Talijanski suvremeni fotograf Alesssandro Penso intenzivno je snimao izbjeglice, azilante i migrante u razdoblju od 2009. do 2015. prilikom njihovog ulaska u zemlje Europske unije.
Suradnjom Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu (s izuzenom direktoricom Mariom Sica) i Festivala tolerancije (čije deseto izdanje do sredine travnja donosi pregršt igranih i dokumentranih filmova u zagrebačka kina „Europu“ i „Tuškanac“) do 15. travnja 2016.u Laubi- kući za ljude i umjetnost postavljena je izložba Pensovih fotografija pod nazivom „From Afar“. Gledajući ljude koje polumrtve izvlače iz mora, koji spavaju oslonjeni o prepreke s malom djecom u naručju, koji su prestali mariti za sve norme „normalnog“ ponašanja u doslovce „goloj“ borbi za preživljavanje, ne možemo ne osjetiti istovremeno sućut i ogorčenje. Penso je izvrstan fotograf i izuzetno senzibilan čovjek, pa su njegove fotografije istovremeno vrhunska umjetnička djela i potresne priče.
Dokumentirajući stradanja, patnju, pa i beznađe ljudi koji su iz daljine, uz jedva savladane opasnosti došli u granična područja Grčke, Bugarske, Makedonije, Srbije i Hrvatske, Penso pokušava probuditi sućut i razbiti predrasude. Gledajući te fotografije iz udaljenosti, imate dojam da promatrate slike baroknih majstora: korištenje svjetla, kompozicija, odabir ugla fotografiranja odaju pravog majstora.
No, kada se približite fotografiji, otkrivate da zanimljive nakupine crvenog i crnog čine odbačeni prsluci za spašavanje, da je prekrasna slika Madone (pod nazivom „Lezbos, Grčka, 18.listopada 2015.”) majka s djeteom omotana dekom hitne pomoći, da su veseli momci u plićaku zapravo spašeni putnici s prekrcanog broda koji je počeo puštati vodu. Penso je naša savjest, možda čak i upozorenje. Nije bilo tako davno, da smo gledali vlastite izbjeglice. Ili bili u pretrpanom čamcu, vlaku, autobusu….
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
