Izložba “Flying boats 2″ akademskog kipara Vilima Halbärtha otvara se u utorak 20. prosinca 2016. u 19h u Galeriji ULUPUH, Tkalčićeva 14.
Vilim Halbärth prvi put predstavlja svoj najnoviji ciklus inspiriran brodogradnjom zagrebačkoj publici. Nakon više samostalnih izložbi realiziranih u Dalmaciji, Vilim Halbärth donosi svoju priču o trogirskom brodogradilištu u Zagreb. Novi ciklus radova počiva na socijalnoj, egzistencijalnoj i kulturnoj percepciji brodogradnje kao glavnog polazišta kiparevog umjetničkog stvaralaštva.
Priča o brodogradnji, ljudima, te zemlji u tranziciji iz socijalizma u surovi moderni kapitalizam razvila se kroz nekoliko umjetničkih ciklusa Vilima Halbärtha kroz koje je autor interpretirao priču o identitetu naše zemlje koja gubi dio sebe, dio svoje kulture, svojeg znanja i svojih ljudi. Trogirsko brodogradilište kao neiscrpno vrelo inspiracije glavna je tema kojom autor propituje kakva je situacija u kojoj se nalazimo, kakav je svijet u kojem živimo i što ostavljamo budućim generacijama. Brodogradnja kao identitet, skup znanja i vještina na kojoj su se oblikovale generacije ujedno je i izravna veza s morem tj. brodovima koji predstavljaju svijet za sebe plutajući dalekim prostranstvima neba, mora i podmorja.
Punih deset godina Vilim Halbärth surađuje s trogirskim brodogradilištem, druži se sa škveranima i stvara radove posvećene brodogradnji, ljudima, kulturi i tradiciji brodogradnje koja čini sastavni dio identiteta naše zemlje. Kroz niz ciklusa Halbarth je opisao obrise i nutrinu broda, interpretirao plodnost brodogradnje, prepoznao njezin rukopis u odbačenom materijalu da bi u posljednjem ciklusu krajnjom redukcijom i razgradnjom formi brodogradnju sveo na njezinu bit – jezgru koja počiva na pravilnosti tri ključna elementa: pravcu, kružnici i elipsi.
Vilim Halbärth oblikuje niz različitih brodova sastavljenih od potpuno istih elemenata. Svaki brod nosi vlastitu priču, ali počiva na istom konstruktivnom počelu. Redukcijom brodogradnje na samu kralježnicu broda – fizičku i mentalnu – Halbarth ukazuje na nepobitnu važnost identiteta u nestajanju. Brodogradnja je utkana u kolektivnu svijest naše zemlje, te njezinim nestajanjem nestaje i dio nas, našeg znanja, iskustva i tradicije koja nas direktno vezuje uz more. Upravo brod omogućuje bijeg u daleka morska prostranstva i toliko priželjkivanu slobodu, ali istovremeno primorava čovjeka na prepuštenost samome sebi. Možda nam je upravo to i potrebno – otisnuti se u nepoznato kako bi se vratili sebi.
Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.
Uz dopuštenje: Perciveart (sve fotografije)
