Nema vjerojatno niti jedne ljudske djelatnosti koja je riječju, slikom ili pokretom bila češće i obilnije prikazivana od – ljubavi.
Sretna ili nesretna, platonska ili tjelesna, kratkotrajna ili dugotrajna, nikada nije prošla (ili ostala) bez posljedica po onoga koga je „zarobila“.
Najbolje umjetničke rezultate iznjedrila su one neutažene, ali ne moraju niti sve kreacije biti posljedica vlastitog iskustva, već mogu biti plod mašte / nadahnuća.
Predstava „Individue(t)“ (Zagrebački plesni centar, 16.1. 2021.) označena kao „istraživački i autorski plesni projekt“ Lare Frgačić i Endija Schroettera već u naslovu ukazuje na dvojnost jedinke (individue) i para (duo), odnosno tanku granicu između uključivanja pojedinca u zajednicu.
Odjeveni u jednostavne sive hlače i majice zagasitih boja, njih dvoje prikazuju cijelu skalu zbližavanja:
od nepovjerljivog ogledanja (laganim hodom s rukama u džepovima po obodu kruga) preko bojažljivog prilaska (naglašeno poetično s plesnim koracima na granici klasičnog baleta!) koji je u daljnjoj izvedbi protkan energičnim, čak agresivnim pokretima (vješto balansiranje, sudari i padanja).
Izvanredan doprinos plesnom dijelu čini svjetlost (Luka Črnelč i Marino Frankola) oblikujući njihove sjene na zidu.
Izvrsna glazba Jana Kozumplika svojom raznolikošću i posebnošću stvara pravi okvir za ovu ljubavnu priču dvoje izvanrednih mladih koreografa i izvođača.
Osim sjajne koreografije i izvedbe te vrhunske glazbe, predstava se odlikuje rijetkom osobinom: pravom duljinom trajanja. Jer, kada se sve reklo, ne treba više inzistirati … Izraz „Manje je više“ (Mies van der Rohe) i ovdje je pokazao svoju istinitost.
Foto: Anja Krušelj
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
