Ivan Generalić (Hlebine, 21. 12. 1914. – Koprivnica, 27. 11. 1992.)
Na spomen imena Ivana Generalića većina će ljudi kimnuti s prepoznavanjem. No, koliko ustvari poznajemo djelo i život najpoznatijeg podravskog slikara svjetskog glasa? Iako je o njegovom radu rečeno gotovo sve, nije na odmet još jednom podsjetiti na glavne značajke njegova stvaralaštva, usko isprepletenog s okolinom i unutarnjim previranjima u osobnosti.
Ivan Generalić rođen je 21. 12. 1914. godine u Hlebinama u siromašnoj seoskoj obitelji, kao najstariji od trojice braće. Iako su ga životne okolnosti primorale na svakodnevan fizički rad u polju i gospodarstvu te je zbog toga uspio dobiti samo šturo osnovno obrazovanje, ipak je nalazio vremena za njemu najdražu zanimaciju – crtanje.
Prema riječima samog Generalića, prvi su crteži nastajali ugljenom na plotovima kuća, šibom na zemlji ili na papiru – šarenilom dobivenim od razmočenih šarenih vrpca koje su služile za ukrašavanje božićnog drvca. Kad mu je bilo 16 godina za njega je saznao Krsto Hegedušić i krenuo ga upućivati u tehničke osobitosti pojedinih likovnih tehnika: od crteža i akvarela do ulja na platnu i staklu.
Pritom, Krsto mladog Ivana potiče na prestanak tada popularnog preslikavanja svetačkih slika i upućuje ga na inspiriranje svakodnevnom okolinom. Pod Hegedušićevim „vodstvom“ nastaju rani plošni radovi pojednostavljenog sadržaja – životne situacije koje su ga okruživale (prošćenja, maškare, svatovi, sprovodi, seoski poslovi…) – uravnoteženih kompozicija, lokalnih boja.
Njegovi potezi i ljudi, s ponekim deformacijama najčešće u službi naglašene karakterizacije likova, uskoro će postati svjetski poznat fenomen. Već krajem 1930-ih Generalić se sve jasnije formira kao autonomna ličnost pronalazeći i oslobađajući vlastitu poetiku i izraz.
Sve se više okreće slikanju pejzaža, a pažnju poklanja tonskom slikarstvu i voluminoznosti, a sve prati izrazito lirska atmosfera. Najupečatljiviji motiv svakako su tzv. „koraljne šume“ – ogoljela stabla s mnoštvom isprepletenih i minuciozno, do detalja, obrađenih grančica koja će u 1950-ima postati „kulisa“ nešto drugačijih prizora koji će odisati mistikom i magijom bajkovitih priča. Pedesete godine donose zaokret u Generalićevom stvaralaštvu.
Početkom godina prevladava slikanje mrtvih priroda s naglašenim prvim planom, dok sredinom desetljeća u djela uvodi fantastiku, mistiku i simboliku – posredstvom likovnog kritičara i umjetnika Miće Bašičevića koji ga upućuje u svijet snova, fantastike i mističnosti, smatrajući kako je potrebno slikati ne samo ono što vidi, već i ono što zamišlja da vidi.
U narednim godinama ponovno naglašava narativnost da bi 1970-ih ponovno došlo do značajnih promjena – pritisnut egzistencijalnim problemima, razmišljanjima o smislu života motive s početka rada smješta u novi kontekst stvarajući djela jednostavnih kompozicija, monumentalnih dimenzija, šturog kolorita.
Djelomice zasićen slikarstvom, no pritisnut i zdravstvenim problemima, krajem desetljeća seli u Primošten, pa od 1977. živi na relaciji Primošten – Podravina. Djela iz posljednje faze stvaralaštva najzastupljenija su u Donaciji Ivana Generalića Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama poklonjenoj 1980. godine. Donacija se nalazi u posebnom aneksu Galerije (izgrađenom prema želji i financiranjem autora) gdje svakodnevno oduševljava brojne posjetitelje.
Posebna briga vodi se o konzervaciji i restauraciji njegovih slika i crteža koja se provodi sustavno od 2015. godine i zasad je obuhvatila 2 slike i 5 crteža.
U čast 25. obljetnice smrti i 50. obljetnice izgradnje Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama u 2018. godini Muzej grada Koprivnice priprema brojne zanimljive programe kojima će odati zahvalnost Ivanu Generaliću, ali i svima onima čije je zalaganje utkano u postojanje Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama.
Uz dopuštenje: Muzej grada Koprivnice (sve fotografije)
