Predstava „Pliva patka preko Drave“ u režiji Jelene Sitar Cvetko i izvedbi Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku svojom je zaigranošću, dinamikom i specifičnim humorom razveselila i začarala posjetitelje 28. susreta lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske bez obzira na uzrast, pa su je najboljom proglasili i Dječji prosudbeni odbor i Stručni ocjenjivački sud 28.SLUK-a (Ria Trdin, Dražen Ferenčina , Miroslav Čabraja).
Patka koja inače pliva rijekom Savom (noseći pismo na vrh glave) , za osječke je potrebe zaplivala Dravom i to ne samo ona, već i cijelo jato malih žutih pačića (uz ružičastu Ružicu) u spretnim i predanim rukama Đorđa Dukića, Srđana Kovačevića i Gordana Marijanovića (koji je dodatno nagrađen).
Odjeveni u crnu odjeću (uniformu animatora) s karakterističnim slavonskim vezom koji se našao i na scenskim kubusima (Igor Cvetko, likovno i glazbeno oblikovanje) njih trojica uigrano, precizno i bez zastoja izgovaraju brojalice i pjevaju pjesmice. Poznata pjesmica o medi koji u dućanu nije pozdravio pa su ga otjerali („Išo medo u dućan…“) prikazana je pomoću starinskog, prilično velikog žutog medvjeda.
Gdje ga nađoše? Tko se još igra s takvim medekom?? Sudeći po reakciji odrasle publike, svi su se igrali baš s takvim! Osim „povijesnog“ medvjeda, u predstavi se pojavljuje starinski zec, koji silno želi nastupiti u predstavi, pa svaki čas iskače iz svoje kutije (upornost mu se na kraju isplatila). Malo preuređena pojavila se i Zmajeva „Pačja škola“, omiljena pjesmica o uzaludnom učiteljevu trudu (za vrijeme nastave Marijanović i Dukić se igraju patkicama u bazenčiću uzajamno se prskajući).
Koristeći situaciju da se predstava gleda iz neposredne blizine (publika i izvođači su na pozornici) Kovačević osim svojih pačića -đačića ispituje i djecu, pa smo tako saznali da pačje krilo služi malo za letenje malo za plivanje ?! Pjesmica „Puž muž vadi roge van“ popraćena je animacijom harmonike, dok je lik Jujua u dinamično izvedenoj pjesmici „Bila mama Kukunka, bio tata Taranta …“ („Avanture maloga Juju“, glazba Petar Bergamo, stihovi Žarko Roje , svojedobno popularna u izvedbi sastava „Bijeo dugme“) osmišljen na neobičan način (svaki dio tijela se zasebno animira).
Nakon igre „Leti, leti“ nastavlja se tjelesno najzahtjevnija i najzabavnija scena predstava , a to je babin put oko svijeta (London, Pariz, Afrika) u balonu. Bez obzira ima li na glavi maramu (24.5.) ili je svoju dugu kosu obavio oko glave (28.5.), Marijanović se publici naočigled preobrazio u babu koja u balonu (veliki drveni okvir u koji se „uklinio“ kako ne bi ispao za vrijeme preokretanja okvira) leti uokolo.
Valja dodati da tokom cijele predstave sva trojica uspješno sviraju različite instrumente (uključujući mehaničku dječju klavijaturu). Na kraju odgledane predstave teško je povjerovati da je u pismu koje je donijela patka doista pisalo: „U tom pismu piše/ne volim te više (….)/a u drugom javlja / da te zaboravlja.“
Jer teško je ne voljeti ili zaboraviti ovu predstavu u kojoj se dopunjuju poznavanje dječje psihologije i redateljska vještina, mudra uporaba glazbe i delikatno usmjerena likovnost te odlična suradnja trojice glumaca – lutkara koji , sasvim očito, vole ovu predstavu. Vole je onako, baš, baš jako.
Fotografije DKOS
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
