Otvorenje samostalne izložbe akademske umjetnice Nine Iris Bešlić pod nazivom “Cross-dissolve kozmološki svjetovi” održati će se u četvrtak 1. prosinca u 19h u Galeriji ZILIK, Radićeva 13, Karlovac. Na otvorenju izložbe će Goran Gatalica čitati poeziju iz svoje zbirke pjesama “Kozmolom”.
Izložba ostaje otvorena do 15. prosinca 2016.
Suradnja započeta na zbirci pjesama “Kozmolom” autora Gorana Gatalice koju prate ilustracije akademske umjetnice Nine Iris Bešlić rezultirala je interdisciplinarnom suradnjom na izložbi dvaju jednakovrijednih umjetničkih izražaja – poezije i vizualne umjetnosti. Započet kao odnos gdje je jedno djelo u službi drugoga, prirodno se razvio u jednakopravan iskaz doživljenog. Slikovitost poezije Gorana Gatalice u polju ideje savršeno interpretira umjetnički rad Nine Iris Bešlić, dok se istovremeno njezina likovna interpretacija suodnosa duhovnih i kozmičkih silnica prirodno nadovezuje na Goranovu poeziju.
Nina Iris Bešlić slikarica je poznata po radu unutar kojeg objedinjuje različite tehnike i izričaje. Istraživački karakter doveo ju je do stvaranja ciklusa Cross Dissolve unutar kojeg spojem fotokolaža, akrilnog stakla i rasvjete stvara vlastite mikrosvjetove. Elementima složenim u mrežu presjeka autorica ostvaruje različite perspektivne planove. Prozirnost primijenjenog materijala omogućuje slojevitost, fluidnost i lakoću, te pritom stvara privid jedinstvene atmosfere pojedinog mikrosvijeta. Upravo je rad Cross Dissolve II, u kojem se vizure gradova i ljudi razlamaju i pretapaju jedni u drugima, poslužio kao polazišna točka ove izložbe.
Goranova poetička interpretacija svemira kao prostora najteže dosezljivosti u radu Nine Iris Bešlić transformira se u istraživanje dihotomije realnog i apstraktnog, duhovnog i fizičkog, velikog i malog, konkretnog i nedokučivog. Polaritet je dodatno naglašen tematskom podjelom fotokolaža smještenih unutar deset kutija raspoređenih u prostoru galerije. Dio radova prikazuje presjeke vizura Karlovca i Zagreba, dokidajući pritom identitet pojedinog grada i istovremeno stvarajući novi, (ne)postojeći grad.
Realan prikaz nasumičnih scena javnih prostora i ljudi primjenom različitih perspektivnih planova, lomljenjem svjetlosti i ispreplitanjem prepoznatljivih veduta dvaju gradova postaje nešto jednako strano i nedokučivo poput svemira, intrigirajući ljudski um i otvarajući mogućnosti novog pogleda na svijet koji nas okružuje. Druga grupa fotokolaža izravno se nadovezuje na zbirku pjesama “Kozmolom” interpretirajući beskonačnost svemira kroz prikaz galaksija, Perzeide, Kasiopeje, Aldebarana i mnogih drugih astroloških pojava. Scene se dodatno umnažaju, lome, presijecaju i pretapaju jedna u drugoj integriranjem kaleidoskopa na otvor kutije, ponavljajući se pritom u pravilnom matematičkom nizu.
Doživljajnost, emocionalni i refleksivni odnos prema životu ostvaren vizualnim doživljajem Nine Iris Bešlić u poeziji Gorana Gatalice manifestira se pjesničkim figurama: “Svjetlost razdvaja vid i nevid na putu od zvijezde do zemlje”. Nameće se pitanje sveukupne zbilje: što je realnost, a što iluzija. Nešto što za jednoga predstavlja stvarnost, za drugoga može biti iskaz naslijeđa, kulture ili emocionalne subjektivnosti. Slojevitost i kompleksnost prikaza, njihovo ispreplitanje i umnožavanje ostvareno višestrukim perspektivnim planovima i pogledom kroz kaleidoskop izjednačuje iluziju i stvarnost čineći zbilju relativnom. Ogledala lome prikaze gradova, ljudi i svemira pretvarajući ih tek u simbole, znakove, toteme mjesta i vremena.
Bitan aspekt izložbe predstavlja smještaj sadržaja u kutije što slučajnom prolazniku onemogućuje konzumaciju umjetničkog djela. Bijele sterilne kutije ničim ne nagovještaju što se unutar njih nalazi, te su namjernici pozvani da svjesno odluče doživjeti predstavljeni sadržaj pogledom kroz otvor kutije.
Sam performativni čin koji započinje odlukom o konzumaciji umjetničkog sadržaja psihološki djeluje na konzumenta budeći asocijacije na mnoga iskustva iz kolektivne svijesti poput Pandorine kutije, svijeta zarobljenog u kutiji, te osjećajem da pogledom u unutrašnjost bijele kutije zavirujemo u nečiji um. Istovremeno se omogućuje potpuna koncentracija na umjetnički rad izolacijom ometajućih faktora iz neposredne blizine.
Rad Nine Iris Bešlić reflektira se u pjesništvu Gorana Gatalice, dok se njegovo pjesništvo odražava u vizualnom radu Nine Iris Bešlić. Interdisciplinarnim pristupom ostvarena je sinergija dvaju različitih izričaja koji nisu jedan u službi drugog već se jednakovrijedno nadopunjuju i na taj način čine komplementarnu cjelinu našeg svijeta. Ili riječima Gorana Gatalice: “Sunce dotiče Zemlju, a uskovitlani oblak kvasi zamrle pustopoljine i ruže cvatu nadomak zvijezda.”
Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.
Uz dopuštenje: Perciveart (sve fotografije)
