Hrvatski dizajner Zoran Aragović, Virovitičan koji voli i Zagreb, fantastičan je mladi dizajner koji svojim urbanim i ultra modernim kreacijama oduševljava scenu, kako u domovini tako i u inozemstvu. Revije u Budimpešti i Londonu vjerojatno su samo početak daljnjeg predstavljanja i svjetskoj publici, a u domovini njegove odlične kreacije vole mnoge popularne osobe poput Ines Preindl i Ivane Marić i mnoge žene koje znaju kako će osvojiti poglede i sa sigurnošću biti savršeno obučene.
W: Što biste rekli čitateljima za sebe? Zapravo tko ste Vi u vlastitim očima?
Hm, teško mi je opisivati sebe nekako uvijek volim da moj rad priča tu priču ali najjednostavnije bih se opisao kao kreativnu i humorističnu osobu koja uživa u svojem zanimanju i koja je sretna što je svakodnevno okružena kreativnim ljudima i divnim prijateljima.
W: Koji je najveći izazov u kreiranju? Kako se postaje dizajner?
Dizajner se postaje naravno kroz obrazovanje. Ja sam završio Modno Učilište Profokus u Zagrebu te tako stekao diplomu modnog dizajnera. Naravno kreativnost, izražena estetika i ona umjetnička crta su osnova no bez obrazovanja u bilo kojem poslu pa tako i ovome teško je biti kompetentan i kvalitetan. Najveći izazov meni u kreiranju je naći onu tanku granicu između kreativnosti, avangardnosti i komercijale. Dizajn uvijek moram biti svjež i drugačiji ali isto tako i prodajan a to je ono što je najveći izazov.
W: Što Vam je glavna inspiracija pri odluci početka kreiranja? Da li imate neko specijalno mjesto na kojem radite i stvarate?
Ideje skupljam svakodnevno, često spontano ostanu negdje memorirane u glavi ili se poslužim mobitelom pa uslikam neke zanimljive forme, kombinacije boja ili oblike u okolini. Ozbiljan i predan rad počinje kada sve te akumulirane ideje prenosite u kolekcije. Najviše vremena provodim u svojem ateljeu gdje cijela moja modna priča i nastaje, to je moja mala oaza kreativnog kaosa.
W: Koja je bila vaša motivacija za sudjelovanje u projektu “Kopčaj me selotejpom”?
Najveća motivacija a prije svega i izazov je bila kako osmisliti i izraditi haljinu od nečega što nije tkanina, u ovom slučaju radi se o foliji. Ponosan sam na haljinu u stilu flamenca koju sam osmislio u suradnji s Anamaria company a na poziv tvrtke Tectus, jer je cijela sašivena dakle nema niti jednog dijela koji je lijepljen ili spajan na bilo koji način osim sa šivaćim strojem tako da je kreacija zadovoljila i kriterij nosivosti.
W: Osjećate li se slobodnije u ovakvim projektima i dolazi li umjetnička nota više do izražaja?
Ovaj projekt je nešto što me odmaknulo od svakodnevice i na neki način moje sigurne zone kada je o dizanu riječ. Puno sati uloženog truda i rada ali volim takve stvari jer su drugačije i tjeraju i mene da razmišljam od dizajnu i na jedan pomalo drugačiji način.
W: Koliko su ambalažni materijali podatni za izradu modnih kreacija?
Ovisi kakav tip materijala koristite i naravno ovisi o samoj ideji odnosno kreaciji. U mojem slučaju najveći izazov je bilo upravo kako sašiti samu foliju a da se ne raspadne i da ju što više tehnički pokušam tretirati kao tkaninu.
W: Na koji način izabirete materijale za svoje kolekcije?
Često i sama inspiracija za kolekciju krene od same tkanine. Materijale biram naravno ovisno o sezoni za koju dizajniram, o temi kolekcije ili pak raspoloženju koje želim prenijeti.
W: Koje karakteristike otkrivate i ističete na ženi koja nosi vaše kreacije?
Žene koje nose moje kreacije su osobe dosta naglašene osobnosti, osobe koje vole eksperimentirati modom i ne boje se biti zamijećene. Najveći mi je kompliment kada se žena u mojim kreacijama osjeća lijepo.
Autor: Diana Mikloš
Fotografije: Zoran Aragović
