Voda se slijeva preko vapnenačkih stijena u dolinu, Plitvička jezera u srcu Hrvatske nastala su slijedom neobične kombinacije prirodnih karakteristika.
Kristalno bistra voda slijeva se iz jednog jezera u drugo u nizu zapjenjenih slapova. Gotovo skrivene iza fine magle od kapljica, vapnenačke stijene koje čine kaskade pokrivene su gustim, jarko zelenim sagom od mahovine što visi poput zavjesa sa svjetlucavog, mokrog kamenja.
Smješten između planina Plješivice i Male Kapele, Nacionalni park Plitvice proglašen je zaštićenim područjem u cilju očuvanja fascinantnog krajolika zapjenjene vode s impresivnim liticama, malenim špiljama i gustim, tihim šumama.
Šesnaest kristalno bistrih jezera na Plitvicama nastalo je slijedom međudjelovanja niza neobičnih bioloških i kemijskih procesa, koji čak i sada neprestalno mijenjaju smjer toka vode, preoblikuju jezera, te stvaraju nova udubljenja i vodopade.
U tom krševitom kraju je 12 gornjih jezera okruženo prirodnim barijerama nastalim taloženjem kalcijeva karbonata, a njihova se visina neprestalno povećava. Neke vrste mahovine, te alge, i vodene bakterije, izvlače kalcijev karbonat, ili sedru, iz vode i time oblažu svoje korijenje.
Akumulirajući jedan sloj na drugi, ti organizmi postupno povećavaju visinu vapnenačkih barijera koje djeluju poput brane na rijeci i stvaraju konstantno promjenjivi niz novih vodopada, od kojih su neki dosegnuli visinu od 80 metara. Sedra, travertin, ekstremno krhak i osjetljiv kamen vapnenac, nastavlja rasti brzinom od otprilike centimetar godišnje.
Snaga vode katkad odlomi dijelove mekanih vapnenačkih barijera, a potom pronalazi nove putove do najbližeg jezera.
Kad mahovina stari
Mlada je mahovina zelena i mekana jer još nije prikupila naslage sedre. Međutim, nakon otprilike godinu dana, kad je svoje korijenje već obložila naslagama kalcija, mahovina postaje tamnija. Starija je mahovina žučkasta, posve pokrivena kalcijem, uvela i tvrda poptu kamena.
Biokemijski odnos između minerala i organizama izrazito je osjetljiv. Povrh svega, voda mora biti ekstremno bistra i čista. Čak bi i najmanja količina zagađivača ili čak gnojiva mogla uništiti delikatnu ravnotežu.
Odmah ispod mosta preko rijeke Korane na kraju Parka, gdje se mogu opaziti počeci novih jezera i kaskada, nakupine sedre naglo nestaju zbog velikih količina organskih tvari koje na tom mjestu ulaze u rijeku. To je jedan orazloga iz kojih se posjetitelji upućuju na duge drvene staze oko jezera i slapova.
Četiri donja jezera nastala su na posve drukčiji način. Pojavila su se na mjestima urušavanja špilja u kršu. Veliki dio vode u gornjim jezerima nestaje u poroznom vapnenačkom tlu, usput stvarajući goleme podzemne špilje. U blizini donjih jezera postoji oko 20 takvih špilja. Kad se njihovi stropovi uruše, jama se brzo puni vodom i postaje jezero.
Skriveno utočište za medvjede i vukove
Nacionalni park Plitvice se neprestano mijenja. Posjetitelji će samo u trenutku stvaranja fotografije steći ternutni dojam. Nekoliko godina kasnije, prizor može izgledati potpuno drukčije.
Za samo 35 godina, primjerice, razina vode se u nekim jezerima podigla za pola metra, a to je izazvalo velike promjene u izgledu jezera i konturama slapova.
Premda taj veliki Nacionalni park zauzima 300 kvadratnih kilometara, samo se jedan dio sastoji od jezera i slapova.
Guste, mračne šume i okolni krš također su zaštičeni jer bi, bez takvih šumskih prostanstava, vjetar i druge vremenske nepogode brzo erodirale dolomitne stijene. Veliko kamene i šljunak nakupili bi se u jezerima i uništili krhke sedrene vodopade.
Četinjače, grab i mješane šume bukve i jele rastu na dolomitnom terenu oko gornjih jezera i izvora. Šume četinjača i bukava na vapnenačkom tlu oko donjih jezera pokrivene su bujadi, te su gotovo neporhodne zbog niskog raslinja. Medvjedi i vukovi još uvijek obitavaju u tom području, premda ih se rijetko može izbliza vidjeti.
Moguće je opaziti smeđeg medvjeda kako čeprka po kantama za smeće na parkiralištu ispred glavnog ulaza u Park.
Uz dopuštenje nakladnika Veble commerce, partnera Wish.hr-a
