Spominjanje Brazila, prostrane južnoameričke zemlje čiji je portugalski jezik svojevrsni otok u moru španjolskog, usprkos ljepoti krajolika i gradova, u pravilu asocira na pokret i igru: nogomet, karneval, ples.
Jasno je da se u Brazilskom paviljonu u Giardinima u sklopu 58. Venecijanskog bijenala, međunarodne izložbe suvremene umjetnosti ( 11.5.- 24.11. 2019.) od tri navedene kategorije moglo posegnuti u plesnu umjetnost, ali ovaj puta to nisu bili niti samba niti capoeira, već swingueira.
Prezentirajući popularnu kulturu, autori video zapisa pod nazivom „Swinguerra“, Barbara Wagner i Benjamin de Burca posegnuli su za pomalo lascivnim (dakako, ne u očima temperamentnih stanovnika Južne Amerike, nego u našim, blijedih i suzdržanih stanovnika starog kontinenta) plesom iz sjeverno-istočnog Brazila swinguierom.
Povezujući tu riječ s riječju „rat“ (guerra) dobili su zvučno slični, ali mentalno drugačiji pojam „Swinguerra“.
Spajajući na svojoj snimci tri različite plesne skupine i tri različita plesa, ostvarili su izuzetno uzbudljiv film koji slavi različitost u zajednici skladnih plesnih pokreta.
Raščlamba njihovih plesnih pokreta bio bi istinski heretički čin prema ovom izuzetno snažnom i naglašeno temperamentnom plesnom zapisu, pa je najmudrije, da se ulaskom u Paviljon prepustite ili još bolje, utopite u ovu pamtljivu prezentaciju Brazila.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
