I tako je u mom savršenom odnosu s Linea Snellom nastupila kriza. Većina od nas to ne bi priznala, ali mislim da je ovo normalna pojava koju treba iskomunicirati ali svakako nastaviti dalje.
Odustati bi značilo da nas je kriza pobijedila. A što se zapravo dogodilo…Redoviti dolasci u Lineu zapravo nas održavaju u očuvanju programa i gubljenje centimetara. Kod mene se dogodio neki kongres s puno fine papice i službenih obroka i popustila sam…Pred finim vinima i još finijim hrvatskim delicijama. Popustila ali ne kao i obično, kada malo skrenem zbog gušta i hedonizma. Jer život bez toga mi je nezamisliv. Popustila, jer je moj mali mozak zabilježio da neću stići u Lineu Snellu, pa me kao nitko ne vidi. Ali vidim se sama, i najbolje znam sama. To te Linea Snella prije svega nauči, odgovornosti prema samoj sebi i zadovoljstvu kojim te obuzima lijepo oblikovano i zdravo tijelo. Zato sam priznala sve. Odmah, kada sam ušla u moj omiljeni zeleno žuti prostor i stala na svima nam ne baš dragu, Heleninu vagu. Nije bilo strašno u pomaku na gore, ali skrenula sam od svog savršenog cilja. Dakle rezultat će biti ali ne tako savršen kako sam to željela, nego jednu razinu ispod. I s tim bih mogla biti zadovoljna ali neću.
Tašta sam i želim najbolje u životu za sebe. Intenzivno sam se vratila natrag i na svoj put do željenog cilja i svih ljepota života kojima me Linea Snella uči. I opet smo prijateljice i imamo savršen odnos. Kriza je iza nas…
Vaša RORAsnella
