U atriju Muzeja grada Trogira 4. listopada 2014. u 20:00 sati otvara se „Cogito ergo sum“ – prva samostalna izložba Snježane Mayer. Izložba će biti otvorena za posjetitelje do 12. listopada 2014.
O izložbi
Umjetnici često imaju običaj tematizirati dijelove svojih opusa. Posebice se ta težnja očituje u prvim radovima, i to kao jedan od mnogobrojnih puteva prema osobenosti izričaja, prema vlastitom glasu i postupku i vlastitu tipu analiziranja poticajnih uzoraka. I Snježana Mayer se zaputila sličnom stazom. Međutim svjesna opasnosti od mogućih ograničenja i moguće podređenosti osvojenim i pridodanim konvencijama, odmah je potražila i drukčija imenovanja, drukčija polja značenja.
Naslov njenog najnovijeg opusa Cogito ergo sum (Mislim, dakle jesam), koji predstavlja na ovoj prvoj samostalnoj izložbi, provlači se kroz svaki njezin rad (sliku i skulpturu), za koje koristi kombiniranu tehniku (akril na platnu na kojem aplicira metal, drvo, tekstil…). Autorica razmišlja te svoja razmišljanja i viđenje svijeta stavlja na platno, drvo, papir… – svoj bunt („emocionalni i intelektualni protiv nametnutih formi življenja; nemogućnost izbora krucijalno bitnog nego samo konzumenskog – konzument kao savršeni subjekt kapitalizma; sveopća letargija masa i prihvaćanje status quo stanja; ubijanje čovjeka i čovječnosti neznanjem zbog profita manjine“). Svaki njezin rad predstavlja kritiku na jedan segment našega života: društvo, slobodu, vjeru, stil i način življenja, odnos prema našem nasljeđu (NASLJEĐE)… Na većini je lik žene; slikarica je žena preokupirana egzistencijalnim pitanjem svih žena (IPAK); ističe se autoportret (JA KAO JA), glava izbodena čavlima – silovanje mozga koje autorica a priori odbacuje, poput glupih reklama, serija (BIG BROTHER)… Čavli kao simbol patnje Krista na Križu, metafora su njene patnje u promišljanju boli za sve što se događa u njenom mikrokozmosu i makrokozmosu; u središtu njenog zanimanja je Trogir, grad u kojem živi, (ZEMLJA, ZAŠTO?) planet (s ranama što su ih napravila tehnička dostignuća; sve je uništeno radi profita) i crvena kockica – Hrvatska čija je sloboda uvjetovana…
Slikaričin rukopis je grub i sirov, ali strastven, a njena nesvakidašnja slikarska priča uvjerljiva. Ona u nju ugrađuje sve svoje stvarne i nestvarne tjeskobe i strahove, sve svoje tlapnje i vriskove (HELP) i svu svoju svjesno i nesvjesno nagomilanu tamu. U izvedbi djela Snježana Mayer ih detaljima nadopunjuje, pri čemu pojedini tematski akcenti: oko-žena, oko-zemlja, oko-čavli… postaju dramaturški akcenti i metaforički prolazi u realan svijet u kojemu se živi, koji je zadan, i svijet koji nam se nudi, poetski-izmaštan / snatren svijet u koji nam je uz malo truda moguće dospjeti (SAN, IZBOR). Bitak, ishodište svega je čovjek (MISTERIJA-ČOVJEK). Čovjek je ugrožen, a s njim i život sam, poručuje Snježana Mayer, uglavljajući egzistencijalni nemir i tjeskobnu oniričku poetiku. No, ona i naglašava: uvijek postoji klica koja će ponoviti život – sjeme života koje buja i raste – uvijek postoji nada; s nadom će zasjati neko novo sunce (TROGIRSKO SUNCE)…
Svoju potrebu za punoćom doživljavanja i slikanja, kao i svoja nastojanja na transcendiranju stvarnosti, Snježana iskazuje i riječima, svojim pjesmama.
predgovor autorice Danke Radić
O autorici
Snježana Mayer rođena je u Splitu 1962. Grafički dizajn završila je također u Splitu. Bavi se tapiserijama, makrameom, izradom nakita, osmišljavanjem loga i vizualnih identiteta… Radila je na restauraciji HNK Split, s Goranom Smojderom radila je na replici portala trogirske katedrale. Velik broj njenih radova darovano je u humanitarne crkve te župi Gospe od Ružarija u Segetu Donjem, mjestu gdje živi i stvara. Članica je Likovne udruge Trogir, sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama i skupnim izložbama. Cogito ergo sum prva je samostalna izložba Snježane Mayer.
Stvaranje
Do kada će stakleni cvjetovi
od kamena i trnja cvasti
u mojim rukama?
Latice njihove put mi utiru.
Noge ranjive.
Pijev slavuja i lelek se isprepliću
Al’ osmijeh ne izbrišu.
Snježana Mayer
Uz dopuštenje: Muzej grada Trogira
