U Studiju Moderne galerije ‘Josip Račić’ 16. lipnja u 19 sati bit će otvorena izložba ‘Četiri godišnja doba – Hommage Vivaldiju’ akademske slikarice Jagode Popović, supruge umjetnika Dimitrija Popovića. Riječ je o specifičnoj izložbi, na kojoj se umjetnica koja je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća diplomirala u klasi profesora Šime Perića, tek sada, u svojoj 62. godini, prvi put samostalno predstavlja hrvatskoj kulturnoj javnosti. Za dvadesetak akrilika na platnu i asamblaža umjetnica je inspiraciju pronašla u glazbi baroknog virtuoza na violini Antonija Vivaldija, a njezina četiri godišnja doba slikarski su ekvivalent emocijama koje je u njoj probudila ta strastvena glazba koja slavi prirodu.
U ovome mračnom vremenu sve mračnije civilizacije Jagoda Popović poseže za ljepotom – ljepotom glazbe, riječi i likovnoga nadahnuća.
O, Poezijo, nismo li isti u ovome vremenu tolikih mijena, kao što su glazba i likovnost ostale iste, potrebne našoj naravi.
Ta vječnost inspirirala je umjetnicu da otvori svoju „zatomljenu“ stvaralačku dušu i osluhne Vivaldijeve note te da dodirom kista u boju pretoči i sabere prošlo i sadašnje s budućim.
Jagoda nas ovdje i sada opslužuje glazbom boja koje upravo u ovim „njenim godišnjim dobima“ vode dijalog kontinuiteta neuništivosti i ponovne reinkarnacije ljepote. Naslovivši ciklus glazbenim terminom slikarica ide za asocijacijom ritmičke razigranosti pojedinoga stavka ili motiva koje možemo „iščitavati“ i kao note na partituri.
Poetika izričaja u stvaralaštvu Jagode Popović dira nas poput glazbe, a ona sama stvara kistom, kao da nas dirigentskom palicom uvodi u sve doživljaje emotivnoga stanja izraženog lazurnošću boje koja upravo donosi svu ljepotu svakoga godišnjeg doba ponaosob.
Redaju se tako Proljeće, Ljeto, Jesen i Zima; sve iste, ali ipak različite…
Različite u stvaralačkoj ideji umjetnice koja ih, slušajući glazbu, intonira na jedan sebi svojstven način. Nije li ovdje riječ „osobnoga doživljaja“ koji umjetnica želi podijeliti s nama?
Jagoda Popović kao da počinje „ab ovo“, ali ipak ukazuje da je savršeno svjesna svoje kreativne moći i pomno traga za poetskom tajnom koju tek djelomično, ali uspješno razotkriva ovim ciklusom.
Kao što i sam život prepliće materijalno i metafizičko, tako i kod ovih slika dolazi do preplitanja materijalne i metafizičke strukture, konkretnih nanosa boje s aplikacijama detalja (cvijet, list, peruška…) s čitavim nizom slobodnih asocijacija na koje nas autorica, zahvaljujući vještoj obradi materije, navodi.
Ova izložba otkriva izuzetne mogućnosti kreacije i pretapanja od svijetloga (Proljeće) prema tamnome (Zima) u širokom tonu moćnog, kreativnog nastanka, koji u svakoj slici simbolizira tajnu života, preko rasplamsanoga Ljeta i tmurne Jeseni.
Očigledno je da su sklad i harmonija nešto što postoji duboko konstitucionalno u srži ove umjetnice koja sve slikane plohe oblikuje jednom osobnom taktilnom kvalitetom, koja je psihološki produbljena i oživljena svjetlosnim registrima i tišinom koja uistinu imponira.
S izvanrednom lucidnošću Jagoda Popović varira svoja „godišnja doba“ jednim izuzetnim likovnim registrom ne zapostavljajući njihovu funkciju i oživljavajući ih iskreno poput Vivaldijevih glazbenih registara dočaravajući nam svu ljepotu svoje misli i svoga likovnog senzibiliteta.
Prema mome logičnom promišljanju postoje kod Jagode Popović dva razloga za povratak osobnim „počecima“: prvi bi mogao biti traganje, traganje za osobnim tajnama slikarstva, koje duže vremena tinja u njoj, a drugi je potreba, potreba da se ta njezina „poetska linija“ okruni konačnim otkrićem osobnoga likovnog umijeća.
Netko je nekad rekao da pored četiri godišnja doba postoje i ona koja su u nama samima, od postanka svijeta do danas, pa je tako i ova izložba posvećena ne samo godišnjim dobima, nego i čovjeku – njegovoj krhkosti, njegovim mijenama, trajnosti, ali i njegovoj dubokoj tajni.
Andrija Seifried
Uz dopuštenje: Moderna galerija (sve fotografije)
