Nakon poduže, epidemiološki uvjetovane pauze, u prostoru D lounge & Cigar bara zagrebačkog hotela Le Premier održani su 26. “Vinski razgovori s Tomislavom Stiplošekom”. To su popularne zabavno-edukativne interaktivne radionice prilagođene i vinskim znalcima i ljubiteljima vina koji tek uče, koncipirane kao svojevrsni talk show u kojem publika aktivno sudjeluje i tako sukreira tijek razgovora.
Ovog puta su organizatori predstavili novi koncept; radionicu su održali u dva termina, “odvojili” su struku od vinoljubaca koji se vinom ne bave profesionalno i to se pokazala kao dobitna kombinacija.
Kada kažemo vino i Pelješac, prvo pomislimo na Dingač, Postup, Potomje i Ponikve; malo tko će pomisliti na Janjinu, a upravo iz Janjine, mjesta u središtu Pelješca, došao je Stiplošekov gost 26. Vinskih razgovora, mlad i perspektivan vinar Ivan Bezek.
Vinarija Bezek je obiteljska vinarija koja proizvodi male serije vina od autohtonih sorti iz vlastitih nasada (rukatca, pošipa i plavca), likere i odličan vinski ocat. Razvijaju vinski turizam pa, s obzirom na to da proizvode male serije, većinu proizvoda prodaju na kućnom pragu tako da se vina Bezek za sad mogu naći tek u pokojem restoranu, a poželite li ih kupiti, to možete kod njih u vinariji ili ih možete naručiti pa će vam dostaviti.
Novi nasadi će u budućnosti omogućiti da vina postanu dostupnija, ali Ivan ne planira povećati količine toliko da postanu i sveprisutna.
Ivan Bezek je školovani enolog. Njegova su vina tehnološki savršeno ispravna, no ne podliježu trendovima, nego u sebi uspijevaju nositi dašak izvornosti i povijesti Mediterana. Vina su to u koja se lako zaljubljujete na prvo kušanje. Ono što treba posebno naglasiti, njegova bijela vina, Rukatac i Pošip imaju za Dalmaciju jako dobru kiselinu, tj. svježinu i to ih čini vrlo pitkima i prihvatljivima.
Međutim od plavca malog radi nekoliko stilova vina i to su iznimno snažna i moćna vina; što bi rekao Tomislav Stiplošek “pravi rasni crnjaci”.
Što se publike tiče, sva vina su im se svidjela, no u obje grupe apsolutna senzacija je bio Bezekov Rosé; upravo zato što je drugačiji, pomalo nekonvencionalan, s malim ostatkom šećera koji ne iskače i ne kvari ugođaj vina. Doduše, puno je jače boje nego što smo navikli kod rose vina i nešto malo viših alkohola, tako da slobodno možemo reći da je to “ljetno crveno vino”.
Velike pohvale dobio je i Rukatac, a kod Plavca malog, koji se kušao u dva različita stila, ocjene su bile vrlo podijeljene pa je teško reći koji je bolje prihvaćen.
Vino je dio gastronomije, ali i kulture života pa Stiplošek na Vinskim razgovorima publici prezentira i delicije s pričom, a često u goste zove osobe iz kulturnog života.
Među uzvanicima ovih Vinskih razgovora bio je i Tomislav Goluban, naš svjetski proslavljen blues glazbenik, dobitnik četiri Porina, koji je publiku zabavio anegdotama iz svoje bogate karijere te je izveo nekoliko sjajnih (a nego kakvih?) kompozicija pa i pjesmu Brzi vlak koja je nastala u suradnji s Ivicom Kostelićem, a publiku Vinskih razgovora ostavila bez daha i naizgled odvela nekud, daleko.
Kako je uvijek dobro da vino ima pratnju, tako su i vina Bezek pratio izbor delicija. Odlično su se uklopili suhomesnati proizvodi tvrtke Igomat koja je sinonim za tradicionalne, kvalitetne i ukusne samoborske mesne proizvode, a mogu se nabaviti u nizu mesnica Igomat diljem Zagreba.
Pridružili su im se fini tradicionalni sirevi iz srca Like, relativno mlade ličke sirane Vedrine; posebne pohvale dobio je “Kuvani sir” sa začinima pa su neki već najavili posjetu njihovom dućanu na Trešnjevačkom placu. Ekstra djevičansko maslinovo ulje istarske uljare Salvela odlično je zaokružilo ovu kombinaciju.
Sve su to pratili fenomenalni kukuruzni kruh, focaccia s maslinama i pirov kruh sa sjemenkama lana, suncokreta i buče iz popularne zagrebačke pekare Bread Club koja radi kruh s prirodnim kvascem. Svi kojima je ovo bila prva prilika probati neki od tih proizvoda, bili su doista oduševljeni, dok su im drugi s ponosom mogli ispričati kada su ih ili koliko često kušali.
S vinima Bezek ovo drugo nije bio slučaj zbog, već prije spomenutih, ograničenih količina, na što se u svojem komentaru osvrnuo Tomislav Stiplošek:
“Kao prvo moram, izraziti veliku sreću i zadovoljstvo što smo nakon dugog vremena ponovno na vinskim razgovorima i što su se ljudi okupili u takvom broju.
Vrlo sretan kad mogu predstaviti vinara kao što je Ivan Bezek… Dakle, imali smo dvije grupe po oko 20 ljudi i nitko iz te dvije grupe nije nikad ni kušao ništa iz vinarije Bezek, a možda su tek neki čuli za tu vinariju. Kada u takvoj situaciji s radionice odu svi zadovoljni i puni novih znanja, tada znate da radite da radite dobar posao.
Naravno, kod Bezeka, kao i kod većine Peljeških vinara, iznimno je bitan taj turistički segment. Vrlo lijepa kušaona pa i sam položaj, u Janjini, je idealan. Tako da su neki iz publike već rezervirali termine za posjetu vinariji.
Osobno, najdraži njegov proizvod mi je pjenušac od rukatca koji nije predstavljen na ovim Vinskim razgovorima, jer je kompletno prodan pa ga nema dok ne bude spremna nova berba. ”
Nadamo se da će epidemiološke prilike omogućiti skoro održavanje sljedećih “Vinskih razgovora s Tomislavom Stiplošekom”, a u međuvremenu…
Imate li prilike, posjetite vinariju Bezek u Janjini, definitivno ćete biti zadovoljni. U Zagrebu, svratite na kolače, kavu ili čašu omiljenog pića u boutique hotel Le Premier, sigurni smo da će vas osvojiti toplina ovog istinskog hedonističkog raja.
Uz dopuštenje: G.E.T. (sve fotografije)
