Likovni umjetnici od 11.01.2021. nastupaju na zajedničkoj izložbi slikarskih radova ‘Jedno novo vrijeme u Galeriji Zvonimir u Zagrebu.
Likovnjaci predstavljaju motive iz prirode, gradske vedute, različite scenične prizore ljudi i njihova emocionalna stanja u trenucima dokolice i uronjenosti u intimi bića.
Autori različitih izraza, ponegdje kroz poetski realizam, ali i lirsku apstrakciju ili nadrealne ekspresije boja približavaju svoje likovno umijeće, u posvećenosti stvaralačkom činu kroz koju prosijava težnja oblikovanja svijeta, kroz izdvajanje njima značajnih motiva.
Izložba “Jedno novo vrijeme” tako predstavlja odmaknutost umjetnika od uzburkane svakodnevice i put traženja tihih inspirativnih trenutaka u kojima se sjećanja i snovi prožimaju sa unutarnjim slikama, kada se na platnu osmišljavaju kompozicijske igre, raščlanjuju boje i tonovi, pretapanje planova, definira se perspektiva i ravnoteža, tvore novi oblici ili se naprosto kroz igru sa kistom i špahtlama, u žarkoj paleti izljeva ritam umjetnikovih osjećanja”- piše.mr. art Krešimira Gojanović.
U prozračnom zelenilu šume na slici Marije Hećimović, kroz dojmljivi kontrast dana i noći na slici “Most” Barbare Špiljak Presečki, u slici “Zalazak na moru” Vesne Zvonarević i slici “Neka nova svitanja” Andree Stanić, priroda nam nudi i dubine i udaljena obzorja, mikrokozmos za istraživanje, počinak između zbivanja i točku susreta sa samim sobom.
Prirodi se slikari uvijek vraćaju u kruženjima godišnjih doba, shvaćajući da svaki dio godine zrači drugačijim svjetlom, ali i svaki autor kroz drugačiju lepezu boja izražava svoje impresije, pa tako i zima na slikama Marije Omazić i Branke Toplek biva viđena na različite načine, gdje nam Omazić dočarava obalu zaleđenog jezera pod žutom svjetlošću hladnog zimskog sunca, a Toplek je svoj prizor zime prikazala bjelkasto sivim, plavim i ljubičastim tonovima, koji se u dalekoj perspektivi zgušnjavaju u obrisima tamnih borova.
Marijana Vuković slika vatru kroz žustre crvene plamenove koji podsjećaju na tijela nekih vilinskih plesača kraj drevnog ognjišta, dok Snježana Bilandžić svoje eukaliptuse rastvara u mrežolikoj kompoziciji koja povezuje planove pješčanog tla i blijedoplavog neba, gdje i ta stabla djeluju kao da su oživljena i uzgibana u nekom egzotičnom plesu i susretu sa silama prirode.
Danica Kuštrak, Emina Jaić, Nada Katanec, Marija Tokić, Marija Šic i Ankica Tomac slikaju ženske likove, djevojku uokvirenu iskričavom aurom svjetlosti iz prirode (Tomac), futuristički prikaz žene u kontemplaciji ispred crvenog oblaka kose (Šic), melankoličnu putnicu na željezničkom peronu u vješto izvedenom bogatstvu sivih tonova (Tokić), bajkovitom šumom uokvirenu djevojku u plavom (Katanec), lice žene koje izvire iz bjeline prošarane mrljama boje (Jaić) i elegantnu figuru žene sa knjigom u ruci u intimi svoje spavaonice (Kuštrak).
Gradske vedute predstavljaju Ana Sušec i Biserka Ladišić kroz delikatne detalje zagrebačke uspinjače (Ladišić) i samotnu, kamenom popločanu ulicu u predvečerje (Sušec), u kojima su ti prizori također zamrznuti u vremenu kroz nataložena sjećanja na urbane šetnje i grad koji se stišava prema kraju dana, kada i tamnoplava boja neba sugerira taj suton, protkan rijetkim svjetlom uličnih svjetiljki.
Katarina Sinčić Rast sa figurom anđela podsjeća na priče koje smo slušali u djetinjstvu sjedeći pored naših baka, a na starinske basne o čarobnim ribama podsjeća i slika Vere Antolić, “Zeus Faber”. Zvjezdana Žužić i Ružica Skoko predstavile su se sa apstraktnim stilom slikanja, kroz geometrijsku apstrakciju (Žužić) i lirsku apstrakciju (Skoko), gdje u igri primarnih oblika, linija i kolorita uočavamo strujanje emocija, bez potrebe da one budu definirane u nekom vidu poznate materijalne realnosti.
Veći dio tih autora/ica koji izlažu na izložbi u zagrebačkoj Galeriji Zvonimir bio je predstavljen i na portalu Ludvig dizajn, koji u svojoj programskoj koncepciji želi predstaviti kreativnost širokog kruga domaćih likovnih stvaralaca i na internetu, što je posebno bilo značajno i u 2020., tzv. pandemijskoj godini, kada su mnogi umjetnici kroz digitalnu prilagodbu kulturnih i umjetničkih sadržaja ipak očuvali kontakte sa svojom umjetničkom publikom, usprkos vremenima izolacije i smanjenih mogućnosti za rad i izlaganje.
U “Novom vremenu” umjetnička aktivnost postaje jednako bitna i u virtualnim, kao i u realnim prostorima, kroz multidimenzionalno povezivanje tradicionalnih i suvremenih pristupa u promociji umjetnosti i kulture, koja više nije vezana samo za jedan fizički prostor, već postaje dostupna širokom krugu pratitelja umjetničkih portala, iz raznih država svijeta.
“Novo vrijeme” jeste i ono vrijeme, u kojemu se brišu barijere među različitim kreativcima i ljubiteljima umjetnosti, te se svakodnevno formiraju neke nove suradnje, kao i izložbe kojima je cilj predstaviti što veće bogatstvo različitosti i stilskih izraza domaćih autora, pa nam na tom tragu i izložba u Galeriji Zvonimir daje priliku da upoznamo nove autore i njihovo viđenje posvećenog ”slikarskog vremena”, sa kojim također oblikujemo i naše unutarnje svjetove i umjetničke senzibilitete.”-piše.mr. art Krešimira Gojanović
Izložba se može pogledati do 25.01.2021.
Pripremio: Tomislav Radić
