Bougainville – izgubljeni raj i otok nade

Hoće li postati 194. država svijeta? Ili će ostati u sjeni geopolitičkih igara?
Otkrivamo priču o Bougainvilleu i otkrijmo zašto je ovaj otok više od običnog geografskog bisera Tihog oceana.

Od kolonijalne noćne more do krvavog građanskog rata

Priča o otoku Bougainvilleu počinje 1768. godine kada je francuski istraživač Louis Antoine de Bougainville, po kojem je otok dobio ime, prvi Europljanin koji je kročio u njegove vode. No, važno je napomenuti da je otok bio naseljen tisućama godina prije toga. Domovina Melanezijaca, stanovnici Bougainvillea su razvili bogatu kulturu s više od 20 različitih jezika i živjeli su u skladu s prirodom.

Mir nije potrajao. Krajem 19. stoljeća, otok je postao dio njemačkih kolonijalnih ambicija, a nakon Prvog svjetskog rata preuzela ga je Australija. Tijekom Drugog svjetskog rata Bougainville je postao ključno poprište krvavih bitaka između saveznika i Japana. Danas, ostaci ratnih olupina poput tenkova, aviona i bunkera, još uvijek privlače povjesničare i avanturiste, pretvarajući otok u svojevrsni muzej na otvorenom.

Kada je Papua Nova Gvineja stekla neovisnost od Australije 1975., Bougainvilleanci su se osjećali izdanim. Dva tjedna prije proglašenja neovisnosti, proglasili su vlastitu Republiku Sjevernih Solomona, ali ih nitko nije priznao. Umjesto toga, otok je postao dio Papue Nove Gvineje, što je posijalo sjeme budućeg sukoba.

Rudnik Panguna: prokletstvo i blagoslov otoka Bougainville

Glavni razlog za izbijanje sukoba bio je rudnik Panguna, jedan od najvećih otvorenih rudnika bakra na svijetu, otvoren 1972. godine. Iako je rudnik donosio milijarde dolara profita, većina novca odlazila je stranim kompanijama i vladi Papue Nove Gvineje. Lokalni stanovnici dobivali su samo zagađene rijeke, uništene šume i bolesti.

Rastuća frustracija kulminirala je 1988. godine izbijanjem građanskog rata. Bougainvilleanska revolucionarna vojska (BRA), predvođena karizmatičnim vođama, ustala je protiv PNG snaga. Rat je trajao deset godina, s brutalnim blokadama, glađu i procijenjenih 15.000 do 20.000 žrtava. Zanimljivo je da su se borci BRA-e koristili improviziranim oružjem, a čak su pokrenuli i stari rudnik kako bi financirali pobunu. Ovaj “zeleni rat” postao je simbol otpora protiv korporativne pohlepe i neokolonijalizma.

Mir je postignut 1998., a 2001. potpisan je Bougainvilleanski mirovni sporazum, koji je otoku dao autonomiju i obećao referendum o neovisnosti. Bougainville je tako postao Autonomna Regija Bougainville, s vlastitom vladom i parlamentom.

Put prema neovisnosti: Hoće li san otočana Bougainvillea postati stvarnost?

Godine 2019. Bougainvilleanci su glasali na referendumu. Rezultat je bio zapanjujući: 97,7% glasača izjasnilo se za neovisnost. Iako je referendum bio obvezujući, konačnu odluku mora potvrditi parlament Papue Nove Gvineje.

Pregovori o neovisnosti su u tijeku, s planom da se konačna odluka donese do 2027. godine. Ako se to dogodi, Bougainville bi postao nova suverena država s populacijom od otprilike 300.000 stanovnika. Mnogi veliki igrači poput Sjedinjenih Američkih Država, Kine i Australije pomno prate situaciju zbog strateškog položaja Bougainvillea u Tihom oceanu.

Prirodne ljepote, kultura i gastronomija otoka Bougainville

Bougainville nije samo mjesto dramatičnih povijesnih događaja, već i pravi raj za ljubitelje prirode. Otok se prostire na 9.300 četvornih kilometara, okružen kristalno čistim lagunama, netaknutim plažama i bujnim prašumama, koje su dio jednog od najbiodiverzitetnijih ekosustava na svijetu. Aktivni vulkani, poput Mount Bagane i Mount Balbija, stvaraju plodno tlo za poljoprivredu, ali i dramatične pejzaže.

Bogata kultura Bougainvillea ogleda se u glazbi i mitologiji

Bambusovi bendovi, glazbeni sastavi koji sviraju na instrumentima izrađenim od bambusa, dio su UNESCO-ove nematerijalne baštine. Legende i mitovi, poput onih o moćnim duhovima Tsibu ili priče o mudrim precima, duboko su ugrađeni u identitet naroda i prenose se s generacije na generaciju. Zanimljivo je da je kod autohtonog stanovništva Bougainvillea zabilježena jedna od najtamnijih boja kože na svijetu, što je genetska prilagodba na tropsko sunce.

Istraživanje otoka ne bi bilo potpuno bez kušanja lokalne gastronomije. Tradicionalna jela uglavnom su vegetarijanska, temeljena na lokalnim sastojcima poput taroa, batata i banana. Glavni specijalitet je mumu, jelo od svinjetine i povrća pečeno u podzemnoj pećnici, idealno za proslave.

Otok Bougainville – lekcija za cijeli svijet

Priča o Bougainvilleu više je od priče o otoku. To je lekcija o otporu, borbi protiv imperijalizma i korporativne pohlepe, te o važnosti samoodređenja. Dok se Bougainvilleanci pripremaju za budućnost, svijet promatra hoće li mala nacija prevladati sve izazove i ostvariti svoj san.

Tekst: Vanja Marić

Spada u skupinu Društvenih otoka, a njegovo izvorno ime Pora Pora u prijevodu znači “prvo rođeni/prvo rođenje”. Vjeruje se da je ime Bora Bora otok dobio radi krivog razumijevanja od strane doseljenika, no to se ime zadržalo do današnjeg dana.

Otok zauzima površinu od 40,3 km², ima oko 9.000 stanovnika, javni prijevoz baš i nije razvijen pa je najbolje iznajmiti brodicu, bicikl ili auto. No najbolje od svega je otok istraživati pješice jer ćete imati više vremena za uživanje u prekrasnim vizurama koje se izmjenjuju.

Najviša točka na otoku Bora Bora je Mount Otemanu koji zajedno s Mount Pahie predstavlja ostatke ugaslog vulkana

Upravo se Mount Otemanu prekrasno vidi iz zraka kad se stiže avionom, a teško ga je ne zamijetiti jer se nalazi u srcu otoka. I dok se na Mount Pahie može penjati, vrh Mount Otemanua nije moguće dostići jer je preopasno, odnosno može doći do odrona.
Druga stvar koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim je plava laguna koja oduzima dah svojom ljepotom i raznim nijansama plave.

OVDJE otkrijte zašto su i Sejšeli ili otoci za zaljubljene proglašeni su najromantičnijima na svijetu

Na otoku nema gradova, već se tamo nalaze manja mjestašca, odnosno sela, a kako je to turističko odredište mogu se pronaći razne suvenirnice i restorani. Naglasak je na odmoru, prirodi i romantici, a unutar resorta restorani rade do kasnih noćnih sati.

Bora Bora jedan od najromantičnijih otoka svijeta
Ovaj otok često je odredište novopečenih supružnika, odnosno mjesto koje odabiru za medeni mjesec. Plaže, morski zrak i sunce idealni su za savršen odmor, bilo da se radi o zauzetim osobama ili onima koji su u potrazi za ljubavi svojeg života. Postoji i nepisano pravilo o cvijeću u kosi, koje ovisno s koje se strane nosi pokazuje ljudima jeste li slobodni ili zauzeti.

Turizam i gastronomija na Bora Bora otoku
Otočani žive od turizma, nude razne aktivnosti na vodi, prirodu, prekrasne plaže i razgledavanje otoka. Što se tiče hrane, ovdje se osjeća utjecaj francuske kuhinje, može se pronaći kineska kuhinja, azijska kuhinja, ali i tradicionalna jela koja uključuju voće, povrće i bogatstvo iz mora, ribu i morske plodove te neizostavni kokos.

Što posjetiti na Bora Bori – atrakcije i zanimljivosti

Matira Beach
Ova plaža ponosi se svojom ljepotom i bijelim pijeskom kojeg oplakuju valovi. Idealna je za parove, ali i obitelji s djecom, a osim prekrasnog mora i bijelog pijeska, tamo možete pronaći i palme koje će Vas zaštititi od sunca i pružiti Vam hlad. Neki se usuđuju reći da je to najljepša plaža na svijetu pa Vam ne preostaju drugo nego da spakirate kofere i provjerite sami.

Tatoo odnosno tetovaže jedne su najupečatljivijih “živih” atrakcija otoka Bora Bore
Francuska Polinezija poznata je po tetovažama pa ni Bora Bora nije iznimka. Svakako posjetite jedan od salona za tetovažu i kući se vratite s dugo željenom tetovažom.

To mogu biti razni simboli i plemenska obilježja, odnosno što god vam predstavlja veselje i ima za vas neko dublje značenje. Ako se odlučite za koju, onda ćete kući osim prekrasnih uspomena, fotografija i suvenira ponijeti i jednu uspomenu koja će vas zauvijek pratiti i podsjećati na Bora Boru

Autor: Vedrana Duić Loparić
Fotografije: Jeremy
Jean-Paul Mutz
Hervé
Duncan Rawlinson
Ryan Buterbaugh
Jürgen Lison

On je najveći od navedenih, oplahuju ga tirkizni valovi Tihog oceana, obiluje ribom, a stanovništvo se bavi i poljoprivredom. Poznat je po crnim biserima, prekrasnim plažama, ukusnoj hrani i neobičnim tetovažama koje obožava domicilno stanovništvo.

O otoku Tahiti

Tahiti je otok vulkanskog podrijetla, s prekrasnom prirodom, planinama i slapovima te razvijenim turizmom. Spada među Društvene otoke, grupa Privjetrinskih otoka, zauzima površinu od oko 1048 km², ima nešto više od 180.000 stanovnika s gustoćom naseljenosti od oko 176 stanovnika/km².

OVDJE otkrijte još top 5 neotkrivenih destinacija koje možete posjetiti volite li mjesta koja ne opsjedaju turisti

Osim Tahićana, na otoku živi i velik broj Europljana, ali i Kineza. Najveći broj stanovnika živi u glavnom gradu pod nazivom Papeete koji se nalazi na sjeverozapadnom dijelu otoka, a ima nešto više od 130.000 stanovnika.
Ovaj je grad administrativno središte, a njegovo ime u prijevodu bi značilo vrč ili posuda puna vode.

Ima bogatu vegetaciju, a i gospodarski je i prometno dobro razvijen. Bilo da se radi u brodovima s teretom ili avionima koji prelijeću ocean, Tahiti, odnosno Papeete, svakako je jedna od destinacija koja se posjećuje.

Koliko je daleko Tahiti

Zračna udaljenost Tahitija od Perua je nešto malo više od 8.000 kilometara, a od Australije oko 7.900 kilometara, što ga smješta u srce Tihog oceana, na pola puta između ova dva kopna.

Neke glavne karakteristike Tahitija

Glavna religija na otoku je kršćanstvo – protestantizam, službeni jezik je francuski, a na otoku se naravno koriste i regionalni jezici, među kojima je najzastupljeniji tahićanski.
Otok je poznat po turizmu, plažama i prekrasnoj prirodi. Najviša točka na otoku je ugasli vulkan Mont Orohena visok oko 2.240 metara, a to je ujedno i najviša točka Francuske Polinezije.

Prirodne atrakcije i i tradicionalne vrijednosti na otoku Tahiti

Vulkansko podrijetlo, uvale i plaže izvrsna su pozivnica za sve turiste pa se može reći da ih na Tahitiju zaista ne nedostaje.
Otok je poznat po brojnim mitovima, tahićanskom plesu pod nazivom otea na kojem je naglasak na pričanju priče rukama i muzeju Paula Gauguina kojeg je uz Francusku Polineziju vezala neraskidiva veza.

Što i gdje jesti na Tahitiju

Oni gladnih usta svakako trebaju posjetiti poznate “Roulottes”, mjesta koja nude razna brzo gotova jela na ovom božanstvenom otoku. Riječ je zapravo o pokretnim restoranima u kojima se hrana spravlja na brz i jednostavan način. I dok je otočka kuhinja poznata po ribi, ovdje i ljubitelji mesa mogu doći na svoje. Hrana je uvijek svježa, obroci nisu preskupi i može se pronaći ponešto za svakoga.

Što se tiče gastronomije, poznati su po šarenilu boja i obilju okusa i raznovrsnih kuhinja, a samo neke od njih su francuska i kineska kuhinja.
Tahićanska kuhinja puna je egzotičnog voća, svježe ribe i povrća, a jedno od poznatijih nacionalnih jela je “Poisson Cru”, marinirana riba koja osvaja svojim okusom. Ljubitelji piva svakako trebaju probati poznato tahićansko pivo Hinano beer.

<6>Što razgledati na Tahitiju

Osim već spomenutog Muzeja Paula Gauguina, svakako valja posjetiti i Muzej Tahitija i otoka koji čuva brojne arheološke eksponate i druge vrijednosti. Muzej je udaljen kojih 15-ak kilometara od glavnog grada, nalazi se u mjestu Punaauia, a preko puta njega nalazi se među surferima najpoznatije mjesto na Tahitiju, zvano Sapinus. Dok jedni uživaju u muzeju, ljubitelji valova tamo mogu iskušati sreću.

Kako je ovaj otok prekomorska regija Francuske, tako i njihov glavni grad i ujedno najveći grad Tahitija Papeete, baš poput Pariza, ima svoju crkvu Notre Dame. Za razliku od one pariške, ova, osim što nije toliko poznata, ni estetski se ne može mjeriti s onom u Parizu. Izgrađena je u 19. stoljeću te je ujedno i najstarija crkva na otoku.

Tatoo – zašto ne biste posjetili jedno od mjesta za tetovažu i kući se vratili s trajnom uspomenom?

Tahiti je otok poznat po tetovažama koje su ovdje dio tradicije i kulture. Više od polovice stanovnika ima ukrašeno tijelo s jednom od tetovaža, a i jedan cijeli pravac u tetoviranju nosi upravo naziv polinezijske tetovaže. One uključuju razne simbole, imaju razna značenja, mogu biti različitih veličina, predstavljaju svojevrsnu zaštitu od zla, a nekada su progovarale i o društvenom statusu.

Vodeni sportovi Tahitija

Biti na otoku, a ne isprobati neki od vodenih sportova zaista je grijeh. Iskušajte se u ronjenju, veslanju, surfanju ili nekoj drugoj podvodnoj aktivnosti. Možete organizirati izlet u vlastitom angažmanu ili pak zamoliti osoblje hotela da Vam ponudi neki od bogatih aranžmana u ponudi. Zasigurno nećete požaliti jer čisto more, prekrasne plaže, uvale i podvodni život nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Autor: Vedrana Duić Loparić

Fotografije: Air Tahiti Nui
Shaun Dunmall

Glavni grad Australije Canberra smjestio se između dva najpoznatija australska grada Sydneya i Melbourna. Iako je uglavnom poznat kao središte vlasti, u ovom gradu kojeg su ponajviše izgradili arhitekti iz Chicaga, možete pronaći mnogo zanimljivosti i sjajnih atrakcija.

Posjet gradu Canberra, izgrađenom oko predivnog jezera Burley Griffin, ostat će vam u sjećanju ponajviše zbog ovih Top 7 znamenitosti i zanimljivosti ovog grada

1) Festival cvijeća u Canberri – cvjetna atrakcija u Commonwealth Parku
U Canberri je jedna od velikih živopisnih atrakcija veliko prostranstvo milijuna tulipana i drugog cvijeća koji su posađeni vrlo precizno kako bi zasađeni cvjetovi formirali određeni uzorci koji se mogu vidjeti s vrha panoramskog kotača Ferris u vrijeme Floriade.
Najbolje vrijeme za posjet festivalu cvijeća u Canberri i zabavi, koja se održava svake godine u Canberrinom Commonwealth Parku, je drugi ili treći tjedan između rujna i listopada, kada cvijeće počne cvasti.

2) Zeleni vrt Cockington jedinstvena je atrakcija grada Canberre
Vrt Cockington nalazi se 15 km sjeverno od grada Canberre i ima zbirku minijaturnih kuća i različitih bajkovitih građevina u svijetu, uključujući i minijaturni budistički hram Borobudur.
Osim toga, tu su i prikazi tipičnih mini kuća ovog kraja. Zbog malenih cesta i svega malenog u ovom jedinstvenom vrtu osjećat ćete se kao div

3) Muzej Questecon
Muzej Questecon je neka vrsta “pametnog mjesta”. Questecon je zapravo Nacionalni centar za znanost i tehnologiju i interaktivnu znanstvenu komunikaciju. Dođete li u posjet ovom zanimljivom i vrlo atraktivnom mjestu djeca će se osjećati “kao kod kuće” i vjerojatno će odbijati otići iz ovog i više nego interesantnog prostora.

Atrakcija je toliko da će vam vjerojatno trebati cijeli dan da isprobate sve eksperimente i tehnološka dostignuća koja se nude. Šest je stalnih izložabi na Questaconu; o Zemlji, transportu, energetici, percepciji, znanosti i MiniQ namijenjen djeci mlađoj od 6 godina. Svaki dan uz to se može poslušati prezentacija koja prikazuju današnji život i svijet oko nas.

4) Nacionalni muzej Canberra
Nacionalni muzej, pozicioniran je na rubu jezera,a privlači poglede i zbogvrlo atraktivnog dizajna. Okružuje ga park s atraktivnim dizajnom koji poziva djecu da istraže svaki njegov kutak. U muzeju su prikazani tipični stanovnici Australije od davnih vremena pa sve do danas. U njemu je prikazana i povijest Aboridžina, tu je i kazalište i kutak za djecu..

5) Zgrada Parlamenta
U zgradi koja je također vrlo atraktivno dizajnirana, kao primamljivo turističko odredište, nalazi se muzej koji prikazuje povijest australskog parlamenta. Uz slike svih premijera Australije koje su izložene i pristupačne svakom posjetitelji u vanjskom dijelu zgrade točnije na njenom krova obrastao travom, možete vidjeti staru zgradu parlamenta i prekrasan pogled na ulice Canberre koje tvore nevjerojatan prizor za svačije oči.

6) Prirodni rezervat Tidbinbilla
40 minuta vožnje od Canberre, mjesto je gdje napuštate šumovitu dolinu i stižete do Nacionalnog parka Tindbinbilla. Ovo božanstveno lijepo i nesmetano mjesto područje je koje je obilježeno s tradicionalnom aboridžinskom baštinom. Na ovom mjestu čovjek se osjeća kao da je napustio civilizaciju, a imate li sreće ugledati gledate klokana ili papigu ovaj prirodni rezervat ostat će vam zauvijek u mislima.

7) Ambasade u Canberri
Vrijeme je da obiđete i zgrade ambasada zemalja koje se nalaze u Canberri. Svaka od njih izgrađena je točno prema specifičnoj arhitekturi zemlje kojoj i pripada. Na primjer, Tajlandska ambasada ima tipičan zašiljeni krov poput hramova u toj zemlji, ambasadu Kine krasi mnogo zlatne boje, i tako redom….

Tasmanija je otočna država nedaleko od Australije, zauzima površinu od 68.400 km² i to na 334 otoka. Poznata je po prekrasnoj prirodi, nacionalnim parkovima i već spomenutom tasmanskom vragu.
Ima oko 500.000 stanovnika koji se većinom bave turizmom i poljoprivredom, dok je nekada rudarstvo bilo na prvome mjestu.

Glavni grad Tasmanije je Hobart, s nešto više od 200.000 stanovnika.

Što treba od zanimljivosti, atrakcija i znamenitosti vidjeti na Tasmaniji

Ono što tamo svakako valja posjetiti, to su muzej MONA i Salamanca Arts Centre.

Muzej MONA je muzej starih i novih umjetnosti kojeg svakako trebaju posjetiti ljubitelji moderne umjetnosti, dok je Salamanca Arts Centre mjesto na kojem se okupljaju umjetnici raznih vrsta, tamo se nalaze i brojne galerije i kafići, a sve nekako odiše kulturom i umjetnošću.

Najljepši pogled na glavni grad Hobart

Ljubitelji visina trebali bi se svakako popeti na vrh Wellington Rangea koji je krajnja visinska točka planine Mount Wellington, jer od tamo puca prekrasan pogled na grad.

Gastronomija Tasmanije poznata je po namirnicama iz organskog uzgoja

Po čemu bi otok bio poznat nego po hrani iz mora. No nije samo hrana iz mora ono što se ovdje jede. Otok je poznat i po sirevima, voću, posebice po jabukama i općenito po uzgoju organske hrane. Ovdje se mogu pronaći i vinogradi, a ljubitelji pive moraju probati njihovo domaće Boag’s pivo.

Zanimljivosti otoka Tasmanija

Nacionalni parkovi Tasmanije

Svakako trebate posjetiti barem jedan od nacionalnih parkova. Želite li upoznati tasmanskog vraga, posjetite Maria Island National Park. Ovo je otočje inače poznato po brojnim životinjskim i biljnim vrstama, a ovisno u koje doba godine dođete možete vidjeti dupine i rakove, papige, razne ptice i zmije.

OVDJE saznajte više o morskim rezervatima prirode u Australiji koje ova zemlja kontinuirano povećava kako bi zaštiti životinjske i biljne vrste podmorja

Festivali na Tasmaniji mame mnoge turiste

Ovdje se tijekom cijele godine održavaju razni festivali vezani uz hranu, piće, umjetnost i more. Imaju tako i Festival češnjaka koji se održava u veljači, Dark MOFO koji se održava u lipnju, a veliča i slavi tamu kroz razne umjetničke aspekte, glazbu, ples i hranu ili pak Festival okusa Tasmanije koji se održava krajem svake godine.

Kakve su plaže na Tasmaniji

Kakav bi to otok bio da nema plaža. Ovo se otočje ponosi prekrasnim plažama, podvodnim aktivnostima, ronjenjem, ribarenjem i sportovima na vodi. Samo neke od plaža su Ocean Beach na kojoj valovi u prosjeku dosežu oko tri metra pa se baš i ne preporučuje za kupanje, zatim čista suprotnost od prethodne – Trousers Beach, idealna je plaža za opuštanje, ronjenje i plivanje ili pak Wineglass Bay, svakako je jedna od najljepših plaža na ovome području.

Čuveno tasmansko pivo Boag’s Brewery

Pivoljupci trebaju otići u posjet tvornici tasmanskog piva Boag’s koja se nalazi u Launcestonu, gradu osim po pivovari poznatom i po kulturi i prekrasnoj prirodi. Ova je tvornica otvorena 1881. godine kad je James Boag iskoristio čistu tasmansku vodu za spravljanje ovog pića. Danas ugošćuju brojne turiste koje upoznaju s procesom izrade piva, pritom im otkrivajući samo neke od dugo čuvanih tajni.

Autor: Vedrana Duić Loparić
Fotografije: Mark Wassell
Scott Cresswell
Keith Midson
Steve
Vern
Sascha Grant

Jedna je od etnički i jezično najheterogenijih zemalja svijeta u kojoj živi na stotine različitih plemena, a govori se više od 700 jezika! Pritom službeni jezik – engleski – razumije manje od 5 % stanovnika.

Zauzima istočnu polovicu otoka Nova Gvineja te otoke Bismarckovog arhipelaga (Nova Britanija i Nova Irska) i sjevernih Solomona (Bougainville) s mnoštvom manjih otočića.
S obzirom na položaj na dodiru Australoindijske i Tihooceanske litosferne ploče, intenzivna tektonska aktivnost oblikovala je reljef otočja i utjecala na pojavu vulkanizma i potresa.

Klima je ekvatorska, u nižim područjima vruća (temperature od 25 do 28 °C) i vlažna, s malim dnevnim i godišnjim odstupanjima. U višim predjelima nešto je svježija, a na najvišim planinama nije neobično vidjeti i snijeg.

Papua Nova Gvineja gospodarski je slabo razvijena. Najveći udjel čini poljoprivreda na kojoj se temelji samoopskrba te se u njoj zapošljava tri četvrtine stanovništva. Najviše se uzgajaju slatki krumpir, manioka, različito voće, a u stočarstvu je najzastupljenije svinjogojstvo.

Razvijena je i komercijalna poljoprivreda važna za izvoz pa se uzgajaju kava, kakao, uljevite i kokosove palme, banane i kaučukovac, nešto na velikim plantažama, ali sve više i na manjim posjedima. Druga gospodarska grana čiji je dohodak vrijedno spominjati je rudarstvo.

Usprkos nastojanjima vlade da smanji sječu vrijednih tropskih šuma, izvoz vrijednih tropskih vrsta još predstavlja znatan izvor prihoda.
Nedostatak investicijskih sredstava, nedostatna infrastruktura, povremeni nemiri, brz porast stanovništva…glavni su razlozi usporenog razvoja te zemlje.

Gastronomija

Specifičnost pripreme hrane u Papui Novoj Gvineji očituje se najviše u izostanku začina. Tradicionalan način pripreme jela je Mumu, svojevrsna podzemna kamenjem obložena “pećnica”, u kojoj se najčešće polako kuha meso, povrće i slatki krumpir.

Sastojak gotovo svakog jela je riža. To je područje također specifično i po različitim vrstama piva koje se često poslužuje toplo. Turistima se preporučuje piti samo flaširanu vodu zbog mogućnosti zaraze.

Port Moresby

Port Moresby glavni je grad s oko 300 000 stanovnika. Uz domorodačke četvrti, grad odlikuje moderna arhitektura s europskim primjesama. U gradu je mnoštvo muzeja u kojima je, među ostalim, moguće vidjeti obredne maske i oltare koji se i dan danas koriste u različitim obredima.

Posebno je atraktivan National Museum and Art Gallery, nacionalni muzej i umjetnička galerija s bogatom zbirkom umjetničkih predmeta.
Nacionalni vrt orhideja posebna je atrakcija toga grada, gdje je moguće vidjeti najrazličitije vrste tog krhkog cvijeta. Mjesto sličnog profila, no obogaćeno i životinjskim vrstama, je Prirodni park Port Moresby.

S druge strane, u tom je gradu i poznato sveučilište iz 1965. godine. Trgovački i prometni centar brodskim je linijama povezan s okolnim lukama i Sidneyem, a cestama s turističkim odredištem Rouna Falls udaljenim 46 kilometara od Port Moresbyja. Bezbroj točaka koje pružaju nevjerojatan pogled na Laloki rijeku čine to mjesto atraktivnom turističkom destinacijom.

Goroka

Drugo najveće mjesto je Goroka, glavni grad provincije Istočno Gorje, najpoznatiji po Sing Sing festivalu. Povijest tog događanja datira od 1957. godine, kada je prvi put organiziran s ciljem promoviranja mira i raznolikosti.

Naime, međuplemenski ratovi oko najrazličitijih pitanja – od teritorija do hrane – obilježili su povijest te zemlje te se festivalom želi istaknuti različitost, kultura i tradicija plemena, odnosno potreba izbjegavanja sukoba. Festival poznat i kao Goroka show, svake godine okupi više od 100 plemena, što rezultira eksplozijom boja i zvukova.

Vuklan Tavarvur

Najaktivniji vulkan na području Papue Nove Gvineje je Tavarvur, čija se razorna snaga osjetila i prošle godine. Erupcija 1994. godine uništila je obližnji gradić Rabaul, a zanimljivo je da su stanovnici tog grada na erupciju pripremani 10 godina koliko je trajalo upozorenje. Samo 19 sati prije erupcije grad je evakuiran.

Planina Bosavi

Preciznije, ugašeni i urušeni vulkan načinio je 4 km širok i 1 km dubok krater koji je postao stanište brojnim endemskim vrstama koje su brojne znanstvenike ostavile u čudu.
Tako u krateru žive žabe s očnjacima, ribe koje proizvode neobične zvukove i štakori veličine mačke.

Stručnjaci su dugo smatrali da su se neke vrste drugačije razvile zbog izoliranosti prouzročene visokim stijenama, a kad su se spustili u krater i u njemu neko vrijeme boravili, otkrili još brojne druge vrste za koje se vjeruje da žive jedino unutar planine Bosavi.

Tobriand – otočje ljubavi

Državi Papua Nova Gvineja pripada skupina koraljnih otoka Trobriand u jugozapadnom dijelu Tihog oceana. Nazivaju se još i otoci ljubavi jer je poimanje seksualnosti i ljubavi vrlo slobodno.

I žene i muškarce se potiče da imaju više seksualnih partnera, a većina sela ima posebne kolibe zvane bukumatula namijenjene ljubavnim susretima. Rođenje beba smatra se rezultatom magije, a poveznicu između vođenja ljubavi i trudnoće ne poznaju.

Piše: Wish.hr
Fotografije: Taro Taylor, Nick Hobgood, Hadi Zaher, Anselmo Lastra, Rita Willaert, Drew Douglas, Tanaka

Vizualno čine dva gotovo usporedna otočna niza slikovitih naziva: Ratak (izlazak sunca) na istoku i Ralik (zalazak sunca) na zapadu. U Rataku su najveći otoci (atoli) Mili, a u Raliku Kwajalein, koji su ujedno jedni od najvećih svjetskih atola.

Turbulentna povijest

Maršalove otoke otkrio je 1529. godine španjolski pomorac Alvaro Saavedra Ceron, a prvi ih je istražio britanski pomorac William Marshall, po kojem su i dobili ime godine 1788.

Na otocima su u drugoj polovici 19. stoljeća njemački trgovci osnovali trgovačko-pomorske baze te je zbog sve većeg utjecaja njemačkog kapitala uspostavljen njemački protektorat, čime je postepeno ukinut do tada dominantan španjolski protektorat. Godine 1914. otoke osvajaju Japanci te su tijekom Drugog svjetskog rata bili jedno od ključnih uporišta japanske obrane na Tihom oceanu, no 1944. osvajaju ih savezničke snage te dolaze pod upravu SAD-a.

Atole Enewetak i Bikini američka je vojska koristila za pokuse nuklearnim oružjem. Najpoznatiji je bio pokus Bravoiz 1954. godine kada je eksplozija, prema tvrdnjama vlade Maršalovih otoka, bila 1000 puta jača od one u Hirošimi, te su otoci podigli tužbu protiv SAD-a. Tim su povodom SAD i Maršalovi otoci uspostavili i nuklearni sud za obeštećenje žrtava no, nažalost, one nikada nisu isplaćene.

Maršalovi otoci autonomiju su stekli 1979. godine, kada su proglašeni republikom.

Pod opasnim utjecajem klimatskih promjena

Klima na Maršalovim otocima je tropska, s prosječnom temperaturom od 28 °C, vruća i vlažna, ublažena pasatima.

Najmanje oborina je od siječnja do ožujka, a najviše od svibnja do studenoga.
U razdoblju od prosinca do ožujka javljaju se tajfuni.
No ono što zabrinjava jest činjenica da tom području zbog globalnog zagrijavanja prijeti klimatska katastrofa, odnosno opasnost da otoci – nestanu.

Zbog toga je prije dvije godine donesena Majuro deklaracija koja bi trebala pomoći da se smanji emisija štetnih plinova, odnosno spriječi daljnje podizanje razine mora.

Otoci se nalaze na prosječnoj nadmorskoj visini od dva metra i posljedice klimatskih promjena već su vidljive. Tako je na sjevernom dijelu atola suša trajala čak sedam mjeseci, da bi nakon nekog vremena razorna plima ostavila nemjerljive štete.

Vlada je u periodu suše morala prevoziti hranu i vodu na 13 vanjskih otoka, a ugrožen je i izvoz kopre, osušenog kokosovog oraha iz kojeg se dobiva kokosovo ulje, na kojem počiva tamošnja ekonomija. Osim kokosovog oraha, gospodarstvo počiva i na morskim proizvodima, prije svega preradi tune, proizvodnji koraljnog nakita i rukotvorina.

Otočje Ratak gušće je naseljeno od otočja Ralik, a najgušće je naseljen atol Majuro. Stanovnici su uglavnom Maršalci, a ima i Azijaca i Amerikanaca. Službeni jezici su maršalski i engleski.

Što vidjeti

Zbog ekocida koji su Sjedinjene Američke Države kroz povijest izvršile, Maršalovo otočje ne može postići značajniji razvoj turizma.
Zanimljivo je, a s druge strane i kontradiktorno, da se tu nalazi Bikini otočje, po kojem je “bikini” dobio ime.
Tu je ujedno i najveće zaštićeno područje morskih pasa na svijetu. Maršalovi otoci jedno su od najboljih svjetskih odredišta za ronioce zbog svog prekrasnog podmorja i ostataka brodova iz Drugog svjetskog rata.

Majuro
Ako se odlučite posjetiti ovo otočje, preporuka je odsjesti u glavnom gradu Majuro.

Tamo se nalazi Marshall Islands Resort u kojem je turistička ponuda kakva nam je poznata iz “uobičajenijih” lokacija. Restoran, lounge bara, teniski tereni, bazen s morskom vodom, najam kajaka, opreme za ronjenje… čine ponudu koja će vam pružiti drugačiji pogled na otočje.

Ako pak želite pobliže upoznati povijest i kulturu otočja, posjetite Alele muzej, knjižnicu i arhivu.

Bikini laguna
Ljubitelji ronjenja doći će na svoje na Bikini otočju. Prije eksplozije prve atomske bombe, laguna na tom otočju bila je poznata kao “groblje brodova” potonulih u Drugom svjetskom ratu.

I danas se tu mogu naći ostaci brodova, koji, uz bogatu morsku floru i faunu, čini to područje fascinantnim za ronilačke avanture. Nažalost, ribe i ostala morska hrana su kontaminirani te je njihova konzumacija strogo zabranjena.

Bikendrik
Idealno odredište za romantične duše je skriveni i diskretni otočić s atraktivnim resortom do kojeg se dolazi 40-minutnom vožnjom brodom. Resort visoke klase nudi romantične bungalove na samoj obali mora te hedonističko uživanje u biranoj hrani i čarobnom pogledu na lagunu.

Piše: Wish.hr
Fotografije: Elizabeth Kate Switaj, Naomi, Christopher Michel, Global Environment Facility

Solomonski otočni arhipelag, sastoji se od gotovo tisuću tropskih otoka koji su razasuti diljem jugozapadnog Pacifika, istočno od Papue Nove Gvineje, u Tihom oceanu. Udaljena pozicija ove suverene države od ostatka svijeta čini sve Solomonske otoke netaknute turističke dragulje, u kojem se polako ali kvalitetno razvija turistička industrija i postaje iznenađujući oceanski raj.

Površina države seže do 28.450 kilometara kvadratnih te 3,2% vode, što ga čini 140. državom u svijetu po veličini. Iako su Solomonski otoci jedna od najsiromašnijih država, sadrži više od 549. tisuća stanovnika. Najviše stanovnika na otoku čine Melanežani s 94,5%.

Stanovništvo svoje otoke naziva “Sretnim otocima” a podijeljeni su u devet provincija: Središnja provincija, Choiseul, Guadalcanal, Isabel, Makira-Ulawa, Malaita, Rennell i Bellona, Temotu, Zapadna provincija.

Glavni grad Solomonskih otoka je Honiara, koji je nekad bio američka vojna baza te dio glavnog grada, domoroci danas nazivaju mjestom “istočnog i jugoistočnog vjetra”, to jest naho-ni-arom. Honiara je odlično mjesto za sve turiste jer im može ponuditi prekrasne botaničke vrtove, muzej ali i vlastitu Kinesku četvrt.

Drevni korijeni – multikulturalna Destinacija

Prvobitni stanovnici mislili su da su potomci neolitskih ljudi koji su emigrirali iz jugoistočne Aziji. Najraniji dokazi o naseljenosti ovog niza smaragdnih otoka je 1000 godina prije Krista. Od tada, ogromna raznolikost regionalnih naroda i svjetskih putnika napravili su svoje domove među šest velikih i brojnih manjih otoka. Dok većina sadašnjeg stanovništva čine Melanežani, postoji znatan dio polinezijskih, europskih te kineskih broja stanovnika.

Lokalne populacije izrazito se razlikuju u kulturi i običajima, od sela do sela.

Nemirne vode

Mnoga područja još uvijek se oporavljaju od razornog tsunamija koji je pogodio regiju u travnju 2007. godine. Od tada, međunarodna zajednica čini sve kako bi se stanovnici otoka oporavili, jer su posljedice i oštećenja i danas dobro vidljive.

Znamenitosti i turističke atrakcije na Salomonskim otocima

Vulkan Kolombangara
Prekrasan vulkan diže se na 1770 metara te stoji veličanstveno na horizontu, istočno od otoka Ghizo. Izvire iz kilometarske široke obalne ravnice. Njegovo ime u lokalnom jeziku grubo je prevedeno u “Gospodina Vode” pozivajući se na sve rijeke (oko 80 njih) i potoke koje se izlijevaju uz njega. Otok na kojem se nalazi vulkan je jako šumovit i ima samo nekoliko stanovnika, koji uglavnom žive u dva sela, Ringgi i Mongga.

Memorijalni ratni centar Sjedinjenih Američkih Država
Smješten u gradu Honiara, Memorijalni centar je lijepa komemoracija palih saveznika u Drugom svjetskom ratu. Nalazi se na uzvisini koja gleda aveniju Mendana, a izgradila ga je američka vojska 1992. godine. Posjetitelji u memorijalnom ratnom centru mogu čitati o brojnim kampanjama koje su zahvatile Solomonsko otočje za vrijeme rata.

Selo Lilisiana
Pronađeno na Malaitu otoku, malo ribarsko selo Lilisiana odlično je mjesto za sve turiste koji su zainteresirani za lokalnu kulturu. Selo se nalazi samo jedan kilometar od centra Auki. U ovom selu, turisti će moći vidjeti originalan tradicionalni stil stanovanja te sve male zanimljive detalje o životu lokalnih stanovnika. Turistima se savjetuje da ako posjećuju Malaita otok, da ga posjećuju u manjim srednjim skupinama, kako bi mogli doživjeti sve čari koje im otok i nudi.

Bogati životinjski život
Otoci se mogu pohvaliti nizom jedinstvenih životinjskih vrsta. Među lisnatim raslinjama prašuma, možete pronaći devet vrsta ptica koje su potpuno jedinstvene u cjelokupnom otočnom lancu. Te jedinstvene vrste u ukupnom broju od 199 vrsta ptica, nastanjuju većinu otoka te tako ovi otoci postaju idealna mjesta za sve promatrače ptica. Također, otoci su dom za raznovrsne ugrožene glodavce te morske kornjače.

Osim što su otoci bogati biljnim i životinjskim svijetom na površini zemlje, tako su bogati i ispod kristalno jasnog oceana. Ovdje dolaze Scuba ronioci gdje uživaju u prekrasnim jarkim bojama prirodnih koraljnih grebena te različitih morskih pasa i riba.

Autorica: Azra Terzić
Fotografije: Foter/SS

Najveći i najnaseljini otoci su Vanau Levu i Viti Levu, na kojem se smjestio i glavni grad Suva, te najviši planinski vrh Mount Tomanivi.

Na Fidžiju živi oko milijun stanovnika koji pripadaju raznim etničkim grupama, a najveći dio zaokupljaju Fidžijci (49 posto). Od britanskih kolonizatora otočje je steklo nezavisnost 1970. godine, nakon čega su uslijedila dva desetljeća vojnih pučeva i političke nestabilnosti. Višestranačka republika s dva zakonodavna doma ustanovljena je 1990. godine.

Vodeće gospodarske djelatnosti na Fidžiju su izvoz zlata, šećerne trske, kokosovog oraha, đumbira, drva, te nezaobilazni turizam. Posjećuju ga osobe svih generacija, a omiljena je destinacija za romantična bračna putovanja.

Znamenitosti i turističke atrakcije na Fidžiju:

Glavni grad Fidžija i njegove atrakcije

Istražite Suvu i njegove znamenitosti. Obavezno obiđite gradski muzej i upoznajte se s poviješću ovoga kraja, kao i njegovom kulturom i tradicijom. Udobno se smjestite na terasi slamom prekrivenih bungalova i uživajte u veličanstvenim zalascima sunca.

Ronjenje i koraljni grebeni

Turisti najradije posjećuju otoke Nadi i Denarau zbog spektakularnih prizora koraljnih grebena u njihovom podmorju. Cjelokupno otočje prava je morska destinacija idealna za kupanje u kristalno plavom moru te izležavanje na pješčanim plažama.

Atraktivan vrt Uspavani div

Rado se posjećuje i vrt Uspavani div (Garden of the Sleeping Giant) pokojnog kanadskog glumca Raymonda Burra. Prostire se na oko 20 hektara u podnožju Nausorija, a okuplja rijetke orhideje, ljiljane i drugo egzotično cvijeće.

OVDJE pogledajte još neke božanstvene zemlje u zagrljaju Tihog oceana

Papua Nova Gvineja – prošlost zatočena u sadašnjosti
Maršalovi otoci raj Tihog oceana
Solomonski otoci iznenađujući oceanski raj Tihog oceana

Fotografija: Chris Isherwood

Novi Zeland je vrlo razvijena zemlja fascinantne prirode, prepuna nacionalnih parkova, gejzira i termalnih voda, a koja se ponosi i svojom drevnom maorskom kulturom.

Novi Zeland je otočna država u jugozapadnom Tihom oceanu, oko 1.600 km jugoistočno od Australije. Sastoji se od dva veća otoka, Sjevernog i Južnog, koje razdvaja Cookov prolaz te većeg broja manjih otoka.

Površina mu je 268.680 km2, a nastanjuje ga oko 4,4 milijuna stanovnika. Glavni grad je Wellington s oko 180.000 stanovnika. Novi Zeland ima i svoje Alpe, a najviši planinski vrh je Mount Cook koji se uzdiže na visini od 3.764 metra.

Na maorskom jeziku ime Novog Zelanda je Aotearoa, što u slobodnom prijevodu znači ‘zemlja dugog bijelog oblaka’

Od 1907. godine više nije kolonija Velike Britanije, ali je i dalje uz nju vrlo vezan. Sve do 1987. godine britanski parlament donosio je zakone i za Novi Zeland. Formalno je na čelu države britanska kraljica Elizabeta II, koju zastupa guverner, a kojeg ona imenuje na prijedlog novozelandskog premijera.

Gospodarstvo se najviše oslanjalo na poljoprivredu i stočarstvo, najviše se uzgajaju ovce, njihova vuna i mliječni proizvodi, a glavno je tržište, naravno, bila Velika Britanija, sve do 1973. godine i njezina pristupa Europskoj uniji.
Otad se novozelandski proizvodi teže probijaju u Europi, pa je izvoz preusmjeren na Aziju. Bruto nacionalni proizvod od 21.600 dolara po stanovniku (2004. godine) među najvišim je u svijetu, a nezaposlenost je 6 posto.

Većinski etnički sastav čine Europljani (88 posto), koji su Novi Zeland počeli naseljavati od 17. stoljeća, od kojih su najbrojniji Anglonovozelanđani. Starosjedilaca Maora je 8,9 posto, a pripadnika ostalih šezdesetak naroda 0,2 posto.

Znamenitosti i turističke atrakcije u Novom Zelandu:

Najveći grad Novog Zelanda je Auckland koji ima oko 400.000 stanovnika, a s urbanom okolicom više od milijun i to je najnaseljeniji dio Novog Zelanda.

Prijestolnica, odnosno glavni grad, Novog Zelanda je Wellington poznat i kao ‘Vjetroviti grad’, u kojem je sjedište vlasti, i u kojem je posebno zanimljiv Te Papa muzej.

U Nacionalnom parku Tongariro su tri vulkana, dva skijališta i jedno od najpopularnijih šetališta u zemlji.

Prekrasni fjordovi, poput Milford Sounda nalaze se u Fiordland National Parku.

Nacionalni park Aoraki Mount Cook pruža puno mogućnosti za planinarenje po najvišim planinama.

Rotorua poznata je po maorskoj kulturi, gejzirima i predivnim toplim bazenima.

U Novom Zelandu se nalazi i mjesto s jednim od najdužih imena na svijetu, brdo visoko 305 m koje se zove – Taumatawhakatangihangakoauauotamateapokaiwhenuakitanatahu.

Pripremio: M. T, Photo: Shutterstock