Otvorenju izložbe Egzistencije, akademskog slikara Damira Facana – Grdiše, u Studiju Moderne galerije Josip Račić, u utorak, 19. svibnja u 19 sati.
Ovaj samostalni umjetnik koji je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ive Friščića, član je HDLU- a, ULUPUH-a i HZSU-a, surađuje s Konzervatorskim zavodom Hrvatske i mnogim izdavačkim kućama koje objavljuju njegove ilustracije.
U Studiju Račić, Damir Facan – Grdiša zagrebačkoj kulturnoj javnosti predstavit će desetak akvarela nastalih u razdoblju od 2012. do 2015.
Labirinti i vrtlozi egzistencije
Prizori što nam ih predstavlja Damir Facan-Grdiša imaju uznemirujuću, dramatičnu, gotovo apokaliptičnu motiviku, a svojom ritmizacijom ukazuju na dinamično, afektivno sudjelovanje. To su fantastične urbane aglomeracije visokih sablasnih građevina, ispražnjenih metafizičkih tornjeva. To su ispresijecani vijadukti i prepletene brane, između kojih teku bujice nezaustavljive vode. To su duboka mora i opustjele pučine, po kojima se gube nemoćni brodovi. To su prostori neodredivih protega na kojima se uzdižu naftni tornjevi iz kojih sukljaju plameni barjačići, a po površinama se valjaju iz osovina istrgnuta mlinska kola ili kotači koji su pokretali riječne parobrode. Da stvar bude gora (ili pokrenutija, zanimljivija, slikovitija) gradski su ambijenti kao potresom razdrmani i pritom često vatrom oprljeni, dok se u nekoliko prizora iz dubine pomalja i divovska orangutanska figura (nekakav King Kong) koji već ionako labilnu ravnotežu posebno dovodi u pitanje. S druge strane, morske situacije kao da teže vrtloženju, uviranju u bezdan (nekakav poovski Maelstrom).
Opisujući karakteristične kadrove vidljivo je da govorimo o prizorima određene narativne povezanosti, gotovo sekvencama nekog animiranog filma ili čak ilustracijama morbidnih, makabrističkih priča. Ako vizije Damira Facana imaju i neuklonjivu mjeru literarnosti, na drugoj strani stoje zalozi također neosporive likovne izražajnosti. Predstavljajući labirintične strukture i ondulatorne pokrete, slikar pokazuje sasvim specifičan osobni rukopis i iznimnu sposobnost živog kontrastriranja najraznorodnijih svojstava, od polarizacije svjetla i sjene do kontaminacije figuralnih i apstraktnih slojeva. Naglašeni iluzionizam detalja subordiniran je dekorativnosti, ornamentalnosti kompozicionih cjelina.
Organička toplina sugeriranih građevina (i zapaljenih parcela) kontrastirana je mineralnom hladnoćom vodenog elementa.
Tražeći zajednički nazivnik Facanova likovnog jezika naći ćemo najprije u gustom aktiviranju površine, u upravo srednjovjekovnom poimanju horror vacui (strah od praznine). Nema djelića kadra ili polja koji ne bi bili ispunjeni cikcakastim potezima, vijugastim linijama, pravokutnim perforacijama, paralelnim nizovima vrpčastih tokova. Pritom su svi ti, inače često sićušni, elementi tretirani iluzionistički, to jest sjenčenjem trodimenzionalno sugerirani, tonskim stupnjevanjem izdignuti iz plošne podloge.
Bilo da je riječ o morskim valovima ili kućnim prozorima, o plamenim jezičcima ili brodskim dimovima, o lopaticama kotača ili dlakavom krznu majmuna, slikareva minuciozna interpretacija gradi cjeline zbrajanjem sličnih strukturalnih elemenata, odnosno metodičnom akumulacijom uobličenih čestica.
Premda je motivika Damira Facana-Grdiše pomalo SF provenijencije (možda posredstvom filma ili stripa, manje vjerojatno književnosti) njegova je izvedba zapravo bliža geštaltičko iluzionističkim ili čak opartističkim tendencijama. Pogotovo u kompozicjama pročišćenih od viška narativnih sastojaka, on umije doći do snažnih jukstaponiranja grafički i kromatski diferenciranih struktura, do dinamičnog polariziranja raznoliko napetih parcela, jednom riječju do učinka koji je vizualno atraktivan i čak na stanovit način sociološki-psihološki indikativan (kao dijagnoza o ljudskom mravinjaku ili o prijetnji sveopće propasti, ali time otvaramo digresiju jedne druge moguće interpretacije).
Tekst: Tonko Maroević
Uz dopuštenje: Moderna galerija
