Izložbe Ante Starčevića Dlijeto sa izvora, Skulpture u drvu 1952. – 1967., otvorena je u Studiju Moderne galerije, od četvrtka, 6. listopada u 19 sati „ Josip Račić“ Margaretska 3.
U dječačkoj je dobi Ante Starčević u nekom antikvarijatu pronašao staru monografiju Augustea Rodina koja mu je pobudila interes za skulpturu, usmjerila oko prema gustoj oker glini njegove Peščenice i nagnala ga da 1945. godine njome izmodelira korpus Krista. Kad je 1957. godine diplomirao kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji u klasi Antuna Augustinčića, hrabro i svojeglavo se odvažio biti „slobodni kruhoborac“ te je sljedećih pedesetak godina svojim kiparstvom, medaljarstvom, slikarstvom i grafikom, vitrajima, mozaicima i freskama uzdržavao obitelj. No nije se borio i živio samo o kruhu: Starčeviću je Riječ uvijek bila vodilja na životnim i umjetničkim putevima.
U svojim formativnim godinama bio je učenik i suradnik Frana Kršinića, Vanje Radauša, Grge Antunca, Antuna Augustinčića i Krste Hegedušića, čije je figurativne postulate usvojio te ih tijekom vlastite umjetničke karijere njegovao i branio u figuraciji nesklonim vremenima 1960-ih i 1970-ih godina. Daleko od toga da je radio autistično i bez dizanja pogleda, no nije se mogao ni želio oportuno prilagođavati diktatu vremena, uvjeren da mora ustrajati na vlastitom temelju i spoznaji, a ne slijediti ideološke smjernice ili nekritički prihvaćati svaku novinu koja je stizala s nekih drugih prostora. Klonio se „likovne buke“, „otrcanih aranžmana likovnih pelivana“ i „artistâ izgubljenog vremena“,1 a preferirao one skromne koji rade puno, a govore malo. Stvaranje je shvaćao poput molitve − mjestom samoće i sabranosti. Sve to mu je, uz već spomenute kršćanske korijene (i plodove), „osiguralo“ nesporazum sa tada vladajućim likovnim konceptima i medijsku sjenu. Zbog tog su nesporazuma brojni njegovi vrijedni radovi bili nepravedno valorizirani ili ostali nepoznati.
Jedan takav malo poznati segment njegova stvaralaštva je serija skulptura u drvu, nastalih u razdoblju od 1952. do 1967. godine. Odabrani za ovu izložbu iz ostavštine obitelji Starčević, oni svjedoče o kiparskoj svježini i invenciji te se predstavljaju javnosti (neki od njih premijerno) kao zaboravljeni i ponovo otkriveni izvor kasnijeg Starčevićevog sazrijevanja.
Davorin Vujčić
Uz dopuštenje: Moderna galerija (sve fotografije)
