajaking, vrhunska jela lokalnih chefova na otvorenom i pogled na zvjezdani ocean bez ijednog izvora svjetlosnog onečišćenja u blizini.

Bilo da vas privlači ples aurore na ledenom sjeveru Europe, tišina najsuše pustinje na svijetu ili promatranje Mliječne staze uz šum oceana, astroturizam nudi savršen bijeg od užurbane svakodnevice i digitalnog šuma.

Svjetski tjedan svemira idealan je povod da ugasite ekrane, spakirate toplu vestu i otputujete na mjesta gdje nebo još uvijek pripada zvijezdama jer pravi luksuz današnjice skriva se u tišini, čistom zraku i pogledu koji seže milijunima svjetlosnih godina daleko.

Uz dopuštenje: Booking.com
Fotografije smještaja: Booking.com

U tom malom otvoru krije se prizor koji već desetljećima očarava putnike iz cijelog svijeta – aleja tamnih čempresa savršeno uokviruje kupolu Bazilike svetog Petra, stvarajući kadar koji izgleda gotovo nestvarno.

No, red pred vratima katkad je toliko dug da se čeka i više od sat vremena. A kada napokon dođete na red, imate tek minutu ili dvije da se nadivite prizoru iza ključanice. Ako se zadržite dulje, vrlo brzo osjetit ćete nestrpljive poglede i uzdahe ljudi koji čekaju iza vas.

Posebno su nervozni muškarci koji strpljivo čekaju svoje žene dok one prvo fotografiraju ključanicu iz svih mogućih kutova, zatim pokušavaju “uloviti” savršeni kadar pogleda iza nje, a na kraju obavezno snime i selfie za uspomenu. Strpljenje tada postaje prava turistička disciplina.

Kad sam nedavno bila ondje, jedan je muškarac svojoj supruzi čak zapljeskao čim se napokon odmaknula od vrata. U prvi mah svi su ga zbunjeno pogledali, a onda su shvatili razlog pa mu se spontano pridružili pljeskom. Na gotovo 30 stupnjeva, usred dugog čekanja, cijeli je red na trenutak prasnuo u smijeh, a sparina je barem nakratko postala puno lakša za podnijeti.

Ključanica koja je postala jedna od najvećih rimskih atrakcija

Na prvi pogled riječ je tek o običnim vratima. No ona pripadaju Villi del Priorato di Malta, sjedištu Suverenog Malteškog reda, čiji posjed uživa poseban eksteritorijalni status.

Upravo ta neobična lokacija dala je povoda jednoj od najpoznatijih rimskih priča: kaže se da kroz ključanicu jednim pogledom možete obuhvatiti čak tri različite jurisdikcije – posjed Malteškog reda, grad Rim u Italiji i Državu Vatikan. To je zanimljiv odraz posebnog međunarodnog statusa ovog povijesnog mjesta.

Tri jurisdikcije u jednom pogledu

Dok ljudi ispred vrata strpljivo čekaju svoj red, vlada neobična atmosfera. Čini se kao da svi osjećaju da ih iza ključanice čeka nešto posebno. Kada napokon prislonite oko uz otvor, buka grada odjednom nestane. Pogled putuje kroz uredno podrezanu aleju čempresa i zaustavlja se na kupoli Bazilike svetog Petra, udaljenoj gotovo tri kilometra.

Perspektiva je toliko precizna da se čini kao da je prizor nacrtan, a ne stvaran. Nažalost, mobitelom se prizor koji vidite okom ne može dovoljno vjerno zabilježiti.

Tko je osmislio ovu savršenu vizuru?

Povjesničari sa sigurnošću potvrđuju da je trg i ulaz u Priorat u 18. stoljeću preuredio slavni umjetnik i arhitekt Giovanni Battista Piranesi. Međutim, iako mnogi vjeruju da je upravo on namjerno projektirao pogled kroz ključanicu, za to ne postoji povijesni dokaz.

Moguće je da je riječ o genijalnom planu, ali jednako je moguće da je čudesna perspektiva nastala kao sretna podudarnost. Upravo ta mala doza neizvjesnosti dodatno hrani legendu.

Tko su zapravo vitezovi Malteškog reda?

Zanimljivo je i da Malteški red, čije se sjedište nalazi iza tih vrata, nema veze s modernom državom Maltom, kako mnogi pretpostavljaju. Riječ je o gotovo devet stoljeća starom viteškom redu koji je nastao tijekom križarskih ratova kako bi pomagao hodočasnicima i liječio bolesnike. Danas djeluje kao međunarodna humanitarna organizacija s diplomatskim odnosima u brojnim državama svijeta.

Malo mjesto koje je osvojilo cijeli svijet

Aventinska ključanica dugo je bila dobro čuvana tajna Rimljana. Nekada su za nju znali uglavnom lokalni stanovnici i rijetki putnici, dok se danas ispred vrata često stvara red. Unatoč tome, iskustvo nije izgubilo svoju čar. Naprotiv, iščekivanje samo pojačava trenutak kada kroz maleni otvor ugledate jedan od najprepoznatljivijih simbola Rima.

Vrijedi pritom zastati i u neposrednoj okolici. Nekoliko minuta hoda dalje nalazi se Giardino degli Aranci, vrt naranči s jednim od najljepših panoramskih pogleda na grad, dok obližnja bazilika Santa Sabina, jedna od najbolje očuvanih ranokršćanskih crkava iz 5. stoljeća, pruža sasvim drukčiji doživljaj rimske povijesti.

Aventinski brežuljak, daleko od najvećih turističkih gužvi, ostavlja dojam mirnog utočišta u kojem vrijeme teče sporije.

Možda upravo zato pogled kroz Aventinsku ključanicu ostaje tako dugo u sjećanju. Nije to najveći, najviši ni najraskošniji prizor koji Rim nudi.

Njegova je čar u jednostavnosti, u jednom malom otvoru koji otkriva koliko ovaj grad voli iznenaditi one koji su spremni zastati, pogledati i dopustiti da ih povijest osvoji iz sasvim neočekivane perspektive.

Aventino – jedan od sedam brežuljaka na kojima je nastao antički Rim

Aventinski brežuljak (Aventino) jedan je od sedam brežuljaka na kojima je nastao antički Rim, ali za razliku od užurbanih lokacija poput Koloseja ili Rimskog foruma, ovdje vlada sasvim drukčija atmosfera. Najjužniji je brežuljak čije padine dodiruju rijeku Tiber. Mirne ulice, elegantne vile, povijesne crkve i raskošni vrtovi čine ga jednim od najljepših i najromantičnijih dijelova grada.

U antičko doba Aventin je bio povezan s plebejcima, običnim rimskim građanima, koji su se ovdje naseljavali i borili za svoja politička prava. Kasnije, tijekom Rimskog Carstva, brežuljak je postao prestižna četvrt u kojoj su svoje raskošne rezidencije gradili imućni Rimljani.

Let ptica

Aventin je važan i u rimskoj mitologiji. Prema jednoj rimskoj legendi, Aventin je bio drevni kralj Alba Longe koji je nakon smrti pokopan na brežuljku koji je po njemu dobio ime. Druga predaja govori da je Aventin bio sin junaka Herkula i nimfe Rehe, čije je ime kasnije povezano s jednim od sedam rimskih brežuljaka.

Prema jednoj od legendi o osnutku Rima, upravo je s ovog brežuljka Rem promatrao let ptica kako bi doznao tko će imati pravo osnovati novi grad, dok je njegov brat Romul to činio s Palatina. Legenda kaže da su bogovi bili naklonjeniji Romulu, koji je potom osnovao Rim. Danas je Aventinski brežuljak poznat po nekoliko znamenitosti koje privlače posjetitelje iz cijelog svijeta.

Tu su mirisni Narančin vrt (Giardino degli Aranci) s jednim od najljepših pogleda na Rim, bazilika Santa Sabina, jedna od najbolje očuvanih ranokršćanskih crkava, te možda najpoznatija atrakcija – slavna ključanica Malteškog reda. Kroz nju se pruža savršeno uokviren pogled na kupolu Bazilike svetog Petra, zbog čega se pred vratima gotovo uvijek stvara dugačak red znatiželjnika.

Fenix-magazin/Marijana Dokoza

Ono što na prvi pogled izgleda kao mračni prizor, zapravo je jedno od najdubljih razmišljanja o životu, smrti i prolaznosti koje Rim skriva pod svojim ulicama. Upravo u toj crkvi osjetila sam ono što odavno nisam.

Crkva od kostiju u srcu Rima

„Ono što ste vi danas, mi smo nekada bili; ono što smo mi danas, vi ćete jednoga dana biti.“ Ove riječi dočekuju posjetitelje na ulazu u jednu od najneobičnijih i najzagonetnijih crkvenih građevina u Europi. Natpis je ispisan na latinskom jeziku i stoji na ulazu u Kapucinsku kriptu (Crypta Cappuccina) u Rimu.

Većina turista koji stignu u Rim nikada ne posjeti crkvu ispod koje se nalazi mjesto gdje su zidovi, svodovi, oltari, pa čak i lusteri oblikovani od ljudskih kostiju. Ne zato što ih takvo mjesto ne bi zanimalo, nego zato što za njega jednostavno ne znaju. A to je, vjerujem, prava šteta.

U Rimu sam bila mnogo puta. Obišla sam sve ono što se, po nepisanom pravilu, mora obići: trgove, fontane, bazilike i spomenike pred kojima su predugi redovi ljudi, toliko dugi da vam se čini kao da ljudi ne prestaju dolaziti čak ni noću. No, nedavno sam se ponovno zatekla u Rimu I ovaj put odlučila sam da će biti drukčije.

Nije mi se više dalo probijati kroz mase samo da bih ponovno vidjela ono što sam već vidjela. Poželjela sam pronaći Rim koji se skriva iza razglednica, mjesta o kojima se ne govori baš tako često prilikom razgovora o Rimu. Zato sam počela ispitivati lokalce. Pitala sam ih što je u gradu doista zanimljivo, a da se pred ulazom ne čeka satima. Gdje oni odlaze kada žele osjetiti pravi duh Rima.

I upravo su me ti razgovori odveli do mjesta koja nikada ne bih pronašla slijedeći turističke vodiče.
Tamo mi se vratio osjećaj koji već dugo nisam osjetila i koji mi je neopisivo nedostajao. Onaj rijetki trenutak kada uđeš u neku znamenitost i ne promatraš samo njezine zidove i ono što nudi, nego imaš dojam da si zakoračio u neko drugo vrijeme. Kao da su ljudi koji su ondje živjeli tek nakratko izašli iz prostorije, a ti si ostao sam među njihovim pričama.

Kao da prošlost gotovo možeš dotaknuti rukom. Promatrala sam te kosti kapucinskih redovnika i kao da nisam gledala kosti nego njihove vlasnike koji tuda prolaze, ili ljude koji njihove kosti “utkaju” u te zidove i svodove. Neopisiv je osjećaj kad vam se čini kao da ih upravo gledate žive u tim kostima.

U crkvi počiva oko četiri tisuće kapucinskih redovnika

Ako se zateknete u Rimu, posjetite crkvu Santa Maria della Concezione dei Cappuccini. Možda nećete imati osjećaj koji sam ja mala, ali iz te crkve nećete otići isti kao kad ste u nju ušli.

Naime, u ckrvi Santa Maria della Concezione dei Cappuccini, koja se nalazi u rimskoj ulici Via Vittorio Veneto, počiva oko četiri tisuće kapucinskih redovnika, ogranka franjevačkog reda. Njihove kosti nisu ondje završile zbog nekog mračnog razloga niti su izložene kako bi šokirale posjetitelje. Naprotiv, cijela kripta nastala je kao duhovna poruka.

Crkva je izgrađena između 1626. i 1631. godine po nalogu pape Urbana VIII., a njezin nastanak usko je povezan s moćnom obitelji Barberini. Upravo je kardinal Antonio Marcello Barberini, brat pape i sam kapucin, nakon dovršetka crkve naredio da se posmrtni ostaci redovnika prenesu iz starog kapucinskog groblja u novu kriptu ispod samostana.

Tako je nastalo jedno od najneobičnijih mjesta kršćanskog svijeta

Prema službenoj povijesti kapucina, kripta nije zamišljena kao kosturnica u kakvima se posmrtni ostaci samo pohranjuju. Redovnici su kosti svoje pokojne subraće pažljivo slagali u ornamentalne uzorke. Od lubanja, rebara, kralježaka i bedrenih kostiju nastajali su križevi, rozete, cvjetni motivi i pješčani satovi. Čak su i lusteri oblikovani od ljudskih kostiju.

Danas se procjenjuje da se u kripti nalaze ostaci između 3.700 i 4.000 kapucinskih redovnika koji su živjeli između 16. stoljeća i 1870. godine.
Za današnjeg posjetitelja takav prizor može djelovati morbidno. Međutim, kapucini su na njega gledali potpuno drukčije.

Prema službenom tumačenju muzeja i reda, svrha kripte bila je molitva i razmatranje prolaznosti života. Redovnici su ovamo dolazili kako bi promišljali o smrti, vječnosti i vlastitom odnosu prema Bogu. Kako piše i na službenim crkvenim stranicama kosti su postale svojevrsna propovijed bez riječi.

U tome se krije i smisao poznatog latinskog natpisa: Quod vos estis nos fuimus; quod nos sumus vos eritis. („Ono što ste vi danas, mi smo nekada bili; ono što smo mi danas, vi ćete jednoga dana biti.“)

Sjeti se da ćeš umrijeti

Kako kažu i vodiči kroz ovu kapucinsku crkvu, natpisom se nije želio izazvati strah, ili nekakvo upozorenje. Kapucini su njime željeli poručiti da su svi ljudi jednaki pred smrću, bez obzira na bogatstvo, položaj ili moć. U njihovoj duhovnosti ta je misao poznata pod nazivom memento mori – „sjeti se da ćeš umrijeti“.

Zemlja iz Jeruzalema u kojoj su pokapani redovnici

Kripta krije i jednu zanimljivu predaju koja se prenosi stoljećima. Prema kapucinskoj tradiciji, papa Urban VIII. naredio je da se u kriptu dopremi zemlja iz Jeruzalema. Redovnici su potom pokapani upravo u toj zemlji. Povjesničari ne mogu sa sigurnošću potvrditi tu priču, ali ona i danas zauzima važno mjesto u predaji kapucinskog reda.

Tko su Kapucini

Kapucini su red unutar Katoličke Crkve, nastao u 16. stoljeću kao reformna grana franjevaca. Njihovo službeno ime je Red manje braće kapucina (lat. Ordo Fratrum Minorum Capuccinorum), a naglašavali su strogo siromaštvo, jednostavan život, propovijedanje i skrb za siromašne i bolesne.

Ime “kapucini” dolazi od karakteristične šiljaste kapuljače (tal. cappuccio) koju su nosili na habitima. Bili su poznati po asketskom načinu života i snažnom naglasku na pokoru i duhovnu obnovu.

U Rimu su posebno povezani s crkvom Santa Maria della Concezione dei Cappuccini, uz koju se nalazi i poznata kapucinska kripta. Ta kripta je ukrašena kostima tisuća preminulih kapucinskih redovnika, što je trebalo simbolizirati prolaznost života i poziv na skromnost i duhovno razmišljanje.

Među kapucinima je i jedna žena

Među kostima u rimskoj kapucinskoj crkvi se nalazi i jedna osoba koja već stoljećima pobuđuje znatiželju posjetitelja. Riječ je o kosturu žene prikazanom s kosom u jednoj i vagom u drugoj ruci, simbolima smrti i Božjeg suda. Službeni muzej navodi kako je moguće da se radi o pripadnici obitelji Barberini, često nazvanoj „princezom Barberini“, no za to ne postoji konačan dokaz. Ipak, sama činjenica da muzej spominje tu mogućnost pokazuje da nije riječ samo o turističkoj legendi.

Zanimljivo je da je crkva iznad kripte gotovo suprotnost onome što se nalazi ispod nje. Dok podzemlje govori o smrti i prolaznosti, unutrašnjost crkve krase vrijedna djela velikih majstora baroka poput Guida Renija, Domenichina, Pietra da Cortone i Andree Sacchija. Crkva je ujedno bila prva u Rimu posvećena Bezgrješnom Začeću Blažene Djevice Marije, više od dva stoljeća prije nego što je papa Pio IX. 1854. godine tu istinu proglasio službenom katoličkom dogmom.

Danas se u sklopu kompleksa nalazi Muzej i kripta kapucina, gdje se mogu vidjeti slike, dokumenti i liturgijski predmeti reda. Među najvrjednijim djelima ističe se slika „Sveti Franjo u meditaciji“, koja se pripisuje slavnom Caravaggiu.

Ipak, bez obzira na umjetnička djela i povijesne zanimljivosti, najveći dojam na posjetitelje ostavlja upravo poruka kripte. Kapucini ni danas ne žele da se ovo mjesto promatra kao bizarna atrakcija ili „kuća strave“. Za njih je ono prije svega izraz franjevačke duhovnosti – siromaštva, poniznosti, svijesti o prolaznosti života i nade u uskrsnuće.

Možda upravo zato Kapucinska kripta već gotovo četiri stoljeća izaziva jednaku reakciju kod svojih posjetitelja: najprije šok, zatim znatiželju, a na kraju duboko razmišljanje o vlastitom životu.

Jer poruka koja stoji na njezinu ulazu jednako je snažna danas kao i prije nekoliko stotina godina: „Ono što ste vi danas, mi smo nekada bili; ono što smo mi danas, vi ćete jednoga dana biti.“ O toj poruci ćete razmišljati još dugo nakon što odete iz crkve, pa i iz Rima. Ja jesam!

Piše: Marijana Dokoza/Fenix-magazin

To je, dakako, malo složenije (i skuplje) nego kod gore spomenutih, ali zanimljivost leži ne samo u ritualima, već i u vrstama grobnih mjesta. Provjereni poznavatelj života i rituala Daud, vodio nas je putevima mrtvih, točnije njihovih počivališta.

U potrazi za grobovima na indonezijskom otoku Sulawesiju

Osim ceremonija koje se događaju u selu odnosno kućama (tongkonan) postoje i kružni prostori, ceremonijalna polja, na kojima „gornja“ klasa upriličuje obrede žrtvovanjem velikog broja vodenih bivola (24 i više).
Megalit (nekada je to bio jednostavan kamen dovučen iz prirode, danas je obrađen) obilježava samu ceremoniju, pa tako brojnost kamenja ukazuje na broj pogreba. Zatečeno ceremonijalno polje bilo je obraslo, ali kada se koristi, na njemu se grade privremene kuće za smještaj mrtvog tijela i uzvanike.

Budući da riža i sve vezano uz rižu ima izuzetnu važnost za stanovništvo, njihov rad na rižinim poljima je dugotrajan (i mukotrpan), pa zato ne iznenađuje da se i u sklopu polja nalaze grobovi. To je najčešće već postojeće prirodno veliko kamenje, koje se izdubi i čiji se otvori prekrivaju malim vratima.

Prije prihvaćanja kršćanstva (treba prilično suzdržano koristiti taj pojam) leševi sasvim male djece (do šest mjeseci) pokapali su se u stablima (lokalna imena drveća su tarra i supate) koja posjeduju mliječ (asocijacija na majčino mlijeko).

Djeca su bila postavljena u fetalni položaj, a ulaz u „grob“ zatvarala su vrata od palminih niti (fotografirano je stablo u selu Kote). Prema vjerovanju, posteljica (placenta) je djetetov blizanac, pa i nju pokapaju u keramičkoj posudi, te iznad nje sade „blagoslovljenu „ biljku (dijete kao odrasla osoba ostaje „vezano“ uz dom, odnosno preko posteljice se, uz pomoć šamana, pomaže djetetu prilkom raznih tegoba).

Nedaleko sela Londa nalazi se velika stijena s grobovima uklesanim u kamen, ali i s lijesovima obješenim o užad (na većoj je visini onaj čija je ceremonija bila raskošnija).

Međutim, truljenje užadi dovelo je do padanja lijesova, pa su ostaci pohranjeni u pećinama (bio je prilično nadrealan osjećaj obilaziti špiljske prostore „ukrašene“ lubanjama i osvjetljene lampama u rukama pratitelja kao u nekom zastrašujućem umjetničkom performansu).
Neazobilazni dio grobnih mjesta u velikim stijenama su lutke tau-tau i njihov smještaj, kao na balkonu.

Radi se o odjevenim figurama koje predstavljaju pokojnika/cu, a izrađuju se od bambusa (siromašnije obitelji) ili drveta (jack fruit, bogate obitelji). Ovisno o financijskim mogućnostima obitelji i umješnosti majstora, lica mogu biti shematska ili portretna (iako se nalaze prilično visoko na stijeni, vrlo se jasno raspoznaju njihove različite fizionomije, a nerijetko imaju naočale!).

Nakon spomenutog lokaliteta, otišli smo do sela Lemo odnosno do vrlo dugačke (s uređenom stazom uz stijenu) i izrazito visoke grobne stijene s posebno brojnim i zanimljivim tau tau lutkam poslaganim na „balkonima“ (ukoliko u nekom europskom muzeju ugledate tau tau figuru, možete biti skoro sasvim sigurni da je ukradena upravo ovdje).

Grob i tau tau lutka imaju gotovo jednaku važnost (jer lutka prezentira pokojnika i „čuva“ grob). Zanimljiv je položaj ruku kod lutaka: desna je postavljena okomito (obrana), a lijeva vodoravno (očekuje ritual). Naime, bez rituala duh ne može otići u vječnost, pa postane zao i osvetoljubiv.

Zanimljivo je da se sa samoubojicama postupa kao i s preminulima prirodnom smrću, a postoji i ritual vezan uz pogreb onog čije tijelo ne postoji (posljedica nesreće u kojoj tijelo izgori, potone i slično): otiđe se na brdo i u sarong se „uhvati“ vjetar (duh preminulog) i obavi se ritual.

Također se, u slučaju nemogućnosti dovoženja tijela, odreže malo kose ili nokat, koji predstavlajju pokojnika, pa se obavi ritual. Budući da je izrada tau tau lutaka dio tradicije, postoje vješti majstori, koji u novije vrijeme ne izrađuju spomenute figure samo za potrebe pogrebnih svečanosti, već i kao suvenire. Memento mori!

Fotografije: Gorazd Bernard
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Najpoznatije su spilje Medina i Amidžina u koje nije dozvoljen pristup, te jedina opremljena za turistički obilazak – Samograd. Da biste ušli u ovu lijepu srednje veliku spilju (duljina 345.8 metara), krenete od sabirne točke laganim usponom (skladne stepenice od šljunka i tankih trupaca) do ulaza prema kojem se spuštate betonskim stubama.

Spilja Samograd sastoji se od četiri dvorane: Frasova (školski nadzornik Karlovačke krajine), Perušića (plemićka obitelj), Karlovića (ban Ivan Karlović) i Kukuljevića (Ivan Kukuljević Sakcinski) koje obiluje pećinskim ukrasima nastalim djelovanjima vode. Od 1889. spilja je osvjetljena zahvaljujući Odboru za uređenje samogradske pećine, a ručno isklesane stube (480) spuštaju se i penju iz dvorane u dvoranu.

Zahvaljujući drvenim rukohvatima obilazak mokrim stubama i stazama nije opasan, a stalna temperatura od 8 stupnjeva Celzijusa zahtijeva topliju odjeću. Od posebnosti izdvojila bih potpise austrijskih časnika iz 1835., kristalične formacije nazvane pećinskim biserima, trokutasti prolaz neobično nalik vratima na antičkim utvrdama, zanimljive akustičke efekte i prekrasnu završnu dvoranu. Upravo zato što nije previše razvučena ova spilja nudi istovremeno nekoliko vizualnih senzacija, a da je nekada nudila zaštitu pokazali su nalazi keramike i kostiju iz brončanog i željeznog doba.

Spilja se ne može obilaziti samostalno, a moj vodič Mario Paral ustupio mi je i nekoliko fotografija iz svojeg albuma.

Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Prema nekim istraživanjima turisti i putoholičari će u narednoj godini preispitivati način na koji putuju i prkositi konvencijama kako bi otkrili odredišta s manje gužve, birati će luksuznija putovanja i tražit će detoks opuštanja na odmoru, a jako puno ljudi planira putovanja gdje se aktivosti dešavaju navečer ili još bolje po noći.
Neki planiraju putovanja s noćnim aktivnosti kako bi pobjegli od sve viših temperatura, a neki kako bi upoznali savršeno zvjezdano nebo, zabavu u uvalama koje svjetlucaju u noći ili kako bi upoznali noćne životinje na uzbudljivom safariju.

U godini pred nama putnici će namjerno dovoditi u pitanje tradicionalne norme putovanja uranjajući u nove avanture, prepuštajući se nekim zanimljivim iskustvima.

Otkrivamo skrivene dragulje i neočekivane užitke koje će zasigurno postati neka od top destinacija u narednim putovanjima i odmoru

Slovenija i Italija u sjajnom spoju – grad Trst postaje nezaobilazna destinacija

Nekoć smatran jednom od najvažnijih luka na svijetu, grad Trst u sjeveroistočnoj Italiji posjetiteljima nudi 46 km obale u čijem se zaleđu proteže mješavina livada, šuma i stjenovitih krajolika.

Položaj ovog povijesnog talijanskog grada i značajne luke između Jadranskog mora i Slovenije stvorio je kulturu koja je jedinstvena mješavina talijanskih, slovenskih i austrijskih utjecaja, što se odražava u arhitekturi i povijesnim znamenitostima.

Posjetitelji ove prekomorske luke svakako trebaju posjeti trg Piazza Unità d’Italia, špilju Grotta Gigante i dvorac Miramare kako bi u potpunosti doživjeli zadivljujuće okruženje i kulturu grada.

A kad prolaze kroz Sloveniju svakako treba stati otići u nezaboravan obilazak jedinog očuvanog špiljskog dvorca u Europi, Postojnske jame i Predjamskog dvorca.

I aktivni putnici će naći mnogo toga za sebe uz brojne staze za lagano planinarenje s pogledom na razvedenu obalu. Val Rosanda, dolina smještena na granici Italije i Slovenije, poziva na izazovno pješačenje, dok je zaljev Sistiana, otprilike 20 minuta vožnje zapadno od Trsta, slikovito mjesto za uživanje u večernjoj šetnji u sjeni okolnih planina.

Gdje odsjesti u Trstu

Ako želite upiti što više tršćanske kulture, savršen će hotel biti Seven Historical Suites. Smješten u srcu grada između Kanala Grande i trga Piazza Unità, ovaj je aparthotel udaljen nekoliko minuta hoda od gradskog željezničkog kolodvora.
Svaki je apartman jedinstven, a dizajn i ambijent uređenja nadahnuti su arhitekturom, umjetničkim djelima i povijesnim simbolima iz sredine dvadesetog stoljeća.

Kineski Havai – grad Sanya, Kina

Smješten na otoku Hainan, najjužnijoj kineskoj pokrajini, grad Sanya može se pohvaliti mekim pješčanim plažama i čistim morem koji se nadovezuju na planinske krajolike. Poznat kao „kineski Havaji“, grad nudi 20 kilometara obale i cjelogodišnju toplu klimu s 2500 sunčanih sati.

Ne propustite njegova čuda prirode i kulturne spektakle, od prašumskog tropskog parka Yanoda, špilja Nanshan Daxiaodongtian i nacionalnog parka Sanya Paddy Field do zadivljujućih predstava u Sanya Romance Parku.
Uz obilje termalnih izvora posjetitelji mogu uroniti u geotermalna blaga Sanye, uključujući vruće izvore Nantian, zaljev Yalong i otok Wuzhizhou, dok dvodnevni rafting i pješačka tura do kanjona Hainan Wuzhishan s ručkom nudi jedinstven uvid u lokalni krajolik i kulturu.

Gdje boraviti u kineskom gradu Sanya

Probudite se uz žubor valova u hotelu The Ritz-Carlton Sanya, Yalong Bay.
Yalong Bay Tropic Paradise Forest Park i Yalong Bay Central Square, koji se nalaze u okrugu Yalong Bay National District, lako su dostupni iz ovog hotela.
Uz sofisticirane sobe i apartmane, od kojih većina nudi pogled na predivno Južnokinesko more, hotel raspolaže s pet vanjskih bazena, dva teniska terena, osam luksuznih restorana te jednim od najvećih spa centara u regiji.

João Pessoa, Brazil

Na najistočnijoj točki Južne Amerike i raskošnog Brazila smjestio se lučki grad João Pessoa, poznat kao „Vrata sunca“. Smatra se jednim od najzelenijih mjesta na svijetu, a posjetitelji se mogu diviti prirodnim ljepotama grada tako što će posjetiti Jardim Botânico i Parque Zoobotânico Arruda Câmara, dok se oni koji svoj dan žele posvetiti kulturi mogu zaputiti u povijesni Centro Historico De Joao Pessoa i brojne prekrasne crkve grada, među kojima je i Igreja São Francisco.

Za opuštanje se nude Picãozinho, Seixas i Caribessa, popularni bazeni tik uz obalu, dok su otok crvenog pijeska (Ilha de Areia Vermelha) i plaža aligatora (Praia do Jacaré) nezaobilazna mjesta za upijanje sunca.

Nezaobilazn je i posjet tržnici Tambaú kako bi saznali više o lokalnim rukotvorinama, uključujući vezenje, grnčariju i tehnike kukičanja. Kao alternativu posjetitelji mogu uživati u kulturnom obilasku na katamaranu s Forró glazbom na rijeci Paraíbi i u tradicionalnim brazilskim jelima koja se poslužuju te se upoznati s umijećem plesa uz taktove brazilskog glazbenog žanra forra.

Gdje boraviti u Brazilu u gradu João Pessoa

Oceana Atlântico Hotel, smješten pored plaže Caribessa u gradu João Pessoa, gostima nudi ugodan i luksuzan boravak daleko od gradske vreve. Budući da je riječ o jedinom gradskom hotelu na samom pijesku i s ekskluzivnim pristupom plaži, gosti mogu s lakoćom uživati u nizu lokalnih aktivnosti na vodi ili poći na krstarenje i otkriti aligatore koji nastanjuju grad.
Ovaj hotel ima sve za zabavu gostiju, od pomno biranih gastronomskih doživljaja i područja za razonodu do grijanih i opuštajućih hidromasažnih bazena te kina u sklopu objekta.

Najveći grad sjeverne Norveške Tromsø, Norveška

Smješten 350 km sjeverno od Arktičkog kruga, Tromsø je najveći grad sjeverne Norveške, hvaljen kao jedno od najboljih odredišta za gledanje polarne svjetlosti i fenomena ponoćnog sunca – ali ne u isto doba godine.

Među bogatim biljnim i životinjskim svijetom, pitoresknim krajolicima i veličanstvenim fjordovima jedinstvenu perspektivu norveške divljine steći ćete tako da iskoristite ovu priliku za dresuru štenaca aljaškog haskija u Tromsøu.
Kad je riječ o samom gradu, Tromsø je poznat po povijesnim drvenim nastambama i dom je jedne od najvažnijih skupina carskih kuća u zemlji, a najstarija među njima datira iz 1789. godine. Kao mjesto za pomlađivanje posjetite Pust, plutajuću saunu u srcu luke Tromsø s pogledom na Arktičku katedralu.

Gdje odsjesti u Norveškom gradu Tromsø

Za sve koji izbjegavaju sunce i biraju mračnije noći, stakleni krovovi i divovski panoramski prozori u smještaju Aera – Glass cabins – potiču goste da urone u noćno nebo.

Budući da sve više gostiju i putnika zanimaju odredišta s tamnim nebom mnogi će se odlučiti za iskustva nesmetanog promatranja zvijezda i kozmičkih događaja koji se zbivaju jednom u životu.

Planinske se kuće kreću od koliba u stilu smještaja s doručkom do kućica u krošnjama pa sve do studio apartmana koji raspolažu potpuno opremljenom kuhinjom. Nakon spokojne noći provedene u promatranju polarnog svjetla gosti mogu uživati u planinarenju i skijanju u blizini, kao i u lokalnoj norveškoj kuhinji u restoranu u sklopu objekta.
Kako bi istraživali okolicu objekta, posjetiteljima se preporučuje najam automobila, koji se može preuzeti po dolasku u zračnoj luci Tromsø Langnes.

Grad Willemstad, Venezuela i njen tajanstveni otok Curaçao

Nedaleko od obale Venezuele nalazi se Curaçao, netaknuti otok koji obiluje dramatičnim liticama, profinjenim zaljevima i epskim prizorima Karipskog mora.

Njegov energični glavni grad, Willemstad, odlikuje se kolonijalnim zgradama obojenim pastelnim bojama, živahnim tržnicama i uvalama s plažama. Idealan dan započnite uživanjem u prepoznatljivim jelima Willemstada, kao što je crveni snaper s palentom na uličnoj tržnici Plasa Bieu, i nastavite samostalnim obilaskom tijekom kojega ćete se diviti očaravajućoj uličnoj umjetnosti grada ili se popeti na utvrdu Rif Fort i uživati u pogledu.

Grad Willemstad u Venecueli, nekadašnje nizozemsko trgovačko naselje, danas je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine zahvaljujući očuvanju povijesne jezgre i luke. Oni koji se žele bolje upoznati s kolonijalnom povijesti otoka trebali bi isprobati “Bez čekanja u redu”: ulaznicu za muzej Kurá Hulanda kako bi saznali više o transatlantskoj trgovini robljem i razgledali drevne artefakte iz velikih carstava zapadne Afrike.

Gdje boraviti u Venezueli na otoku Curaçao

Svima kojima se sviđa živopisna estetika Willemstada trebali bi uživati u boravku u slikovitom hotelu Curaçao Gardens. Okružen bujnim zelenilom, ovaj pastelno obojen objekt nudi svijetle i prozračne apartmane, plitki tropski bazen i rascvjetan vrt. Goste samo nekoliko minuta hoda dijeli od nekih od najpoznatijih atrakcija grada, uključujući most kraljice Emme i plutajuću tržnicu.

Tignes – općina u dolini Tarentaise, u departmanu Savoie francuske regije Rhône-AlpesTignes

Francuski Tignes, vrhunsko je odredište za odmor u francuskim Alpama, i cjelogodišnja je destinacija za one koji traže avanturu, i pustolovnija odredišta.

Tijekom zime skijanje i snowboarding imaju glavnu riječ na 300 km staza u ovoj francuskoj regiji, no Tignes aktivne putnike, koji žele istražiti konjičke staze ili pješačiti nekim od najvećih svjetskih mreža planinarskih staza, neće razočarati ni kada budu putovali tijekom toplijih mjeseci u godini.

Izvan sezone posjetitelji mogu otići na jezero na popodnevnu odbojku na pijesku, opustiti se na festivalu vina u Tignesu u kolovozu ili istraživati obližnja sela Le Lavachet, Le Lac i Val Claret.

Bez obzira na godišnje doba, živahna après-ski scena u Tignesu nudi obilje tradicionalnih alpskih delicija, suncem okupane terase, barove i klubove za ples do svitanja. Iako je nakon što stignete u Tignes dostupno obilje aktivnosti na stazama i izvan njih, njegov zabačen položaj znači da ćete morati dobro isplanirati svoje putovanje, a najam automobila moguć je u zračnim lukama Ženeva, Chambery ili Grenoble.

Gdje boraviti u francuskom Rhône-AlpesTignes

Les Suites – Maison Bouvier nalazi se u srcu Val Clareta u okviru nacionalnog parka Vanoise.
Ovaj sjajan hotel nudi luksuzno iskustvo te raspolaže unutarnjim bazenom i spa sadržajima u kojima mogu uživati svi gosti, a iznad svakog apartmana nalaze se dnevni boravak i balkoni s pogledom na planine koje oduzimaju dah.
Bilo da ste se zaputili na skijaške padine tijekom zimskog odmora ili tražite opušteno ljetno planinarenje i osvježavajuće kupanje u alpskom jezeru, ovaj se smještajni objekt nalazi usred svega što Tignes nudi.

San Pedro de Atacama, Čile

San Pedro de Atacama, koji se odlikuje istinskom geološkom raznolikošću, može se pohvaliti kanjonima od pješčenjaka, slanim ravnicama načičkanim plamencima, gejzirima iz kojih izbija para i vulkanskim vrhovima.

Smješten u sjevernom Čileu na nadmorskoj visini od 2400 metara, taj se mali pustinjski gradić nalazi na jednom od najsušnijih mjesta na svijetu te je oaza uskih ulica i zgrada od sirove opeke.

San Pedro de Atacama savršeno je odredište za putnike koji žele produbiti svoju povezanost sa svijetom prirode, pronaći mir i opustiti se. Da bi istražili okolna čuda prirode, uključujući netaknutu pustinju Atacama u njezinu punom sjaju, svakako bi trebali razmisliti o najmu automobila.

Imajući u vidu veliku nadmorsku visinu gradića i izostanak svjetlosnog onečišćenja, ovaj mali grupni astronomski obilazak u San Pedru de Atacama nudi istinski jedinstvenu i nezaboravnu noć pod zvijezdama.
To je idealno mjesto za sve koji razmišljaju o posjetu odredištima s tamnim nebom. Mjesečeva dolina, Laguna Cejar i vrući izvori Puritama također su zadivljujući prizori koji se ne smiju propustiti i koji naglašavaju krajolik pun iskrivljenih, vjetrom isklesanih kamenih formacija, pješčanih dina i nazubljenih grebena karakterističnih za tu regiju.

Gdje boraviti u San Pedro de Atacama

Hotel Terrantai Lodge, smješten u povijesnoj jezgri gradića San Pedro de Atacama, mirno je i opuštajuće utočište. Prekrasno izgrađen od prirodnog kamena i opremljen atraktivnim drvenim namještajem i ukrasima pruža pravu domaću atmosferu. Unutrašnjost objekta oaza je mira puna wellness sadržaja u kojima gosti mogu uživati, od dnevnih satova joge do elegantne knjižnice u kojoj se poslužuje svježi organski čaj.
Kada budete spremni izaći i istražiti okolinu, u blizini ćete naići na popularnu ulica Rua Caracoles punu umjetničkih galerija, trgovina i restorana.

Naha, Okinawa, Japan

Naha na izvornom jeziku otoka Okinawe znači „otvoreno polje“, no ovaj kozmopolitski grad uvelike je prerastao svoje korijene.

Naha, glavni grad japanskog otoka Okinawe, prepuna je fascinantnih kontrasta, među kojima su i povijesni dvorac Shuri i užurbana ulica Kokusai puna trgovina umjetninama i rukotvorinama.

Posjetitelji mogu uživati u lokalnoj kuhinji, u okviru koje se nude goya champuru, naglo prženo jelo od gorke dinje s tofuom, jajetom i svinjskom potrbušinom; taco riža i soki soba, rezanci sa svinjskim rebarcima.

Ako želite vidjeti i raditi nešto više, Okinawa World jedinstven je tematski park koji demonstrira kulturu grada i u kojem se nalazi špilja Gyokusendo, koja je među najvećim špiljskim sustavima u Japanu.

Spokojna šetnja kraljevskim vrtom Shikina-en pruža prekrasan primjer tradicionalnog uređenja okoliša u stilu tipičnom za otočje Ryukyu.
Za ljubitelje uzbuđenja ovo dvosatno privatno iskustvo Gorilla kartinga na Okinawi izvrstan je način da projurite gradom uživajući u znamenitostima. Možete unajmiti automobil i nakon kratke vožnje stići do jedne od prekrasnih plaža Okinawe s tirkiznim morem savršenim za plivanje i ronjenje s bocom ili maskom i disaljkom.

Gdje boraviti u Naha japanskom gradu iz snova

Uhvatite lagani otočni ritam u mirnom i nježnom okruženju hotela Okinawa EXES Naha, koji japansku kulturu spaja s kulturom otočja Ryukyu.
Uz sezonski vanjski bazen stvoren za izležavanje, ovaj hotel s pet zvjezdica idealan je za prelazak u stanje zena. A budući da ih od centra grada dijeli samo kratka vožnja taksijem ili autobusom, posjetitelji mogu birati hoće li obilaziti znamenitosti ili se prepustiti i opustiti.

Villajoyosa, Španjolska

Villajoyosa u provinciji Alicante na jugoistoku Španjolske pitomi je kutak regije Costa Blanca koji je zadržao suštinu svoje bogate ribarske baštine.

Ulice obrubljene prekrasnim palmama protežu se nad tihim pješčanim plažama okruženim kućama prepoznatljivih boja, koje su se u prošlosti bojile u skladu s brodovima, što je ribarima pomagalo da s mora uoče svoj dom.

Upijte povijest grada posjetom nekom od glasovitih mjesta, poput gotičke crkve Nuestra Señora de Asunción i arheoloških znamenitosti Toranj križa i Toranj svetog Josipa.

Oni koji žele dublje upoznati regionalnu kulturu, a osobito njezinu kuhinju, trebali bi se uputiti na kratku vožnju do Alicantea i poći na ovaj poludnevni vođeni povijesni obilazak s kušanjem tapasa, koji uključuje posjet lokalnom restoranu s tapasima radi isprobavanja prepoznatljivih španjolska jela tog područja, kao što su arroz con costra, riža zapečena u pećnici, olleta, izdašno varivo kuhano s raznim grahoricama i mesom te tuna mojama, filetirana usoljena tuna.

Gdje boraviti u raskošnoj Španjolskoj – Villajoyosa

Ništa ne odiše spokojem kao Suites at Sea, hotel na samo nekoliko minuta hoda od centra grada i na izvrsnoj lokaciji uz more. Apartmani raspolažu dobro opremljenom kuhinjom i prostranim dnevnim boravkom, a neki od njih imaju i terasu za opuštanje na suncu. Ekološki osviješteni putnici posebno će cijeniti samodostatnost zgrade, koja proizvodi vlastitu solarnu energiju za potporu sustavu hlađenja i grijanja.

Grad Houston, Sjedinjene Američke Države

Kao četvrti najveći grad u Sjedinjenim Američkim Državama, Houston, ili ‘H-Town’, nudi jedinstvenu kombinaciju južnjačke gostoljubivosti i kulturne živahnosti.

Od umjetničke četvrti Montrose, poznate po živahnoj glazbenoj i i LGBTQ+ sceni, do šarenog East Enda s bogatom latinoameričkom kulturom, grad nudi raznolika mjesta na kojima će svaki posjetitelj pronaći nešto za sebe.

Svjetski poznata gastronomska scena Houstona, muzeji i bujna glazbena kultura čine ga dinamičnom urbanom destinacijom.
Za one koji nemaju puno vremena, NASA Space Center Admission Plus Houston Tour nudi praktičan način za istraživanje glavnih atrakcija grada uz posjet NASA-inom Johnson Space Centeru.

Iza granica grada, Greater Houston otvara vrata šireg iskustva Teksasa. U manje od sat vremena putnici mogu doći do Galvestona, gdje se povijesni šarm susreće s prostranim plažama Gulf Coast. Scenske vožnje kroz tipične teksaške krajolike otkrivaju skrivene dragulje poput malih gradića, prostranih rančeva i prostranih prerija.

Gdje boraviti u Houstonu

Smješten u samom srcu grada, Reside Houston nudi modernu udobnost i povijesni šarm. Smješten u lijepo obnovljenoj Art Deco zgradi, ovaj butik hotel nudi prostrane, loft-stil sobe s visokim stropovima i industrijskim šikom, odražavajući jedinstvenu arhitektonsku baštinu tog područja.

Gosti su samo nekoliko koraka udaljeni od vibrirajuće energije Houstona, gdje se sleek neboderi susreću s kulturnim znamenitostima poput Kazališnog okruga i parka Discovery Green.
Bilo da posjetitelji žele istraživati gradske četvrti, restorane ili muzeje, ovaj elegantan smještaj nudi savršenu bazu za one koji žele doživjeti sve što Houston nudi.

Uz dopuštenje: Dialog (sve fotografije)

Novi val turizma otkriva da zabava počinje tek nakon što padne mrak

Zaboravite na dnevne izlete i uživajte u noćnim avanturama pod zvjezdanim nebom. Od fascinantnih laguna do tajnih kina u džungli, ovo su iskustva koja ne želite propustiti.

Dobrodošli u novi svijet turizma u kojem noć ne služi za spavanje

“Krvavi” mjeseci, kiša meteora, zviježđa toliko jasna da izgleda kao da ih možete dodirnuti. Noćni turizam počinje biti jedan od glavnih trendova putovanja.
Bilo da se radi o promatranju zvijezda sa jahte ili jedrilice, noćnom ronjenju u morskim uvalama u kojima vrvi noćnim životom ili spavanju pod pustinjskim nebom, avanture nakon mraka sve su traženije.

Ovo je sedam luksuznih noćnih turističkih iskustava koje treba potražiti što prije!

Promatranje zvijezda – odlazak u Čile – Nayara Alto Atacama

Velika nadmorska visina, niska razina svjetlosnog zagađenja i beskrajni eterični krajolik koji stvara scenu savršen je recept za uživanje u zvjezdanom nebu. A pustinja Atacama ne samo da ima sve sastojke najljepšeg noćnog neba već i titulu najboljeg mjesta za promatranje zvijezda na svijetu. Kao pravi kameleon, hotel Nayara Alto Atacama gotovo se savršeno stapa s crvenkastim stijenama koje ga okružuju, ostavljajući zvijezdama da preuzmu glavnu ulogu.

Hotel Nayara Alto Atacama

“Ckepi” (što na jeziku Kunza znači “oko”) je povišeni vidikovac hotela s kojeg se pruža spektakularan pogled. Tamo, posebni kreveti odnosno luksuzne ležaljke pripremljene upravo za promatranje neba okružuju profesionalni teleskop usmjeren prema blistavom noćnom nebu. Od Saturnovih prstenova do Mjesečevih kratera, ovo je najintimniji i najbliži susret s planetima koji možete doživjeti bez napuštanja Zemlje.
Krenite sami ili u možda u pratnji nekog iskusnog astronoma. Vjerujte nam, to je iskustvo koje nadilazi ovaj svijet.

Za najbolje iskustvo ronjenja boravci u Siloloni u Indoneziji savršeno su iskustvo

Postoji nešto jedinstveno u noćnom ronjenju s istog plovila na kojem odsjedate. A da ne spominjemo da je noćno ronjenje u Indoneziji kao da ste uronjeni u drugi svemir. Zamislite bioluminiscentni plankton koji svijetli oko vas, patuljaste morske konjiće koji se skrivaju od vas i život na grebenu koji nikada ne biste uočili po danu. Bilo da plutate iznad koraljnih vrtova u Raja Ampatu ili istražujete dubine kod Alora, to je iskustvo iz drugog svijeta. Ako ste ljubitelj mora, ovo je savršeno za vas.

Na “Silolona Sojourns”, spavat ćete na moru sa stilom. Ovi luksuzni čarteri dolaze u obliku tradicionalnih indonezijskih brodova Phinisi, ploveći nekim od najraznolikijih voda na Zemlji s posadom koja ih poznaje u dušu. Ovi su brodovi drevni, elegantni, avanturistički i ekskluzivni.

Six Senses Kanuhura, putovanje na otočje Maldivi

Boravak … Raj na tri privatna otoka u netaknutom kutku atola Lhaviyani, gdje se čini da se horizont proteže unedogled – a zvijezde ga slijede. Danju, meke, bijele pješčane plaže opravdavaju svoj ugled kao jedne od najljepših na Maldivima. Noću znaju kada se treba povući i otvoriti put svemiru da zauzme središnje mjesto. Ako želite zamijeniti surfanje na Maldivima za promatranje zvijezda, ovo je pravo mjesto za vas.

Iskustvo … Putovanje u ime wellnessa zasigurno nije novi koncept – ali kombiniranje astronomije s mindfulnessom bi moglo biti. I impresivno putovanje u svemir u Six Senses Kanuhuri čini upravo to. Prvo: pogled na planete kroz teleskop. Zatim, vježbe disanja tempirane uz plimu, iscjeljivanje zvukom pod zvijezdama i posljednji trenutak blažene tišine. Sat vremena kasnije, mirniji ste, jasniji – i uvjereni da je noćno nebo najbolji prizor na Zemlji.

Basecamp Samburu i Saruni Mara, savršen noćni safari u Keniji

Kad sunce zađe i grmlje se smiri, počinje drugačija vrsta safarija. Onaj koji je jednako o beskrajnom svodu iznad kao i o Velikoj petorci ispod. U Keniji možete imati najbolje od oba svijeta provodeći tri noći u nedavno otvorenom Basecampu Samburu u rezervatu Kalama, prije nego što se uputite u Saruni Maru u rezervatu Mara North na još četiri noći.

Za savršen doživljaj dočekat će vas elegntno uređen privatni prostor za objedovanje, zvukovi tiho klokotajuće vode jacuzzija i utonuće u potpuno nove ‘zvjezdane krevete’ – sve pod krošnjama zviježđa. Basecamp Samburu izgradio je cijelo svoje iskustvo oko gledanja prema gore. U Saruni Mari noći se provode u vođenom promatranju zvijezda i noćnim vožnjama, gdje se mravojedi, dikobrazi i leopardi pojavljuju pod mjesečinom.

Doživite polarnu svjetlost – Hotel Arctic TreeHouse, finska Laponija

Potraga za polarnom svjetlošću možda je bila pionir noćnog turizma. Ali s aurorom borealis na vrhuncu ove godine, nikad nije bilo bolje vrijeme za to. I teško ih je propustiti u hotelu Arctic Treehouse – jednom od hotela finske Laponije koji su najprikladniji za obitelji – gdje drveće besprijekorno prekriveno snijegom postavlja scenu za niz ugodnih kabina sa staklenim pročeljima, s privatnim saunama i interijerima u boji polarnog medvjeda.

Kao što se i očekivalo, hotel nudi mnoštvo obilazaka sjeverne svjetlosti. Ali naši glavni odabiri su Obilazak sobova u Aurori (za kulturno znatiželjne) i Izlet u Auroru (za tražitelje uzbuđenja). Od susreta sa sobovima pod mjesečinom do gaženja motora na cestama koje vode nigdje, postoji iskustvo Aurore za svakoga. Vrhunski savjet: iako nikada nije zajamčeno, Obilazak Čarolije sjeverne svjetlosti pruža vam najbolju priliku da ih vidite.

Za gurmane tu je Casa di Langa, Italija

Casa di Langa jedno je od najfantastičnijih seoskih odmarališta u Pijemontu. Spaja japanski wabi-sabi sa skandinavskim minimalizmom, a sve s pogledom na 40 hektara privatnih vinograda.

Dakle, kao što smo rekli, naprosto fantastično. Dani se ovdje izmjenjuju između bazena i toplica (tretman s lokalnim medom i uljem od lješnjaka, zvuči li vam primamljujuće? . Večeri se provode uz u restoranu Fàula Ristorante, gdje vrtno uzgojeno bilje i povrće čine gurmanske degustacijske menije. Vino je, očito, također vrijedno spomena.

Tartufi kao da su rezervirani za najbolja jela talijanskog Pijemonta. I dok ovaj hotel nudi dnevne izlete u lov na tartufe na svom imanju, nitko u ovoj regiji ne nudi ovo iskustvo noću (još) – unatoč tome što je Pijemont jedno od rijetkih mjesta u Italiji koje dopušta traženje tartufa nakon mraka. Zapravo je bolje noću, kada psi imaju manje distrakcija, a tartufi su mirisniji. Zato se Talijansko udruženje lovaca na tartufe upušta u ovu zabavu ispunjenu gljivama na mjesečini i dopušta vam da se pridružite s noćnim svjetiljkama.

Vakkaru, Maldivi noću

Vakkaru je zadovoljavajuće kružni privatni otok koji izgleda kao da je namjerno smješten u atolu Baa. Ispunjava sve rajske Maldive: pijesak mekan poput šećera, tirkizne plićake i vile iznad vode o kojima ćete sanjariti dugo nakon što odete. Ali ono što ga izdvaja jest koliko se sanjivo diskretno osjeća. Oh, i činjenica da ćete uvijek letjeti izravno – ovdje ne staje hidroavion.

Filmska večer na Vakkaru – ali neka bude maldivska. Prošetajte kroz gusto tropsko raslinje Vakkarua kako biste pronašli tajno kino u srcu džungle, gdje se filmovi prikazuju pod zvjezdanim nebom, uz sve kokice i bezalkoholna pića koja možete (da, neograničena su). Dodajte personaliziranu večeru u džungli i stručno vođeno promatranje zvijezda i to je manje Netflixa i opuštanja, više prirode i uzbuđenja.

Tekst uz dopuštenje Wish hr partnera, Quintessentially Lifestyle.

U južnom dijelu Etiopije, uz rijeku Omo (koja će zbog nedavne izgradnje brane uskoro prestati biti pouzdanim mjestom za život) u sklopu nacionalnog parka Mago, nalazi se jedno od sela plemena Mursi (zajedno s plemenima Suri i Me en čine skupinu Surma), namijenjeno turističkim posjetama (fotografiranje se naplaćuje 5 birra – oko 1.5 kuna – za jednu osobu na fotografiji).

Prema informacijama lokalnog vodiča, danas pleme Mursi broji oko 10 000 članova, a najpoznatiji su po ukrasima koje nose žene u donjoj usni. Riječ je o okruglim keramičkim (ili drvenim, što osobno nisam vidjela) pločicama koje mogu imati promjer i preko 20 centimetara.
Djevojčicama (od 15 do 18 godina) koje se pripremaju za udaju probuši se rupica (1 do 2 cm) u donjoj usni i uglavi drveni klin.

Prolaskom vremena ta se rupica postupno širi i umeće se sve veća pločica (koja može biti ukrašena), te se izbiju dva donja prednja zuba (a mogu i četiri) kako bi pločica imala oslonac.
Pločicu vade za vrijeme jela, ali su neke žene bile bez pločice i za vrijeme našeg posjeta. Pri tome im, naravno, donja usna visi daleko preko brade i treba vremena dok počnete nesmetano gledati u njihova lica.

Koji su razlozi ovakvog ženskog ukrašavanja ne zna se pouzdano, no prema dostupnim informacijama, mogli bi biti sljedeći:
a) tradicionalna dekoracija
b)razlikovanje od bliskog plemena Suri
c) odbojnost lovcima na robove

Osim pločica u donjoj usni, manjim se pločicama ukrašuju i ušne školjke (djevojčice već od sedme godine), ali to je manje šokantno, budući da je takozvana zapadna civilizacija odavno prihvatila naušnice (pa ako se uška malo jače rastegne, nije tako dojmljivo).

U posljednje vrijeme pod utjecajem vlade i crkve (crkveni utjecaj nije u ovom slučaju presudan, budući da su plemena uglavnom pripadnici animizma, vjerovanja da sve ima određene spiritualne odlike) nastoji se odvratiti žene od usnih pločica, ali turistička pomama za fotografiranjem „autentičnih“ likova i dalje održava ovaj običaj (zbog ekonomskih razloga).

Činjenica da djeca uglavnom ne idu u školu (čuvaju stoku) i da ostaju unutar plemenske sredine također predstavljaju „čuvare“ spomenutog ponašanja. Mnogoženstvo i tuča palicama oko nevjeste također je jedan od običaja među Mursima gdje su brakovi dozvoljeni unutar plemena i eventualno s pripadnicima plemena Suri, a za ženu mladoženja treba izdvojiti 20 do 30 krava, pa kako su te borbe srčane, čak do smrtnog ranjavanja, mnogi muškarci ponosno nose ožiljke (žene vole hrabre, tvrdi naš vodič).

Osim borbenih ožiljaka i usnih pločica, Mursi ukrašavaju svoja tijela dodatnim ožiljcima ili bijelom bojom (blato, pepeo), žene su ovlaš odjevene (gole grudi), a uz borbenu simboličnu palicu, muškarci dodatno nose vatreno oružje (kalašnjikov), kako bi čuvali zajednicu.
Naime, kao stočari oni su i polunomadi, pa svakih nekoliko mjeseci mijenjaju lokaciju, no ostaju unutar vlastitog područja (Mago) u kojem ne može nitko trajno ostati.
Iako nam je sve nabrojeno vjerojatno čudno i strano, nije nam nepoznato, ali susret s plemenom Mursi daleko natkriljuje bilo kakvu virtualnu informaciju.

Fotografije: Gvido Pevec

Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Među takve zacijelo pripada prijelaz dječaka u svijet muškaraca u plemenu Hamer…Dakle, mladi posve goli momak, mora barem četiri put prehodati (pretrčati) preko leđa nekolicine goveda (u selu Bita tog prevrućeg listopadskog poslijepodneva bilo je šest bikova, koje su muškarci iz obitelji držali za gubicu i rep).
Ako to ne uspije izvesti, osramotit će se za sva vremena… Uspješan skakač (naskakuje na hrbat goveda odrazom od zemlje), odnosno preskakač bikova može nakon toga za suprugu izabrati bilo koju djevojku spremnu za udaju.
Kako u plemenima vlada mnogoženstvo, po posebnim ogrlicama – obručima (koji se mogu kupiti na lokalnoj tržnici) i njihovom broju prepoznaje se o kojoj se ženi po redu radi.

Prva žena obavezno nosi ogrlicu od kože povezanu metalnom žicom i ukrašenu školjkama(školjke se omiljeni ukras i uvoze se iz Kenije) uz dodatne obruče, dok one udate nakon nje ne nose kožnu ogrlicu. Pri preskoku okupe se svi članovi obitelji s očeve i majčine strane (članovi s majčine strane imali su pojas ukrašen školjkama, s očeve bez ukrasa), te se nakon obavljenog rituala odlazi na gozbu.

Budući da je inteligencija snalaženje u novim situacijama, Hameri su u turistima prepoznali sponzore gozbe, pa je tako skupina u kojoj sam bila, uz nadoplatu od 600 birra (nešto manje od 200 kuna) mogla pratiti događaj.
Neposredno prije rituala preskakivanja koji se zbivao u selu na brdašcu iznad rijeke, uz samu rijeku odvijao se znatno krvaviji (doslovce) ritual. Naime, skupina mladih žena iz obitelji skakača, uz zvonjavu i trubice, na poseban način pokazuje svoju privrženost obitelji.

One se prepuštaju udarcima tankih dugačkih šiba u rukama mladića koji ne pripadaju obitelji. Udarci ostavljaju krvave tragove na leđima, jer kako se radi o snažnom udarcu tankim prutom, koža pod udarcima puca. Djevojke same izabiru momka koji će ju udariti, izazivajući ga da je udari što jače.

Naime, nakon zarastanja, na koži ostaju tragovi udaraca, koji svjedoče o hrabrosti djevojaka kao i njezinoj ljubavi prema obitelji (ujedno su svojevrsna potpora skakaču), te ih ona ponosno nosi.
Tradicionalno su žene nekada bile u kožnoj suknji i golih grudiju ovlaš prekrivenih kozjom kožom, ali su nakon ozljeđivanja grudiju šibom često poboljevale.

Sada se grudi djelomice štite običnim majicama koje su zadignute, kako bi ostavile gola leđa. Nakon bičevanja (trajalo je dulje od sata), momke za nagradu ukrašavaju bijelom i crvenom bojom (žene su crvene i bez toga). U početku ste zatečeni udarcima i pomalo se zgrčite nakon svakog fijuka šibe, no kada vidite da su ženska leđa išarana starim brazgotinama, da su njihova lica vedra i da momci to rade, jer se to od njih očekuje, počinjete prihvaćati situaciju (ionako ste u prolazu).

Jer u njihovom svijetu to nije nasilje, nego dio tradicije.

Fotografije: Gvido Pevec

Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Njihova glavna djelatnost je poljoprivreda, pa su obradive površine oblikovane u nevelika, ali brojna terasasta polja. Zbog jedinstvenog izgleda , UNESCO je cijelo područje stavio pod svoju zaštitu, uvrstivši ga u svjetsku prirodnu baštinu.

Upravo takav raspored polja omogućuje uzgajanje brojnih raznolikih kultura, od kojih nam je većina poznata, uz iznimku moringa. Kako tvrde , ova je biljka jednako važna za prehranu (lišće) i u liječenju najrazličitijih bolesti (prah – visoki tlak, dijabetes, gastritis, astma, rane….).

Seoske kuće su kružne i široke s odvojenim pregradama za spavanje, kuhanje i boravak životinja. U središtu sela nalazi se visoko „generacijsko deblo“ prema kojem se mjeri vrijeme klana, budući da je „trajanje“ jedne generacije osamnaest godina. Sadašnji kralj, kojeg nažalost nismo zatekli kod kuće, pripada dvadeset i trećoj generaciji.

Kraljeve su ovlasti izuzetne, jer uređuje sve međuljudske odnose pa zato ne iznenađuju posebni obredi koji se obavljaju prilkom njegove sahrane.

Naime, kako je devet magičan broj, kraljevo mrtvo tijelo se mumificira i na pokop čeka devet godina, devet mjeseci, devet dana i devet sati. Uska staza iz sela u šumu, gdje se nalaze grobovi najvažnijih članova plemena Konso (kraljevi, heroji), vodila je kroz više-manje prohodan gustiš, u kojem su dominirali visoki kaktusi (što razbija naše uobičajene spoznaje o kaktusima kao biljkama nižim od prosječnog čovjeka).
Grobove je relativno lako naći (jer vas loklani vodič ionako ne pušta same), budući da su nad njima drveni nadgrobni spomnici nazvani waka (waga).

Iako se spomenik može sastojati od grupe figura, mi smo pohodili kraljev grob, pa je nad njim stajala samo jedna neobično izražajna muška figura . Zubi i oči reljefno su istaknuti i obojani bijelom bojom, dok je ostatak figure crveno.
Prepoznatljivi znakovi posebnosti, poput roga na čelu i naglašenog penisa, na ovoj su figuri posebno brižno obrađeni. Uz njega je bijeli štit te nešto što bi trebala biti naznaka – kalašnjikova.

Boravak u selu i počasni obilazak grobova, doista je opravdao naziv, kojim pleme Konso opisuje svoje područje: „sveti kraj“.

Fotografije: Gvido Pevec

Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti