Estonija, Latvija i Litva, koje smo nekada, dok su bile u državnoj zajednici nazvanoj SSSR, jednostavno nazivali „baltičkim zemljama “, osamostaljenjem su postale „vidljive“, osobito na polju umjetnosti.
Na 58. Venecijanskom bijenalu suvremene umjetnosti (11.5.-24.11.2019.) Nagradom Zlatni lav nagrađen je Litvanski paviljon kao najbolji nacionalni paviljon.
Izložba koja nosi naznaku „operni performance“ pod nazivom „Sun @ Sea (Marina)“ osmislile su redateljica Rugile Barzdžiukaite, spisateljica Vaiva Grainyte i skladateljica Lina Lapelyte.
Ambijent prikazuje brojne oskudno odjevene ljude različitih uzrasta, odnosno kupače na pješčanoj plaži koji čine sve što je uobičajeno za dokoni ljetni boravak na plaži: sunčaju se na ručnicima i ležaljkama, ćaskaju, šeću, čitaju, kartaju ili se zabavljaju na neki drugi način, kao što bismo se i sami u sličnoj situaciji…osim što ovi pjevaju (nabrojila sam dvadeset i četiri skladbe).
Smješten u Magazinu broj 42, Litvanski paviljon razdvaja gledatelje na galeriji od sudionika, a kako se radi o brojnim izvođačima, performansi su samo dva dana tjedno (do kraja listopada, jer je nakon toga datuma previše hladno za oskudno odjevene sudionike).
Kustosica Lucia Pietroiusti objasnila je da prikaz plaže na kojoj ljudi bezbrižno pjevaju ukazuje na oprečnost između klimatskih promjena (kao katastrofične progresivne pojave) i ljudske pasivnosti („poslije nas potop“!).
Razloge za dodjelu Zlatnog lava žiri vidi u „eksperimentalnom duhu i neočekivanom načinu prezentacije nacionalnog paviljona“.
Također ih je zadivilo „inventivno korištenje prostora za izvedbu „brehtijanske“ opere, povezanost između Paviljona i gradskog tkiva, te kritički odnos prema bezbrižnosti ljudi“.
Jesu li i posjetitelji prepoznali apokaliptičnu poruku ovog veselog ambijenta, teško je reći, ali je nedvojbeno, da su mnogi ostali zatečeni ovom nagradom.
Fotografi Andrej Vasilenko i Martynas Norvaišas
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
