No, povratak u prošlost samo je početak priče. Etiopija je jedina afrička zemlja koja nikada nije bila kolonizirana, što se osjeti u ponosu njezinih ljudi, mirisu začina na tržnici Merkato i drevnim kršćanskim ritualima.

Od Lalibele, gdje su crkve isklesane direktno iz utrobe zemlje, do vrelih dubina Afarske depresije i vulkana Erta Ale – koji zbog jezera užarene lave s pravom nosi nadimak „Vrata pakla“ – ovo je destinacija za one koji traže nešto više od običnog selfija.

Pripremite se na ceremoniju kave koja traje satima (jer ovdje je kava svetinja, a ne usputni napitak), suživot s hijenama u Hararu i okuse injere koji će vas osvojiti na prvi grižanj. Vodimo vas u zemlju vječnih ratnika i nestvarnih pejzaža koja će vam srušiti sve predrasude o Africi.

Etiopija je siromašna zemlja s niskim postotkom nezaposlenosti i bogatim prirodnim ljepotama zaokuplja pažnju istinskih turističkih pustolova.

U rogu Afrike, na istoku Crnog kontinenta – smjestila se Etiopija. Prostire se na oko 1,1 milijun četvornih kilometara od čega polovicu teritorija zauzima Etiopska visoravan. Dom je to za osamdesetak različitih etničkih grupa, koji se izrazito ponose svojom neovisnošću jer, za razliku od drugih afričkih naroda – nikada nisu bili kolonizirani, izuzev pet godina talijanske polu-vladavine od 1936. do 1941.

Etiopija nema izlaz na more, a omeđena je Eritrejom, Zapadnim i Južnim Sudanom, Kenijom, Somalijom i Džibutijem. Iako siromašni, Etiopljani imaju izrazito nisku stopu nezaposlenosti (5 posto), a najjaču gospodarsku granu čini poljoprivreda kojom se bavi čak 80 posto stanovništva od sveukupno 73 milijuna.

Glavni grad Etiopije je Adis Abeba (ujedno i sjedište Afričke unije) koji se smjestio u podnožju planine Entoto na 2400 metara nadmorske visine. Najpopularniji simbol grada jest spomenik Yekatit 12 na Trgu žrtava – rad hrvatskog kipara Antuna Augustinčića i njegovih suradnika. Turisti rado obilaze i  posljednje počivalište Haile Selassieja – katedralu Svetoga Trojstva, Etnografski muzej, ali i tržnicu Merkato – jednu od najvećih u istočnoj Africi. Ovdje možete i kupovati po povoljnim cijenama, osobito ako ste zainteresirani za rukotvorine od drva i kože, tepihe, afričke začine, kavu…

Harar – utvrđeni grad koji ima potisani pakt s divljim hijenama

Na istoku Etiopije leži Harar Jugol, srednjovjekovni muslimanski grad koji je pod zaštitom UNESCO-a. Harar je jedinstven po svojoj arhitekturi i kulturi, a grad je opasan moćnim, povijesnim zidinama. Unutar zidina, koje su Harar činile utvrdom, čeka vas labirint uskih uličica, s 82 vrata i stotinama živopisnih kuća s drvenim balkonima. Nekada raskrižje trgovine i kulture, grad je bio dom i francuskom pjesniku Arthuru Rimbaudu, čija kuća danas služi kao arhitektonski dragulj i podsjetnik na bogatu povijest.

Međutim, ono što Harar čini globalno jedinstvenim jest nevjerojatan suživot s hijenama

Svake večeri, čopori divljih pjegavih hijena dolaze do gradskih zidina, pa čak i unutar njih, u potrazi za hranom. Ova interakcija nije sukob, već stoljećima stara tradicija: “ljudi hijena” (Hyena Men) ručno hrane divlje životinje, često im stavljajući meso izravno u usta. Ovaj običaj počeo je kako bi se hijene držalo podalje od stoke, ali je evoluirao u fascinantan ritual koji simbolizira miran suživot ljudi i prirode, pretvarajući hijene u neku vrstu “gradske čistoće” koja noću čisti organski otpad.

Društvena valuta: žvakanje biljke Khat (čat)

U Etiopiji, posebno u istočnim regijama oko Harara, susrest ćete se s uobičajenom praksom žvakanja lišća biljke khat (poznate i kao čat). Ova biljka sadrži blagi stimulans, katinon, a konzumira se žvakanjem svježeg lišća i grančica. Iako je u mnogim dijelovima svijeta klasificiran kao droga, u Etiopiji je khat duboko ukorijenjen u kulturu, služeći često kao društvena valuta i ritual. Ljudi ga žvaču tijekom dugih putovanja, poslovnih pregovora ili jednostavno prilikom druženja, vjerujući da poboljšava koncentraciju i izaziva blagu euforiju. Ova praksa je posebno vidljiva na tržnicama i među vozačima kamiona, te je važan, premda kontroverzan, dio svakodnevice i ekonomije.

Iako Harar pripada tradiciji naroda Harari, važno je napomenuti da je Etiopija riznica nematerijalne baštine. Primjerice, nedaleko odavde, narod Oromo čuva Gada sustav, drevni demokratski socio-politički sustav koji se također nalazi na UNESCO-ovom popisu. Gada služi kao primjer jedinstvenog upravljanja koje svakih osam godina prenosi vlast s jedne dobne klase na drugu, naglašavajući time bogatstvo etiopskih tradicija izvan gradskih zidina.

Etiopska kuhinja izrazito je popularna u svijetu, a većinom se temelji na dobro začinjenom hrani od mesa i povrća. Wat je etiopska verzija začinjenog curryja, a često se jede i kifto (vrsta začinjenog goveđeg gulaša) koji se poslužuje uz injeru (etiopski spužvast kruh koji nalikuje tortiljama). U zemlji se rado pije tej (etiopsko vino od meda), te kava od lokalno uzgojenih zrna.

Znamenitosti i turističke atrakcije u Etiopiji:

1. Vrijeme i kalendar u Etijopiji – drevna razlika

   U Etiopiji, vrijeme nije samo mjerna jedinica – ono je dio kulturnog identiteta. Zemlja koristi Ge’ez kalendar, što stvara fascinantnu vremensku disonancu: Etiopija zaostaje punih sedam godina i osam mjeseci za gregorijanskim kalendarom, pa se u trenutku pisanja ovog članka u njoj proživljavaju godine 2017. ili 2018.

   Njihov kalendar temelji se na drevnom računanju, a godina ima 13 mjeseci. Dvanaest mjeseci traje po 30 dana, dok preostali, trinaesti mjesec, ima pet ili šest dana (ovisno je li prijestupna godina).

   Jedan od najupečatljivijih primjera te kulturne razlike je način računanja dnevnog vremena: dan im počinje u zoru, odnosno u 6 sati ujutro po našem, međunarodnom vremenu. Satovi se stoga vrte u dva ciklusa od 1 do 12. Kada vas Etiopljanin pozove na “sastanak u 10 sati”, to u europskom smislu znači 16 sati poslijepodne. Ova razlika zahtijeva stalnu mentalnu konverziju, a dodatnu znatiželju izazivaju zidni satovi gdje se kazaljke kreću u smjeru suprotnom od onoga na što smo navikli. Sve to nije puka neobičnost, već je duboko ukorijenjeno u vjerskoj tradiciji i drevnoj kulturi.

   Muzej Lucy

Louvre ima Mona Lisu, a Etiopski nacionalni muzej – smješten u Adis Abebi – ima Lucy. Riječ je vjerojatno najpoznatijem fosilu pračovjeka na svijeta, koji datira od prije 3,2 milijuna godina. To je pravo mjesto za istražiti bogatu arheološku i kulturnu povijest Etiopije. Ljubitelji povijesti mogu se uputiti i u Aksum, na samom sjeveru zemlje, koji je nekoć bio etiopski glavni grad.

2. 

   Simfonija okusa i sveta ceremonija kave specifična za Etiopiju

   Etiopska kuhinja je simfonija začina, no kava nije samo napitak – ona je kulturna valuta i društveno ljepilo, jer je Etiopija kolijevka kave. Upravo se ovdje, prema legendi, dogodilo njezino otkriće kada je pastir Kaldi primijetio da njegove koze postaju neobično živahne nakon što pojedu plodove s određenog stabla.

   Ispijanje kave je u Etiopiji uzdignuto na razinu ceremonije, koju mještani nazivaju “jebena buna”. To je najvažniji društveni događaj dana, a u tradicionalnim domaćinstvima ponavlja se i do tri puta dnevno. Riječ je o ritualu koji traje dva do tri sata i simbol je gostoprimstva, prijateljstva i poštovanja. Odbiti poziv na ceremoniju smatra se nepristojnim.

   Ceremoniju najčešće vodi mlada žena, odjevena u tradicionalnu bijelu pamučnu haljinu. Cijeli ritual odvija se u fazama:

   Ceremonija kave započinje prženjem sirovih zrna kave na dugoj tavi (menkeškeš) iznad žara. Kada zrna postanu crna i sjajna, domaćica ih nosi među goste kako bi udahnuli bogatu aromu svježe pržene kave, koja se miješa s mirisom tamjana i mire koji se pale kako bi se pročistio zrak.

   Pržena zrna zatim se drobe tučkom (mukechta) u mužaru, a samljevena kava se kuha u keramičkoj posudi okruglog dna i uskog grla zvanoj jebena.

   Ispijanje u tri kruga – kava se, s visine od tridesetak centimetara, polako i neprekidno ulijeva u male šalice bez ručki (cini). Prva šalica, abol, najjača je i najvažnija. Slijedi druga, tona, a zatim i treća šalica, nazvana baraka (što znači ‘blagoslov’). Konzumiranje sve tri šalice je običaj koji simbolizira duhovnu transformaciju i smatra se da donosi blagoslov.

   Uz kavu se tradicionalno grickaju kokice ili kruh. Iako se najčešće pije sa šećerom, u nekim ruralnim područjima dodaje se i sol, što je ostatak tradicije iz vremena kada je šećer bio rijedak i skup.

   

   Vodopad Tis Isat

Jedna od najvećih atrakcija Etiopije jest vodopad Tis Isat, što na amharskom jeziku znači voda koja se dimi. Grandiozni slapovi padaju s 45 metara visine, a nalaze se na rijeci Plavog Nila – 30 kilometara nizvodno od etiopskog grada Bahir Dara.

3. Nacionalni parkovi

Etiopija se diči s desetak prekrasnih nacionalnih parkova. Želite li istražiti etiopsku divljinu krenite u Nacionalni park Awash, koji se smjestio 225 kilometara istočno od glavnog grada, u pokrajini Afar. Ovdje ćete pronaći neke zanimljive endemske biljke i autohtone životinjske vrste poput dik-dik antilope, impale te velik broj egzotičnih ptica. Na raspolaganju vam su i Nacionalni park Omo, Mago, Neshisar, Yangudi…

4. Aktivni turizam

Ljubitelji adrenalinskih aktivnosti u Etiopiji će doći na svoje. Isprobajte rafting na poznatoj rijeci Omo koja protječe sjeveroistočnim dijelom zemlje. Imate li alpinističkih sklonosti odvažite se na osvajanje najvišeg vrha Etiopije – Ras Dashan (4550 m).

5. Dvorci i palače

Etiopija je jedna od rijetkih afričkih zemalja koja se može podičiti neobičnom kolekcijom dvoraca i palača. Kraljevski zamak Fasil Ghebbi, dvorac Fasilides i zamak Menteyab samo je dio njihove ponude, koje se nalazi  u gradu Gondaru. Nekadašnja prijestolnica etiopskih vladara smjestila se na sjeverozapadu zemlje u povijesnoj pokrajini Bedžemder.

Lalibela u Etiopiji često se naziva “Osmim svjetskim čudom” zbog svojih jedanaest monolitnih crkava isklesanih izravno iz vulkanske stijene. Izgrađene su krajem 12. i početkom 13. stoljeća po nalogu kralja Gebre Meskela Lalibele iz dinastije Zagaj.

Ovaj povijesni fenomen leži u činjenici da crkve nisu izgrađene na tradicionalan način, već su isklesane od vrha prema dolje iz čvrste stijene, što je nevjerojatan inženjerski i arhitektonski pothvat. Kompleks je osmišljen kao “Novi Jeruzalem” nakon što je muslimansko osvajanje onemogućilo kršćanska hodočašća u Svetu zemlju. Crkve su povezane mrežom rovova i tunela, a najpoznatija među njima, crkva Bet Giyorgis (sv. Jurja), ima savršen križni oblik. Lalibela je i danas aktivno duhovno središte i važno mjesto hodočašća za pripadnike Etiopske pravoslavne tevahedo crkve te je uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Erta Ale zovu još i Vrata Pakla u Afarskoj depresiji

U Etiopiji se nalazi možda i najspektakularnija, ali i najnegostoljubivija točka na Zemlji – Erta Ale, aktivni vulkan smješten u ekstremno vrućoj i negostoljubivoj Afarskoj depresiji, blizu granice s Eritrejom.

Erta Ale, što na afarskom jeziku znači “planina koja se dimi”, uzdiže se 613 metara iz područja koje se nalazi ispod razine mora. Njegova najveća atrakcija, i ono što ga čini jedinstvenim u svijetu, jest stalno jezero lave u krateru na vrhu. Ovaj bazen usijanog, tekućeg magmatskog materijala jedno je od samo šest takvih jezera na planetu, a smatra se i najdugovječnijim, aktivnim još od 1906. godine.

Lokalno stanovništvo Afari, koje je poznato po svojoj čvrstoj tradiciji, južnu pukotinu vulkana zovu “ulaz u pakao”. Noću, kada se spusti temperatura (koja se danju penje i preko 47 °C), posjetitelji mogu promatrati hipnotički prizor konvekcijskih struja magme: tanka crna kora neprestano puca, a crvene, usijane žile tekuće lave izbijaju na površinu, stvarajući svjetleći spektakl. Iako je vulkan aktivan (zabilježene su erupcije, poput one 2005. i 2017.), on privlači avanturiste željne pogleda u doslovno vatreno srce planeta.

KORISNE INFORMACIJE:

Službeni jezik: amharski; (u zemlji se govori još osamdesetak jezika i dvjestotinjak narječja) u uslužnim djelatnostima naići ćete i govornike engleskog jezika
Religija: kršćanstvo (50 posto); islam (45 posto)
Valuta: etiopski birr (ETB)
Viza: potrebna – najbliže veleposlanstvo nalazi se u Rimu (Via Andrea Vesalio, 16-18, t: 0039 (06) 44 16161, e-mail: info@ethiopianembassy.it)
Kako putovati: zrakoplovom; glavna zračna luka Etiopije – Međunarodna zračna luka Bole smjestila se u glavnom gradu Adis Abebi.
Bolesti i prevencija: preporuča se cijepljenje protiv žute groznice, a postoji i velika opasnost od malarije, dizenterije, hepatitisa A i B.
Kada putovati: Etiopija ima tropsko monsunsku klimu, ali i mnogo umjerenije temperature od drugih zemalja u blizini ekvatora. Izbjegavati kišnu sezonu koja traje od lipnja do rujna.
Smještaj: Addis Regency Hotel u glavnome gradu, kao i Addis Sheraton – odličan je odabir.
Restorani: Najbolja tradicionalna kuhinja jede se u restoranu Yod Abyssinia u glavnome gradu ili restoranu Habesha.

Oprez!

Pijte isključivo flaširanu vodu. Jedite u hotelskim i inim provjerenim restoranima. Poštujte pravila i zakone zemlje iako vam iz zapadnjačke perspektive zvuče nevjerojatno i čudno. Primjerice,  homoseksualizam je ilegalan i ne tolerira se.  Ako ste muškarac, nikad se ne obraćajte direktno Etiopljanki – nemojte je niti gledati u oči – već  muškarcu s kojim je u društvu. Poduzmite mjere opreza protiv bolesti,  a pazite na svoje dokumente i novac. Iz države smijete iznijeti tek 100 birra.

Naslovna fotografija: Hector Conesa / Shutterstock.com

]]>

Maroko se smjestio na sjeverozapadu “Crnog kontinenta”, Afrike, a prostire se na 446 tisuća četvornih kilometara. Omeđen je Atlantskim oceanom i Sredozemnim morem, graniči s Alžirom i Zapadnom Saharom, kao i španjolskim autonomnim područjima na sjeveru (Ceuta i Melilla).

U Kraljevini Maroko danas živi oko 33 milijuna ljudi raznovrsnih etničkih grupacija – od starosjedilačkog naroda Berberi, preko drugih afričkih naroda, do Europljana koji su ovdje ostali nakon kolonizacijskih ratova s početka 20. stoljeća. Žive u sedam glavnih regija, a ponajviše u područjima uz obalu.

Glavni grad Maroka Rabat smjestio se na utoku rijeke Bou Regreg u Atlantski ocean, a osnovan je u 12. stoljeću, na ruševinama nekadašnjeg rimskog naselja. U starom dijelu grada (medina) možete razgledati minaret džamije Hassan – najveće džamije na svijetu koja nikad nije završena – sultanovu palaču i kraljevski dvor, dok novi dio grada nudi pogled na moderne četvrti s raskošnim parkovima. Turisti rado odlaze i u druge marokanske turističke gradove: Fes, Marakaš i Casablancu.

Marokanska kuhinja spoj je tradicionalnih sjeverozapadnih afričkih okusa i dominantne gastronomije francuskih kolonizatora.

Jedna od osnovnih namirnica je kus-kus, koja se miješa s mesnim i povrtnim umacima, ali se poslužuje i kao desert s koštunjavim voćem. Na prvi pogled činit će vam se da je ova zemlja pravi raj za vegetarijance zbog učestale konzumacije povrtnih juha na bazi patlidžana, graška i slanutka s obiljem lokalno proizvedenog maslinovog ulja. No oprez, brojna povrtna jela rade se s janjećim temeljcem.

Otići iz Maroka a ne probati čaj od mente – prava je tragedija. Ispijanje ovoga čaja ima status rituala i zato ga treba tretirati s poštovanjem.

Znamenitosti i turističke atrakcije u Maroku:

Fes kraljevski grad Maroka

Najstariji kraljevski grad Maroka smjestio se u gorju Atlas na sjeveru zemlje i nezaobilazna je destinacija svakog turista. Njegova medina je stavljena na UNESCO-v popis Svjetske baštine, a krije mnoge kulturno-povijesne spomenike. Svakako treba istražiti kraljevsku palaču, kao i mauzolej Idrissa II. Zanimljivo je spomenuti da Fes ima i najstarije sveučilište na svijetu – Al-Karaouine – koje je još uvijek u funkciji.

Kupanje i sunčanje na plažama Maroka

Ako želite staviti mozak na pašu i malo odmoriti uz plavo more i duge pješčane plaže Agadir, na jugu Maroka, pravi je izbor. Istoj svrsi poslužit će i obalni grad Essaouira, kao i mediteranski Tetouan, čija se medina nalazi pod zaštitom UNESCO-a.

Cjenkanje na marokanskim soukovima

Raskošno ijep marokanski grad Marakeš je osnovan krajem 11. stoljeća, pa ne čudi što njezina medina krije mnoge povijesne ljepote. Vrt Menara, grobnice dinastije Saadian i džamija Koutoubia nalaze se na popisu svakoga turista. Inače, ovaj grad ima jednu i od najpoznatijih otvorenih tržnica na svijetu (souk) u kojoj ćete uz malo znanja, sreće i vještine cjenkanja ugrabiti zgodnu rukotvorinu, tepih, egzotičnu tkaninu, začin ili nakit po vrlo povoljnim cijenama.

Od svih barova na svijetu…

Ako ste u potrazi za Rickovim klubom iz hita Casablanca, u ovome gradu ga nećete naći, jer je većina tog filma s Humphreyem Bogartom i Ingrid Bergman u glavnim ulogama snimljena u – holivudskom studiju. Ipak, Casablanca nudi brojne izazove za turiste. Četvrt Anfa, džamija Hasana II (najveći vjerski spomenik nakon Meke), Trg Muhameda V samo je dio njihove bogate ponude. Uživajte!

Rimski ostaci – izleti i znamenitosti Maroka

Ljubitelji povijesti moraju se uputiti u Volubilis, arheološki lokalitet u blizini Fesa i Meknesa, koji je pod zaštitom UNESCO-a. Lokalitet se prostire na 48 hektara, a sastoji se od niskih rimskih zidina, koji datiraju iz 2. stoljeća, a unutar kojih su pronađeni razni rimski spomenici, mozaici i  skulpture.

Tekst: Vanja Marić

OVDJE odmah pogledajte kojih je Top 7 fantastičnih avantura u Južnoafričkoj Republici

Na krajnjem jugu Crnog kontinenta smjestila se Južnoafrička Republika – svjetski lider u proizvodnji zlata, platine, kroma i dijamanata. Država koja se prostire na više od 1,2 milijuna četvornih kilometra, omeđena je obalama Atlantskog i Indijskog oceana, a graniči i s Namibijom, Bocvanom, Zimbabveom, Mozambikom te Svazijem, dok je neovisna kraljevina Lesoto u potpunosti okružena njenim teritorijem.

Zemlja je to bogate arheološke povijesti, mineralnih bogatstava te neopisivih prirodnih ljepota.

Većina od oko 50 milijuna stanovnika okuplja se u urbanim sredinama njenih devet provincija, a  osobito u najvećem gradu Johannesbergu, kao i u trima glavnim gradovima: Pretoria (središte izvršne vlasti), Cape Town (središte južnoafričke skupštine) i Bloemfontein (sudsko središte). Zateknete li se u Johannesbergu obavezno posjetite rodnu kuću Nelsona Mendele, muzej aparthejda ili zabavni park Gold reef city.

U Cape Townu nemojte zaobići šaroliki predio grada Bo-Kaap, botaničke vrtove Kirstenbosch koji sadrže neke od najrjeđih biljaka na svijetu, a dio vremena odvojite i za surfanje, ronjenje te uživanje u drugim vodenim aktivnostima Atlantskog oceana.

Ova južnoafrička država ponosi se svojom netaknutom prirodom pa vam je na raspolaganju i niz zaštićenih prirodnih područja.
Primjerice, u Nacionalnom parku Addo Elephant vidjet ćete kako žive afrički slonovi, iSimangaliso Wetland Park pokazat će vam vodenkonje, dok je park Ukhahlamba Drakensberg savršeno mjesto za planinarenje na nadmorskoj visini iznad 3000 metara.

Južnoafrička kuhinja neobičan je spoj povijesti ovoga prostora u kojoj se kombiniraju namirnice i tehnike britanskih, nizozemskih, portugalskih, malajskih i njemačkih kuhinja s kulinarskim dostignućima domorodačkih plemena. Tako su ovdje uobičajena jela od svih vrsta povrća i voća, kao i mesna jela od govedine, janjetine i noja. Ako zaista želite eksperimentirati probajte masonju – poslasticu od prženih afričkih crva!

Ako odlučite posjetiti Južnoafričku Republiku obiđite njihove vinske podrume i saznajte koja su vina najbolje od tradicija Starog kontinenta i Novog svijeta

Znamenitosti i turističke atrakcije u Južnoafričkoj Republici:

Nacionalni park Kruger

Vodeći nacionalni park JAR-a prostire se na čudesnih 20 tisuća četvornih kilometara , a glavni mu je cilj održati postojanost južnoafričke divljine. Osnovan je 1898. godine od strane južnoafričkog predsjednika Paula Krugera, po kojem nosi  ime. U njemu se danas može vidjeti ponajbolja afrička flora i fauna, koja opstaje uz rijeke Sabie i Crocodile, a među turistima osobito je popularna potraga za velikom petorkom (lav, leopard, afrički slon, afrički bizon i crni nosorog).

Najjužnija točka Afrike

Turisti rado posjećuju najjužniju točku Afrike – Agulhaški rt, ali i njegovog mnogo popularnijeg brata – rt Dobre nade, koji se smjestio 150 kilometara sjevernije. Prvi Europljanin koji je doplovio do oba rta bio je Bartolomeo Diaz davne 1488. godine. Zbog spajanja hladne bengalske i tople agulhaške struje na ovim su mjestima redovito mogu vidjeti izuzetno visoki valovi. Agulhaški rt ujedno je i točka razdvajanja između Atlantskog i Indijskog oceana.

Kolijevka čovječanstva

Jedan od najstarijih nalazišta pračovjeka na svijetu smjestilo se upravo u JAR-u, točnije u sjeverozapadnom dijelu Johannesburga. Riječ o mreži špilja, koja se naziva Kolijevka čovječanstva, te koja je pod UNESCO-vom zaštitom. Ovdje se mogu pronaći i neke od najzanimljivijih afričkih biljaka mesožderki.

Bliski susret treće vrste

Južnoafrički grad Vredefort u središnjem dijelu zemlje dom je najvećeg potvrđenog kratera na Zemlji. Pretpostavlja se da je krater nastao udarom meteora promjera do 10 kilometara, prije nekoliko milijardi godina. Vredefortski krater, pak, ima, promjer od oko 200 zapanjujućih kilometara, a zbog geološke važnosti UNESCO ga je stavio na listu Svjetske baštine.

Otok Robben

Turisti redovito posjećuju ovaj otok, nedaleko Cape Towna, kako bi vidjeli mjesto na kojem je Nelson Mandela proveo većinu svoje mučne zatvorske kazne. Osim bivšeg zatvora, koji je sada pretvoren u muzej, tu se može opaziti i kolonija magarećih pingvina, koji su ime dobili prema načinu glasanja, sličnome magarcu.

fstockfoto / Shutterstock.com (naslovna fotografija)
Danie van der Merwe

Somaliland, samoproglašena država Afrike, koja je 1991. godine proglasila neovisnost od Somalije, a još uvijek nije međunarodno priznata, predstavlja oazu stabilnosti, demokracije i nade.

Ali, može li ova država bez putovnice i bez međunarodne podrške iskoristiti svoj puni potencijal i postati prosperitetno utočište na opasnom Afričkom rogu?

Istražite kako se Somaliland izdigao iz kaosa i stvorio funkcionalnu državu, usprkos svim preprekama, te otkrijte njegove skrivene ljepote, od neolitskih crteža do povijesnih gradova i živopisnih tržnica.

Somaliland, bivša britanska kolonija, smještena na istoku Afričkoga roga, koja se odcijepila od Somalije nakon rušenja diktatora Siada Barrea, ni danas, 24 godine nakon odcjepljenja, nije uspjela ishoditi međunarodno priznanje.
Smješten uz Crveno more, Somaliland graniči s državama Džibuti i Etiopijom te obuhvaća oko 20 % teritorija Somalije.

Iako geografski jest dio Somalije, razvojna orijentacija Somalilanda bila je značajno različita. Somalski ratovi s jedne strane, a mir, stabilnost i izgradnja državnih institucija Somalilanda s druge strane. Danas Somaliland broji oko 3, 5 milijuna stanovnika, gotovo u potpunosti muslimanskog.

Službeni jezici su somalijski i arapski, a u školama se uči i engleski.
Valuta je somalilandski šiling (iako međunarodno nije priznata).
Navedena perspektiva stabilnosti koja ga razlikuje od Somalije ipak se ne odražava u gospodarskoj situaciji – stopa nezaposlenosti je iznimno visoka, a plaće su vrlo niske (oko 20 eura).

No to nije odraz interne neuređenosti s obzirom da su državne institucije vrlo aktivne, a mediji relativno slobodni, nego izostanka bilo kakve pomoći iz svijeta. Naime, riječ je o državi koju nitko još nije priznao.

A u početku ideje o odcjepljenju se nije činilo tako. Zapad je 2008. aktivno pomagao izbore jer je u uređenju Somalilanda vidio spas za ostatak Somalije pa je EU značajna sredstva donirala za popis stanovništva, a izbori su ocijenjeni demokratskima.

Danas Somaliland ima tek neslužbena diplomatska predstavništva u Velikoj Britaniji, SAD-u, Francuskoj, Italiji, Švedskoj, Etiopiji, Džibutiju i Južnoafričkoj Republici, no konkretne pomoći nema.

Turističke atrakcije Somalilenda

Najveći somalilandski grad je Hargeisa (drugi najveći u cijeloj Somaliji), s 1, 3 milijuna stanovnika, a ujedno se smatra i glavnim gradom samoproglašene države.

On je ujedno i zanimljiva turistička destinacija. Somaliland je ponosan što je drugačiji od Somalije, a to se ogleda i u Hargeisi. U samome središtu grada nalazi se impresivna džamija, te Spomenik nezavisnosti prikazan u obliku ruke u kojoj je karta Somalilanda.

Grad odlikuje pozitivan kaos i šarenilo koje se najbolje može doživjeti na tržnici, ali i ostalim ulicama koje vrve prodavačima doslovno “svega i svačega”.

Nedaleko Hargeisa nalazi se Laas Gaal, kompleks spilja koje su francuski arheolozi otkrili tek 2002. godine, a koje obiluju pećinskim crtežima iz neolita koji predstavljaju ljude, životinje i običaje tog vremena.
Laas Gaal je teže pristupačan, ali se isplati potruditi doći do njega jer su predivne pećine prirodno uklesane u brdu, a s njih se pruža veličanstven pogled na dolinu.

Jedna od turističkih atrakcija su i brda Naasa Hablood, koja se smatraju jednim od glavnih simbola države. U Hargeisi možete odsjesti u hotelu Ambassador Hotel Hargeisa koji Vam može biti sigurna baza iz koje se možete uputiti u razgled okolice.

S obzirom na činjenicu da je bivša britanska kolonija, u Somalilandu se kao turističke atrakcije nude i povijesni gradovi s očuvanim britanskim kolonijalnim zgradama poput grada Sheikhu u blizini Berbere.

U Savani Salahley turisti mogu upoznati nomade koji tamo žive s obzirom da je nomadska kultura karakteristična za tu zemlju.

Klimatski se Somaliland može nazvati zemljom suprotnosti – sjeverni dio zemlje je brdovit, s plodnim dolinama, a ostatak je djelomično pustinjsko područje s puno manje zelenila.

Najviša točka Somalilanda je vrh Shimbiris, tzv. “prebivalište ptica”, visok čak 2416 metara. U Somalilandu nije ništa neobično naići na zebru, antilopu, devu, divlju svinju te brojne egzotične vrste ptica.

S obzirom na šumovit i plodan dio Somalilanda, gospodarstvo koje je još uvijek u razvoju, ima perspektivu u poljoprivredi, prije svega u proizvodnji žitarica i hortikultura.

Razvijeno je stočarstvo pa su glavni izvozni proizvodi meso i koža. Potencijal koji Somalilad posjeduje, ali je zbog nepriznatosti kao države inozemnim tvrtkama nemoguća eksploatacija resursa, jest rudarstvo.

Naime, Somaliland posjeduje znatne rezerve nafte i zemnog plina, što bi dalo uzlet gospodarskome razvoju kada bi izvoz bio moguć.

Gastronomija s okusom Italije

Iako je Somaliland bio britanska kolonija, cijela Somalija bila je pod talijanskom vlašću, a Talijani su na to područje donijeli svoju tradicionalnu kuhinju koja je dobrim dijelom prihvaćena pa se kao glavni obrok često ovdje može susresti tjestenina u različitim varijantama i to uglavnom s raznim umacima i mesom.

Karakteristična je i juha maraq kojoj je temelj povrće, meso i grahorice, zatim somalski kruh laxoox i raznovrsne žitarice.
Njeguje se kultura ispijanja čaja, koji je najpopularniji i najrašireniji napitak.
Somaliland uvozi gotovo sve osim voća i povrća.

Bonton te zemlje nalaže da na tanjuru uvijek ostavite malo hrane, što je znak poštovanja prema domaćinu, odnosno svijesti da Vam je ponudio obilje.

Somaliland je, kao uostalom i cijela Somalija, još uvijek za turiste prilično nesigurna zemlja i stoga je dobro putovati u društvu tjelohranitelja kojeg po dolasku možete unajmiti.

Zbog opasnosti od terorizma mjere zaštite su enormne i stoga neka Vas ne iznenadi “pretres” pri dolasku u hotel.
U obilasku znamenitosti preporuka je držati se “utabanih turističkih puteva” tj. ne samoinicijativno skretati s puta zbog zaostalih protupješačkih mina.

Preporuka je piti isključivo flaširanu vodu.
> S obzirom da je Somaliland islamska zemlja, poštujte tradiciju i pokrivajte ramena i noge, jer je to stvar opće kulture.
Zabranjeno je fotografiranje lokalnog stanovništva (uglavnom žena, muškarce možete fotografirati ako vam daju odobrenje).

Međunarodno priznanje ove zemlje značilo bi njezin uzlet koji joj je itekako potreban i za koji potencijala ima. Iako još uvijek djeluje kao zemlja Trećeg svijeta, sve za što se do sada uspjela izboriti i duh demokratičnosti koji ju je doveo do odcjepljenja, ne može se realizirati bez inozemne pomoći i konkretne podrške koja bi omogućila procvat.

Piše: Wish.hr
Fotografije: Tristam Sparks, YoTuT, Frank Keillor, Utenriksdepartementet UD, Vicki Burton

Džibuti se smjestio na sjeveroistoku Crnog kontinenta na obali Adenskoga zaljeva, koji se ulijeva u Crveno more. Prostire se na tek 23 tisuće četvornih kilometara, a graniči sa Eritrejom, Etiopijom te Somalijom. Riječ je o zemlji kamenite polupustinje s raštrkanim uzvisinama u kojoj vlada suha i vruća pustinjska klima.

Na njenom teritoriju živi tek nešto više od 700 tisuća stanovnika, od čega dvije trećine u glavnom gradu – Djiboutiju. Najveći grad smjestio se na obali Crvenoga mora, a utemeljen je od strane Francuza potkraj 19. stoljeća kao glavna luka te trgovačko središte – titulu koju nosi i danas.

Zašto je mala zemlja Džibuti ključna za svjetske sile?

Iako površinom manji od prosječne europske države, Džibuti je postao nezaobilazna točka na globalnoj karti moći. Smješten na uskom prolazu Bab-el-Mandeb, gdje se spajaju Crveno more i Adenski zaljev, ova mala afrička nacija drži ključ za jedan od najvažnijih pomorskih puteva na svijetu.

U toj strateškoj igri, gdje se interesi svjetskih sila preklapaju, Džibuti je postao globalna šahovnica – dom vojnim bazama Sjedinjenih Američkih Država, Kine, Francuske, Japana i drugih, čime se pozicionirao kao epicentar geopolitičke moći na Rogu Afrike.

Što je to što ovu pustinjsku zemlju čini tako neprocjenjivom i zašto su se supersile utrkivale u borbi za svoje mjesto pod džibutijskim suncem?

Džibuti je neprocjenjiv iz tri ključna razloga

1. Geostrateška lokacija za ključ Crvenog mora
Džibuti leži na uskom tjesnacu Bab-el-Mandeb, poznatom kao “Vrata suza”. To je jedan od najvažnijih pomorskih prolaza na svijetu koji povezuje Sueski kanal s Adenskim zaljevom i Indijskim oceanom. Kroz taj tjesnac prolazi oko 30% svjetskog pomorskog prometa, uključujući naftu, robu i druge ključne terete. Tko kontrolira Džibuti, kontrolira i vitalnu arteriju globalne trgovine i sigurnosti. Zbog toga je Džibuti idealna baza za nadzor kretanja brodova, borbu protiv piratstva i osiguravanje regionalne stabilnosti.

2. Sigurnosna oaza u nestabilnoj afričkoj regiji
Džibuti se nalazi u susjedstvu nekih od najnestabilnijih regija svijeta, poput Somalije, Jemena i Etiopije. Dok se njegove susjedne zemlje suočavaju s ratovima, političkim previranjima i terorizmom, Džibuti ostaje rijetka oaza mira i političke stabilnosti. Ta sigurnost omogućuje stranim silama da na njegovom tlu sigurno uspostave trajne vojne baze, što im služi kao strateški mostobran za operacije na Bliskom istoku i u Africi.

3. Džibuti je dom supersila svijeta odnosno carstvo vojnih baza
Nijedna druga zemlja u Africi ne ugošćuje toliko stranih vojnih baza po glavi stanovnika kao Džibuti. Ovdje su svoje baze uspostavile najveće globalne sile!

SAD (Camp Lemonnier): Jedina stalna američka vojna baza u Africi, ključna za operacije protiv terorizma na kontinentu i Bliskom istoku.
Kina: Njena prva i jedina prekomorska vojna baza, simbol rastućeg globalnog utjecaja Pekinga.
Francuska: Zadržala je svoju bazu iz kolonijalnog doba, čime osigurava svoj utjecaj u regiji.
Japan: Njegova prva prekomorska vojna baza od Drugog svjetskog rata, primarno namijenjena operacijama protiv pirata.
Italija i druge zemlje: Mnoge europske sile također su prisutne zbog borbe protiv piratstva.

Osim što služi kao tranzitna luka za Etiopiju, Džibuti od iznajmljivanja baza i lučkih usluga zarađuje stotine milijuna dolara godišnje, što je vitalni dio njegovog gospodarstva. Taj prihod, u kombinaciji s povlaštenim položajem, pretvorio ga je u neizostavnog igrača na svjetskoj šahovskoj ploči.

Džibutijska kuhinja spoj je tradicionalnih europskih i afričkih okusa

Strani utjecaji u prehrani posljedica su povijesnih prevrata na njenom području, ali i činjenice da Džibuti praktički nema plodne zemlje, pa većinu hrane uvozi iz drugih država.

Primijetit ćete da gotovo svi lokalni muškarci nakon jela posežu za biljkom khat, koja se svakoga jutra doprema iz Etiopije. Iako je zabranjena u većini zapadnog svijeta jer ima sastav sličan amfetaminu (njeno žvakanje izaziva euforiju, gubitak apetita, budnost) ovdje je dio svakodnevnice, a sastavni je dio i brojnih lokalnih rituala.

Znamenitosti i turističke atrakcije u Džibutiju:

1. Najslanija svjetska površina

Jezero Assal najniža je točka Afrike (155 m ispod razine mora), a ujedno i najslanija svjetska površina. Temperature ovdje dostižu vrtoglavih 57 stupnjeva Celzija, a voda je deset puta slanija nego u bilo kojem oceanu! Ne čudi stoga što u njenoj blizini ne raste gotovo ništa! Ipak, mjesto je to i neopisive ljepote – osobito umjetnost od soli uz obalu koje je kreirala Majka Priroda. Možete posjetiti i slano jezero Abe na granici s Etiopijom u kojem je sniman dio filmskog hita Planet majmuna iz 1968.

2. Najstariji grad Džibutija

Istražite Tadjouru – glavni grad istoimene regije i zaljeva uz koji je smješten. Riječ je o jednom od najstarijih gradova u Džibutiju, koji je poznat i po svojoj specifičnoj arhitekturi. U blizini, na granici s Etiopijom nalazi se i vulkan Manda Inakir, koji je posljednji put eruptirao tridesetih godina prošlog stoljeća.

3. Morske aktivnosti

Kupanje, sunčanje, ronjenje i podvodni ribolov samo su neke od aktivnosti kojima se možete baviti u ovoj zemlji. Obala Džibutija uz Crveno more prostire se na više od 300 četvornih kilometara i prava je odrednica za ljubitelje aktivnog odmora uz vodu.

4. 

   Kultura i šoping

Istražite ljepote glavnoga grada Džibutija. Na raspolaganju vam je predsjednička palača, džamija Hamoudi ili središnja tržnica na kojoj možete kupiti niz zanimljivih rukotvorina, kožnatih predmeta i začina. Sportski zaljubljenici mogu posjetiti i stadion Stade du Ville, na kojem se uglavnom održavaju nogometne utakmice.

5. Najviša točka

Posjetite i najvišu točku Džibutija! Riječ je o ugaslom vulkanu Mousa Ali (2028 m) koji se smijestio na jugu zemlje, na granici s Eritrejom i Etiopijom.

View this post on Instagram

A post shared by Djibouti (@djibeautifull)

Piše: Wish.hr

Eritreja se proteže na oko 117 tisuća četvornih kilometara u sjeveroistočnoj Africi na obali Crvenog mora. Graniči sa Sudanom na sjeverozapadu, s Etiopijom na jugu te Džibutijem na jugoistoku. Eritrejski reljef je vrlo kontrastan – planinski lanac gotovo prepolovljuje zemlju na pustinjski i suh istok te plodan i vlažan zapad.

U njoj živi oko 5 milijuna stanovnika, koji pripadaju različitim etničkim grupama i kulturama, a ponajviše se okupljaju u obalnim nizinama.

Najveći i glavni grad – Asmara – smjestio se na nadmorskoj visini od 2325 metara, na sjeverozapadnom rubu Doline velike rasjekline. Predstavlja  gospodarsko i kulturno središte zemlje.

Eritreja – mračna istina iza talijanskog šarma Asmare

Na prvi pogled, glavni grad Eritreje, Asmara, očarava svojim art déco zgradama, talijanskim kafićima i urednim ulicama, zbog čega je s pravom proglašen UNESCO-vom svjetskom baštinom.

Međutim, iza ove fasade povijesnog šarma krije se jedna od najizoliranijih i najrepresivnijih država na svijetu, zbog čega je dobila zloglasni nadimak „afrička Sjeverna Koreja“.
No, što je to što ovu malenu državu na Rogu Afrike svrstava u rang s najzatvorenijom zemljom svijeta? Odgovor leži u potpunom državnom nadzoru, neograničenom vojnom roku i brutalnom gušenju osnovnih ljudskih sloboda, zbog čega tisuće Eritrejaca riskiraju živote kako bi pobjegli iz, naizgled, mirne zemlje.

Poput reljefa i eritrejska se kuhinja dijeli na dva dijela

Brdsko područje oko glavnoga grada preferira jako začinjenu hranu koja se poslužuje uz injeru (spužvast kruh u obliku palačinke), koja itekako nalikuje susjednoj Etiopiji. U nizinama se pak poslužuju bliskoistočni i srednjeistočni specijaliteti, a prisutan je i talijanski utjecaj na ovome prostoru pa se rado konzumiraju i pizze i tjestenine.

Eritrejci rado piju pivo, voćne sokove, te sowu koja se pripravlja od fermentiranog starog kruha, vode i meda.

Znamenitosti i turističke atrakcije u Eritreji:

Biserni arhipelag

Omiljena turistička atrakcija jest arhipelag Dahlak – najveći u Crvenom mora – koji pripada Eritreji.  Sastoji se od dva veća i stotinjak manjih otoka, a pruža mnoštvo zabavnih aktivnosti. Ovdje se možete kupati, roniti, sunčati…ili otkriti kako se izranjaju biseri iz mora.

2. Glavni grad

Asmara je trenutno najsigurnija turistička destinacija u Eritreji, u kojoj možete istražiti mnoštvo zanimljivih kulturno-povijesnih spomenika . Razgledajte asmarsku katedralu i džamiju Al Khulafa Al Rashiudin, etnografski muzej, opernu kuću, ali i arheološki lokalitet Sembel koji obuhvaća ostatke eritrejskog sela iz 8. stoljeća prije Krista.

3. Samo za muškarce

Jedna od posebnih turističkih atrakcija Eritreje jest i samostan Eritrejske ortodoksne crkve Tehwado  – Debre Bizin. Osnovan je 1350. godine, a smjestio se na istoimenom brdu – na 825 metara nadmorske visine. Ženama je ulazak u samostan zabranjen.

4. Arheološko blago Eritreje

Matara je arheološki lokalitet, koji se smjestio oko 130 kilometara jugoistočno od glavnoga grada. Ovdje se nalaze povijesni i fizički dokazi koji upućuju na postojanje dva važna grada aksumitskog kraljevstva, a pretpostavlja se da potječu iz 8. stoljeća, ili čak ranije.

5. Keren

Turisti rado posjećuju i drugi najveći grad Eritreje – Keren – koji se smjestio devedesetak kilometara sjeverozapadno od Asmare. Ovdje možete razgledati egipatsku utvrdu iz 19. stoljeća, mauzolej Saida abu Bakra, staru džamiju, ali i posjetiti lokalnu tržnicu koja nudi niz zanimljivih rukotvorina.

Tekts: Snježana Levar

Posjet glavnom gradu Kigaliju, otkriti će nam i tužnu povijest ove zemlje smještene u srcu Afrike, a prelet helikopterom preko kotrljajućih brežuljaka Ruande otkrit će predivan krajolik spektakularno lijepe prirode koja je dom mnogih jedinstvenih biljaka i životinja..

Ruanda ili Rwanda izuzetno mala afrička zemlja s izuzetno živopisnim životom

Ruanda je država u središnjoj Africi,u jezerskom dijelu, zemlja koja nema izlaz na more. Na sjeveru granicu dijeli s Ugandom, na zapadu s Demokratskom Republikom Kongo, a na svom jugu graniči s Burundijem te na istoku s Tanzanijom.

Ruanda ili Rwanda je jedna od najgušće naseljenih zemalja Afrike zbog svojih prirodnih bogatstava, gdje se ističe uzgoj zelenog čaja, koja na sveukupnom prostoru, ove specifično lijepe zemlje, površinom manjem od polovice Hrvatske, živi oko 10 milijuna ljudi.

U susretu s domicilnim stanovništvom često ćete čuti kako s ponosom ističu da je Ruanda izvor najduže afričke rijeke Nil, koja je ujedno i jedna od dvije najduže rijeke na Zemlji.

Odmor u najljepšim dijelovima afričke džungle i planinskim masivima u kojima spavaju veličanstvene gorile

Elegantan Bisate Lodge, smješten je u Nacionalnom parku Volcanoes – gdje se nalazi dom planinskih gorila Ruande. Uz malo sportske opreme, dan možete provesti šećući planinom, uz obvezno obučeno vodstvo, kako biste sreli i vidjeti izbliza ove prekrasne primate.

Vrlo ljupko okruženje imanja Wilderness Safari pruža neobično lijep smještaj u Bisate Lodge resortu u Nacionalnom parku Volcanoes. Svaka od šest kuća smještena je na obroncima brežuljaka s nevjerojatnim pogledom na Virunga vulkane. Ako ste spremni za malo bolju šetnju uzbrdo, “Cottage 6″ pruža najbolje vidike i prizore ovog dijela prirodnog okruženja nacionalnog parka Volcanoes.

Iznenađuje jedinstvena gradnja od slamnate trave, a svaka kuća stožastog oblika podsjeća na gnijezdo ptice, što stvara jedinstvenu ambijentalnu sliku gdje se resort savršeno uklapa u prirodni ambijent.

Interijeri su zaista lijepo dizajnirani sa suvremenim afričkim namještajem i toplim dekorom. Kako bi se potpuno stoplili sa prirodom ovdje se svakog gosta poziva na očuvanje prirode i održavanje specifične zajednice, tako da svatko može posaditi drvo tijekom svog boravka u ovom neobičnom spoju suvremene gradnje i afričkog jedinstvenog okruženja.

Kako bi se potpuno uklopili i doživjeli i stil života domicilnog stanovništva pridružujemo se kuharu na njegovom svakodnevnom obilasku lokalnih tržnica kako bi za svoje goste nabavio svježe sastojke za večernji jelovnik koji se stalno mijenja.
Teško je odoljeti i desertu na kraju večere ili ručka pa je svaki zagriz u Muffine od kapucina i bijele čokolade pravi slatki doživljaj.

Let helikopterom preko maglom obavijenih planina Nacionalnog parka Nyungwe Forest, odvodi nas u pravi raju za ljubitelje egzotične i divlje afričke prirode. Nacionalni park Nyungwe Forest stanište je različitih vrsta majmuna, poput razigranih Colobusa, mnoštvo šarenih ptica te obilne flore i faune.

Ovdje se nalazi jedno od najljepših mjesta za potpuni odmor usred džungle, Nyungwe resort je mirno utočište u prašumi u samom srcu plantaže zelenog čaja.

Nacionalni park šuma Nyungwe pruža skrovito mjesto ljupkih drvenih kućica u prašumi, pod znakovitim imenom One & Only Nyungwe.

Na raspolaganju su luksuzne kuće i prostrani moderni apartmani s isprepletenim šarmom afričkih detalja, a jacuzziji na balkonima s direktnim pogledom u prašumu stvaraju očaravajuće mjesto za spajanje s prirodom. Ovo je mjesto vrlo skrovito, a zvukovi koji danonoćno dopiru iz šumovitim planina pravi su melem za dušu..

U svom mirnom okruženju najbolje se prepustiti opuštenom spa tretmanu i plivanju u bazenu s božanstvenim vidikom.
Jutro se ovdje započinje uz savršeno skuhanu šalicu svježe ruandske kave i Muffine od cappuccina i bijele čokolade.
Originalan recept za ove spektakularno fine muffine pronađite OVDJE.

https://www.youtube.com/watch?v=OGdNVV_wmgo

Filmovi koji nas vode kroz egzotičnu Ruandu

Film napetog i senzibilnog sadržaja – Black Earth Rising

Ova drama prati život protagonistice Kate Ashby, rođenu u Ruandi, a odgojene u Velikoj Britaniji.
Ona je, kao preživjela nakon genocida u ovoj zemlji, posvojena kao mlada djevojka. Sljedeći karijeru svoje posvojiteljice Eve, cijenjene odvjetnice za ljudska prava, Kate radi kao pravna istražiteljica.

Kad Eva počne raditi na slučaju koji uključuje krivično gonjenje vođe afričke policije, Kate je privedena i prisiljena suočiti se sa svojom prošlošću, dokazujući da je nemoguće od nje pobjeći.

https://www.youtube.com/watch?v=4dd8rX5Dy_Q

Kultni film Hotel Rwanda

Na temelju događaja koji su se dogodili u Hôtel des Mille Collines u Kigaliju, glavnom gradu Ruande, tijekom stravičnog genocida, film Hotel Ruanda pripovijeda o naporima menadžera hotela Paula Rusesabagina da spasi živote svoje najmilije i mnoge druge ljude koji su se našli na poprištu ovog tužnog događaja između plemena Huta i plemenaTutsi.

Paula Rusesabagin pružio je u ovom znamenitom hotelu sklonište više od tisuću Tutsi izbjeglica koje su bježale od Huta i njihove policije te ih je sklonio od sigurne smrti.
Priča je ovo o nevjerojatnoj hrabrosti u okruženju političke korupcije i nasilja.

https://www.youtube.com/watch?v=-PPSIwe7sb8

Film koji ćete gledati nekoliko puta – Gorillas in the Mist

Na temelju memoara prirodoslovke Dian Fosseyja memoara, američke zoologinje koja je život posvetila zaštiti gorila u planinama Ruande, film Gorilla’s the Mist istinita je priča u kojoj glumi Sigourney Weaver koja savršeno dočarava neustrašivu Dian.
Dian Fossey se odselila iz američkog grada Kentuckyja u Afriku, konkretno u Ruandu, a svoj život posvećuje proučavanju ponašanja ugroženih gorskih gorila iz Ruande i Ugande.

https://www.youtube.com/watch?v=AnQE7rxl_qY

Kako se razvija nevjerojatna veza između Fosseyja i gorostasnih gorila, ona postaje fanatična aktivistkinja za prava životinja. Kako se boji da će ove predivne i plemenite životinje izumrijeti, započinje borbu kako bi ih zaštitila od krivolovaca, dovodeći sebe u opasan položaj koji joj se konačno i obija o glavu, jer je postala žrtva upravo krivolovaca na gorile..

Klub ljubitelja knjiga koje nas vode kroz zelenu Ruandu

Running the Rift pisca Naomi Benarona

Jean Patrick Nkuba ambiciozni je olimpijac iz Ruande koji sanja o prvoj olimpijskoj medalju. Međutim, njegove nade u uspjeh ugrožene su kada političke tenzije dovedu do građanskog rata i njegove zaraćenje zemlje.

Jean Patrick, iz plemena Tutsi koje je bilo proganjano, našao se usred masakra i morao pobjeći kako bi izbjegao gomilu ubojica koje ga progone, ostavljajući iza sebe svoju domovinu, pobožnu obitelj i ženu koju voli.

Sjajna priča o preživljavanju, hrabrosti i traumama koji su dio stresnih ratnih događanja, kada su ljudi prisiljeni birati između obitelji ili slobode.

Knjiga A Thousand Hills to Heaven: Love, Hope and a Restaurant in Rwanda, napisao Josh Rixin

Ova dirljiva monografija govori o Joshu Rixinu i njegovoj supruzi Alissi koji su se, kao mladenci, preselili u Ruandu kako bi pružili pomoć zemlji opustošenoj zločinima građanskog rata.

Obvezuju se pomagati preživjelima genocida, radeći na pružanju potpore, hrane i zdravstvene zaštite seoskom stanovništvu.
Uz svu nesebičnu žrtvu koju su podijelili s napaćenim stanovništvom Ruande, ovaj bračni par izgradio je svoj, vrlo uspješan, restoran ‘Nebo’ u Kigaliju koji zapošljava i obučava lokalnu mladež, stvarajući prijeko potrebna radna mjesta za one koji su pogođeni strašnom prošlošću Ruande.

Pored svog restorana, Alissa i Josh otvorili su i dva prekrasna hotela u Kigaliju, uključujući Quintessential Travel i omiljeni The Retreat. Ovo je priča o tome kako dvoje plemenitih ljudi doista može ostvariti jedinstven međuljudski odnos u njima nepoznatom okruženju, a dokaz su da čovjek čovjeku treba biti najveći prijatelj, a ne vuk, kako kaže stara latinska izreka.

Priča We Wish to Inform You That Tomorrow We Will Be Killed with Our Families od Philip Gourevitcha

Philip Gourevitch pripovijeda iz prve ruke o mučnom genocidu u Ruandi, kada je u travnju 1994. većinski Hutu narod pobio sve one koji su bili u manjini, Tutse.

U svega 100 dana dogodio se brutalni masakr, pri čemu je ubijeno 80 000 ljudi, najvećim dijelom pripadnika plemena Tutsa , ali i njihovih simpatizera. Ova netipična knjiga prati Ruandu u njenoj novijoj povijesti i strašnoj pogibeljnoj silni koju svaki genocid donosi sa sobom..

Glazbeni zvuci bajkovito lijepe Ruande

RWANDA, you should be loved izvođača The Good Ones

https://www.youtube.com/watch?v=Qk2W0floqno&list=PLJ7QPuvv91Jsh-GynLiJ8B3vsxwyqVMGK

Troje poljoprivrednika iz ruralne Ruande, osnovali su misiju The Good Ones 1994. kao metodu za liječenje od posljedica zločina u genocidu i pomirbu i ujedinjenje etničkih grupa u svojoj zajednici, jer je svaki od ova tri člana potječe iz različitog plemena koji su bili zaraćeni u Ruandi.

Glazbena grupa izvodi tradicionalne pjesme o ljubavi i gubitku u životu, koristeći poljoprivredne alate i akustične gitare kao svoje jedine instrumente s predivnom porukom da se ljudi koji su činili loše mogu i trebaju promijeniti kako bi ostatak života proživjeli u vlastitom miru svoje sudbine.

https://www.youtube.com/watch?v=btTqSW6Wqlg

The Healing Sounds of Rwanda u izvođenju One&Only Gorilla’s Nest

Odvojite trenutak za razmišljanje i opuštanje uz opojno osluškivanje zvukova ruandanske šume te doživite ljekovitu snagu i smirujući utjecaj prirode.

https://www.youtube.com/watch?v=cdlowleUSU4

Umwana W’umuhanda (The Child from the Streets) – Abatwa (The Pygmy)

Abatwa je dobila ime po najmanjem i najugroženijem plemenu Ruande, poznatom i kao pigmeji koji potječu iz pograničnih područja Ruande. Ovaj jedinstveni glazbeni sastav stvara sirove, rijetke i emotivne zvukove; kroz svoju glazbu raspravljaju o ratu, boli, izlječenju i okolišu koristeći kroz stvaranje glazbe narodne instrumente.

https://www.youtube.com/watch?time_continue=28&v=CWnk6PTsZNo&feature=emb_title

Naučite nešto zanimljivo o Ruandi

Mountain Gorillas’ Survival: Dian Fossey’s Legacy Lives On

National Geographic vodi nas u obilazak nationalnog parka u kojem se nalaze vulkan i njegovih slavnih, ali ugroženih vrsta, planinskih gorila.
Kroz ovaj kratki dokumentarni film vodi nas Sir David Attenborough uz nastojanje da sačuva sjećanje na nadljudske napore Dian Fossey u zaštiti gorila kako bi se cjelokupna misija nastavila i u današnjim vremenima.

Quintessenically Group je britanska concierge tvrtka koju su 2000. osnovali AARON SIMPSON, Ben Elliot i Paul Drummond. Sjedište tvrtke je u Londonu i posluje sa 60 ureda širom svijeta, gdje je LARA HAM predsjednica Uprave Quintessentially kluba za jugoistočnu Europu.

Uživati ćete u zalasku sunca, u nevjerojatnoj količini prekrasnih i raznolikih divljih životinja, netaknutog i raznolikog krajolika! Ovo je samo nekoliko riječi koje opisuju Južnoafričku Replubliku. Ako ste žudite za avanturom, raznolikošću i uzbuđenjem, onda je za vas krajnji popis od 7 top najboljih stvari koje treba raditi ili vidjeti u južnoj Africi!

1. Nacionalni park Kruger – Hazyview

Nacionalni park Kruger zasigurno je broj jedan na popisu najboljih stvari koje treba razgledati u južnoj Africi. Zavidna je količinu divljih životinja u koja se kreće i živi u ovom nacionalnom parku, a moći ćete vidjeti i one velike od lavova, leoparda, bizona, slonova i ostalih moćnih stanovnika ovoga kraja.
Moći čete uživati ​​u čudesnom safari obilasku kroz park i vidjeti sve ove veličanstvene divlje životinje u njihovom prirodnom staništu. Obilazak ove raskošne prirodne divljine s vodičem naprosto je sjajna.

2. Table Mountain iznad grada Cape Towna

Ova masivna i prekrasna planina s pogledom na Cape Town nezaobilazno je mjesto koje se morati vidjeti u južnoj Africi! Postoje ture u kojoj možete šetati 2 sata i mirno obilaziti ovo veličanstveno mjesto ukoliko volite pješačiti, a možete uživati ​​u vožnji žičarom do samog vrha. Pogled s vrha ostavlja bez daha.

3. Raskošno južnoafričko vino merlot

Osjetite miris sjajnog merlota i okusiti njegove arome čini se savršenim za sve ljubitelje vinske kapljice. A tek sauvignon blanc ako ste ljubitelj bijelih sorti do savršenog rosea? Cape Winelands prepun je iznimno bogatih vinogradnih područja koja su izvrsna za obilazak. Mnogi vinari nude degustaciju vina, kao i ukusna jela koja se mogu sljubiti s ponuđenim sortama vina. Ukoliko želite svoj dan provesti baš u ovom vinarskom kraju tada možete ručati u autentičnom vinskom podrumu ili čak vani u samom vinogradu s idiličnim pogledom na planine.

5. Gledanje kitova – Plettenberg Bay

Skoro pa osobni kontakt s ovim veličanstvenim sisavcima doživjeti ćete na izletu obilaska i susreta s kitovima. Tijekom zimskih mjeseci u južnoj Africi moći ćete vidjeti južnjačke kitove i mladunčad. Južnoafričke zime traju tijekom lipnja i kolovoza, a zime uglavnom nisu previše hladno. Ipak svakako spakirajte kišobran ili kišni ogrtač, jer su zimski mjeseci na obali kišni. Ako biste želite imati bliske susrete s dupinima onda su ljetni mjeseci više nego savršeni za takav susret s tim pametnim morskim sisavcima u južnoj Africi. Ovakav jedan izlet doista je uzbudljiva avantura, putovanje kroz izvrstan krajolik i susret s najljepšim morskim bićima!

6. Hartbeespoort tržnica – Hartbeespoort

Hartebeespoort tržnica idealno je mjesto za kupovanje suvenira i darova za prijatelje i obitelj pri povratku kući.

Šarolika tržnica nudi široku paletu afričkih rukotvorina, hrane, ali zabave u kupovini i biranju.

Ova tržnica smatra se među turistima za jedno od najboljih mjesta za kupovinu različitih proizvoda iz Južne Afrike.

7. Shakaland Zulu kulturno selo – Durban

Za potpuni doživljaj Afrike neizostavan je posjet Shakaland Zulu etno selu. Posjet se organizira kao poludnevni ili cjelodnevni izlet ili doživljaj sela u dvodnevnoj turneji u kojoj se može potpuno doživjeti kako žive stanovnici ovog živopisnog sela. Svakako će biti snažan doživljaj vidjeti tradicionalni Zulu ples, izradu medvjeđe kože, i još mnogo toga što i dan dana stanovnici ovog sela njeguju. Ako se odlučite ostati dva dana, moći ćete odsjesti u originalnim nastambama koje liče na košnice, a li će vas unutra dočekati raskošno moderno uređenje.

OVDJE saznajte i puno više zašto je idealno mjesto za odmor Južnoafrička Republika

Tekst uz odobrenje:Jen Reviews

U ovom, po mnogočemu tipičnom afričkom gradu, prepunom štandova uz glavnu cestu, malih radnjica i dućančića, mogu se vidjeti i elitniji dijelovi grada s vilama i dobrim restoranima, a centar je u mnogočemu nalik na moderan zapadnjački grad.

No, ono što oduševljava je u spektakularan pogled na okolne zelene brežuljke i planine te uredno obrađena terasasta tla.

Urbanizacija Kigalija kaže da se neboderi mogu graditi samo u središtu grada, a oko njega kuće najviše do 3 kata. U bilo kojem dijelu grada mogu se zapaziti velike, pomno zasađene različite vrste zelenila i cvijeća.

Zahvaljujući tropskoj klimi sa sušnim i dva izražena kišna perioda te temperaturama koje ne padaju ispod 15C ovdje savršeno uspijeva drveće, ukrasni grmovi, a zelene trave ima na pretek.

Čistoća u glavnom gradu Ruande Kigaliju je na zavidnom nivou, a postižu je tako što gradonačelnik stalno organizira masovna okupljanja građana koji čiste svakog kutak.
Ono što i nije pohvalno je visoka koncentracija smoga, jer katalizatori na vozilima ovdje još uvijek nisu obvezna.
Grad Kigali je osnovan tek 1907. godine od strane njemačkih kolonizatora, a glavnim je gradom postao tek 1962., nakon proglašenja neovisnosti ove raskošno lijepe Ruande.

Ako želite upoznati stvarni život stanovnika Kigalija posjetite Nyabugogo tržnicu

.
Tržnica je mjesto koje vrvi ljudima u svakom kutku svijeta, ali tržnica u Kigaliju je posebna priča. U više nego mračnom i velikom prostoru ispod niskog krova zaustavlja se protok zraka i svjetla, prostora prepunog štandova najživopisnijeg povrća i voća čudesnih oblika i boja, koje možda nikada niste niti vidjeli.

Tržnica je podijeljena prema temama kao što je hrana, proizvodi od plastike, suveniri, odjeća i obuća i na kraju izuzetno zanimljiv dio gdje sjede krojači koji na mjestu pružaju sve vrste usluga, a njihovi šivaći strojevi su oni koji se još mogu eventualno vidjeti na nečijem tavanu, a stvaraju zaglušujuću buku.

Posebno osjetljiv dio je onaj u kojem se prodaje živa perad, jer su kokice poslagane jedna na drugu u malim drvenim kutijama, a najbolji primjerci vade se van i vješaju za noge kako bi ih se moglo dobro promotriti pri kupovini. Ovaj prizor, za nas zapadnjake, prilično je mučan, ali tu se perad kupuje upravo tako.

U želji da fotografirate sve prizore ovog živopisnog svijeta možete naići i na ozbiljne prijetnje.
Naime, mnogi nisu oduševljeni fotografiranjem, čak možete čuti ozbiljnije prijetnje primijete li da ih ciljate objektivom, jer vjeruju da im tako uzimate dušu.

U jednom času je naš vodič čak morao objašnjavati da nemamo nikakve loše namjere, već ih fotografiramo za uspomenu, no nakon toga nas je zamolio da fotografiramo samo one osobe koje nam to odobre.

Taksisti daju poseban doprinos doživljaju, živosti i atrakcije gradu

Taxi, mini busevi, su jarkih boja, obično oslikani u čast neke od američkih reperskih zvijezdi, superheroja ili europskog nogometnog kluba i kruže gradom kao bi dobili što više putnika.

Ne morate se ni truditi saznati dnevni red vožnje, taxi mini bus kreće kad se napuni, a putnike ukrcava ili iskrcava prema potrebi uz put. Na njima nema oznake početnog ili završnog stajališta nego vozači glasno izvikuju odredište.

Još jeftinija varijanta prijevoza su moto taksiji, koji zuje nezamislivim brzinama na svojim motorčićima. Prevoze ljude i njihovu prtljagu koja je ponekad veća i teža od oboje putnika na motoru.

Moto taksisti su upečatljivi i uniformirani pa ih možete prepoznati po plavim ili zelenim kacigama. Vožnja moto taxijem koštat će vas 1 Dolar za 1 prijeđeni kilometar.

Jednako popularan je i bicikl taxi gdje vožnja košta jednako kao i moto taxi.
Nije neobično vidjeti dva putnika na biciklu s ogromnom prtljagom koja balansira u vožnji gdje promatrač ima dojam da će se strmoglaviti na prvom zahtjevnijem zavoju, no ovdje je to uobičajena scena.

Ceste su u izvanrednom stanju i intenzivno se stalno grade nove. Uglavnom su graditelji Kinezi ili Indijci koji su se kao investitori u Ruandi i više nego dobro snašli.

U gradu se parkiranje ne naplaćuje što je fantastično osvježenje.

Pojedini dijelovi grada bliješte u žarkim bojama reklama , a u glavnom su to panoi s Pepsi Colom koja je u ovom dijelu svijeta još za nijansu popularnija od slave Coca Cole.. Osobito su uočljive reklame na pročeljima zanatskih radnji, razno raznih trgovina ili uslužnih djelatnosti.

Više ili manje vješti soboslikari, osim imena radnje, vlasnika i telefonskog broja na fasadama oslikavaju ili ispisuju čime se dotična radnja bavi.

Tako se na fasadama može vidjeti oslikan kruh, krave, konzerve, boce s vodom, ljudi u tradicionalnim nošnjama, nakit ali i tipični znaci zapadnjačke kulture hip-hop moda, naočale, mobiteli ili slike iz modnih časopisa.

Rezidencijalni dio grada Kigalija je, za očekivati, prepun velikih vila oko kojih se uzdižu visoke ograde od gustog raslinja ili kovanog željeza, ali je na gotovo svakoj bodljikava žica.
U gradu se mogu vidjeti četvrti gdje vidno stanuju financijski uspješniji građani, a što se vidi po izgledu kuća i načinu gradnje. U slučaju da želite iznajmiti kuću s otprilike tri sobe, dvije garaže i okućnicom to će vas koštati mjesečno oko 500 dolara.

Ostali stanovnici, uostalom i svugdje, s manjim prihodima, žive po rubnim dijelovima grada gdje su kuće građene od opeke, zemlje i nemaju tako kultivirane okućnice. No, bez obzira na količinu novca ovdje su sve kuće tradicionalno vesele zbog svojih žarkih pročelja i svojih, uglavnom, srebrnih i otvoreno plavih krovova.

Znamenitosti grada Kigalija

Među najzapaženije objekte za posjet spada Kigali memorijalni centar, koji se hvali nazivom najboljeg muzeja u Africi.
Luksuzni “Hotel des Mille Collines”, hotel je koji poznatiji po svom filmskom imenu “Hotel Ruanda“, a nažalost je vezan za tužne događaje iz prošlosti kada je ovdje vladao građanski rat između dvaju naroda Hutu i Tutsi.

Dan danas zabranjeno je pitati bilo kojeg stanovnika Ruande kojem narodu pripada, jer je takvo pitanje kažnjivo i zatvorom.

Hotel des Mille Collines, nama poznat kao Hotel Ruanda, je sada luksuzno zdanje u kojem smo i mi odsjeli, a zanimljivo je da ga je današnja vlasnica kupila za 2 milijuna dolara, a sada već ima ponude od 45 milijuna dolara u slučaju da ga želi prodati.

Svaki od boljih hotela u Ruandi, naročito u Kigaliju, ima posebne mjere opreza kako za goste tako i za ostale posjetitelje hotela te sve osobe i njihova prtljaga prolaze kroz detektor, a hoteli su pod budnim okom niza naoružanih čuvara, što je zapravo postalo posve normalno i u velikoj većini ostatka svijeta.

Od ostalih znamenitosti “Natural History Museum” prvi i jedini muzej posvećeni prirodnim znanostima također je zanimljivo posjetiti.

Ako želite nabaviti originalne suvenire svratite na market suvenira na čijim štandovima možete kupiti umjetnine od keramike, bubnjeve, košare drvoreze, maske, skulpture ili nakit. Početna cijene zna biti dosta visoka pa se spremno upustite u cjenkanje.

Kigali je relativno siguran grad no ipak trebate pripaziti na svoje stvari u gužvi te izbjegavati noćne obilaske.

Zračna luka u Kigaljiu je 2014. godine zauzela 7. mjesto među afričkim zračnim lukama. Pozicija relativno blizu gradskog središta i smještena u okruženju grada u današnje vrijeme predstavlja glavni nedostatak te se uskoro predviđa izgradnja nove zračne luke.

Autor: Diana Mikloš
Fotografije i video: Diana Mikloš

Putovanje omogućio: Turkish Airlines

Trg Bana Josipa Jelačića 4/1 10000 ZAGREB
Tel: +385 1 4921 855
e-adresa: opostoglu@thy.com

Residents who live in traditionally village, Iby’Iwacu (means: our way of living), mainly have livestock and live from agriculture. Village is at the bottom of the extinct or still active volcanoes, like Nyragongo.

For decades, they renew their tradition of drumming and traditional dances. Children begin to learn dance when they are five years old. Village still have chieftain who will lead tourists through the entire series of events. Residents of the picturesque villages awaits their guests with traditional warrior dance also known as “Hero’s Dancing”. One can feel supernatural experience when loud echo of drums, singing and shouts of the warriors overwhelm their senses.

https://www.youtube.com/watch?v=4sdbQSjd7N8

Legends said that they once sang for Gods but when they are bored with them Gods place dancers on earth and since then they are the kings dancers, on African soil of Rwanda. When celebrating king’s birthday, birthday of the kings children, or same mayor victory, dancers puts rich decorations on their heads to represent their strength and power.

https://www.youtube.com/watch?v=logQ8Q1-Z-M

https://www.youtube.com/watch?v=Qy5b5wt_Oig

This village is mainly oriented at entertaining of tourist and they have great profit from it. They still use power of authentic medicine man, who prepares traditional mixtures from surrounding wild plants and herbs. Magical words “Guma, guma” (means: forward) is constantly repeated while making some beverages or mixture which have energetic effect on the power of drug.

Villagers expressed great happiness and satisfaction in a wedding procession when all dance and sing together. With that ritual they wish all luck and joy to the married couples in their future life. They dance traditional dances, which in every person can awake the hormone of happiness to the extent that would not want to stop sing and dance with the beautiful people of the village Iby’iwacu.

Author: Diana Mikloš
Photography and video: Diana Mikloš

Traveled by: Turkish Airlines