Ne propustite prvu samostalnu izložbu ove svestrane umjetnice!
U ponedjeljak, 22. listopada 2018. godine, u 20:00 sati, u atriju Muzeja grada Trogira otvara se izložba “Elemental” – prva samostalna izložba talijansko-američke vizualne umjetnice, glumice, pjevačice i pjesnikinje – Esther Canate.
Esther Canata rođena je u New Jerseyju, odrasla u New Yorku, a prije preseljenja u Europu, živjela je u Miamiju i Los Angelesu. Trenutno boravi u Okrugu Gornjem u Hrvatskoj s mužem i sinom.
Esther je samouka umjetnica ekspresionističkog i apstraktnog stila u kojem se ističu fine linije i odvažne boje, nastalog pod utjecajem ulične umjetnosti i velikih majstora kao što su Picasso, Chagall, Miró i Klimt. Njezin rad je emocionalno napunjen – neki bi mogli reći ćudljiv ili “elementarnan” – utjelovljuje ženstvenost, nadahnjuje promjenu, privlači senzualnost s duševnom dubinom karaktera.
Izlagala je u ARTBOX seriji ART BASEL / MIA, pokazala svoj rad na brojnim grupnim izložbama diljem LA-a, a nedavno i u Hrvatskoj.
O njenoj prvoj samostalnoj izložbi više pročitajte u tekstu autorice Goranke Tomaš koji donosimo u cijelosti:
Esther je osebujna umjetnica čija djela pršte od strasti i ushićenja. Njezini radovi su prije svega koloristički, a naglasak na kolorizam dodatno upotpunjuju crne crte, vijuge, meandri i drugi razni zavijuci.
Osim na kolorizmu, naglasak je na geometriji i “šrafiranju”, odnosno popunjavanju slobodnih ploha crnim crtama i volutama. U Estherinim radovima naglasak je i na liku žene ili pak na obliku oka, jer oko ipak sve vidi i sve zna, ono je prozor u svijet… S obzirom na činjenicu da je Esther i pjevačica, mogli bismo njezina djela povezati s glazbom i notama, naime, njezine slike pune su nota raznih oblika koje skladaju pjesme o nekom ženskom biću koje je sretno, nesretno, ljuto ili pak razdragano, o nekom biću koje nijemo promatra svijet i ima puno toga za reći, ali na kraju ne kaže ništa već samo gleda svojim velikim, prekrasnim okom.
Esther je žena lijepa i strastvena, žena koja zna što želi i što ne želi, ona je borac i amazonka, a u današnjem svijetu takvima najčešće bude najteže, ali idu do zvijezda. Glazba je najviši oblik umjetnosti, u njoj sva osjetila uživaju i mogu uživati, likovnost je tu za neka osjetila malčice amputirana, a onome tko razumije glazbu; onome tko čuje glazbu nije nikakav problem tu neku, samo njemu znanu melodiju, pretočiti u likovnost. To je ono što Esther radi i uživa u tome – prenoseći svoju unutarnju melodiju i pjesmu na platno uveseljava sebe i svijet oko sebe.
Život nam donese svašta, život “is like a box of chocolate, you never know what you will get”… no postoje razne mogućnosti u kojima sve ono što nosiš u sebi pokažeš svijetu i izraziš se, jer život je prekratak i trebamo se što više izražavati, što manje govorom, što više pjesmom, plesom, gestikulacijom, likovnošću… Djela umjetnice svojevrsni su vitraji koji u svakom segmentu nose komadić jarke boje i tu boju zaokružuju ponekom crnom trakom u jedan pogled, misao, djelo ili emociju.
Ova likovna ostvarenja nose i scenski nastup – jedan isječak života, jednu situaciju ili jedan osjećaj u datom trenutku. Boje su te koje čine život strastvenijim i ljepšim, ipak i boje moraju biti zaokružene, zaobljene ili pak ispresijecane, crna linija daje im smjer i punoću, crna linija ili linije daju im okvir i smisao, jer koliko god u životu bili ovakvi ili pak onakvi, svaki život i svaka situacija ima neki smisao, drugima često nerazumljiv, a nama savršeno blizak… ti drugi nisu ni bitni… bitno je samo da naš život i naše kreativno ostvarenje nama samima ima savršenog smisla!
Kolorizam, geometrizam, scena, strast, vjetar, senzualnost jednom riječju žena, dvjema riječima – Esther Canata!
Uz dopuštenje: Muzej grada Trogira (sve fotografije)
