Tradicionalnim ljetnim „svirkama“ u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti (Ljeto u MSU) ove su se godine, u organizaciji EUROKAZ-a, pridružile tri predstave produkcijske kuće „Vaba Lava“ iz Tallinna pod imenom Eurijala 2022. (10.- 12.6.2022., dvorana „Gorgona“).
Devastirana i napuštena radionica metala (četvrt Kalamaja) preuređena je u sjedište zaklade znakovitog imena Vaba Lava (Otvoreni prostor), a osim u glavnom gradu Estonije (od 2014.), djeluje i u gradu Narva (od 2018.).
Predstave „Error 403“, „Imala sam bratića“ i „Dvije garaže“ nastale su u doba Mariusa Ivaškevičiusa (2019. -2021.) kada je tema predstava bila „Ljudi velikih preokreta“.
Dramaturginja Rasa Bugavičute-Pece i redatelj Valters Silis u predstavi „Imala sam bratića“ na suptilan i inteligentan način razvijaju (istinitu) priču o Rasi i njezinom bratiću Deimantasu (glume Rea Lest i Henrik Kalmet).
Rođeni u razmaku od dva mjeseca ,njih su dvoje zajedno odrasli pri čemu su uspostavili izuzetnu bliskost.
U jednom su se trenutku njihovi putovi razišli: ona je postala spisateljica, a on „ugledan“ član mafije iz Kaunasa.
Predstava kroz jednostavne i promišljene dijaloge prikazuje njihovo djetinjstvo, odrastanje i udaljavanje koje se počinje očitovati u posjedu količine novaca, oblicima zabava i odabiru znanaca.
Video (Laura Romanova) upotpunjuje glumačku igru prikazujući slojevitost duševnih stanja a ne služi, kako to često biva, pukim vizualnim promjenama.
Rasa je glavni narator i cijelo vrijeme ostaje jednako odjevena, dok se bratić neprekidno presvlači, jer doživljava transformacije od studenta do mafijaša.
Zbog istih se razloga ne mijenja niti scenografija (Ugis Berzinš).
Kada je Deimantas („dijamant“) Bugavičius ubijen, imao je 27 godina (ubila su ga „dvojica nepoznatih Estonaca“, ali budući da im se od nedavno sudi, očito su njihova imena sada poznata) i žalosna Rasa zaključuje da „barem više neće biti anksiozan“.
Istinsko je umijeće prikazati preobražaj bliskosti u odsutnost osjećaja i pri tome sačuvati simpatije za oba lika
To je autorima predstave „Imala sam bratića“ uspjelo odličnom kombinacijom glume i tehnologije. I sjajnim osjećajem za ritam.
Predstava „Dvije garaže“ je „prava muška“ predstava: u svojim garažama (scenograf Illimar Vihmar) dva prijatelja piju pivo, sviraju (gitara, klavijature) i pjevaju (skladatelj Edgars Maken) te usput izrađuju razne „korisne“ stvari od plastičnih boca, pokušavaju pronaći način za prestanak pušenja ili analiziraju da li brže razmišljaju Estonci (Simeoni Sundja i Karl Robert Saaremaee) ili Latvijci (Matiss Budovskis, Agris Krapivnickis).
Predstava obiluje zabavnim „izumima“, šašavim izrekama, dosjetkama i preokretima koji su vjerojatno nastali „predanim radom“ svih članova tima (u suradnji s kazališnom udrugom „EsARTE“ koju vodi redatelj ove predstave Elmars Senkovs).
Iako djeluje kao „zabavište“, predstava se može pratiti na nekoliko razina: kao niz zbivanja prožetih radošću (stvaranja) i tugom (nužnost da si čovjek pomogne priručnim sredstvima) ili kao misao o garaži kao vlastitom (skučenom) prostoru slobode uz mogućnost suradnje (iako u „različitim“ državama muškarci lako prelaze iz jedne u drugu garažu) ili kao propitivanje mjesta individue u svijetu ili …
Tijekom gotovo dvosatnog trajanja predstave, prestala sam tražiti „pozadinsko“ značenje zbivanja i samo sam iščekivala zabavne elemente (prvenstveno zbog samih glumaca), ali sam imala dojam da bi predstava, takvim načinom, mogla trajati u nedogled.
Ako je EURIJALA 2022. prvi korak u upoznavanju dalekih i (uglavnom) nepoznatih kazališnih ostvarenja, onda joj od srca želim dobrodošlicu.
Fotografije: Vaba Lava
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
