Do svojih tridesetih ili četrdesetih godina kad je naša osobnost zaokružena, a karakter se teško mijenja, iskusili smo već mnogo toga što život pruža. Zbog toga i možemo većinu iskustava predvidjeti.
Znamo kako ćemo se osjećati i prije nego što doživimo nešto „novo“.
Već prepoznajemo životne faze na početku, bilo da se radi o padu energije, lošem raspoloženju ili opuštenijim danima. Iskusili smo dobre i loše veze, mijenjali smo poslove, okusili uspjeh, ali i neuspjeh, iskusili nepravdu, posvađali se i sklapali nova prijateljstva. Čak i ako ne znamo što želimo, sigurni smo što ne želimo.
Dr. Joe Dispenza: Kako pobijediti krizu srednjih godina
„Tu se pojavljuju problemi. Budući da možemo predvidjeti osjećaje koje donosi većina događaja, znamo što će odagnati osjećaj toga tko smo uistinu. No kad doživimo srednju dob ništa više ne može posve otkloniti taj osjećaj praznine.“, upozorava Dr. Joe Dispenza, jedan od najtraženijih svjetskih predavača te autor jedan od uspješnica među kojima se ističu „Placebo ste vi“ i „Ostvari svoje neograničene sposobnosti“.
Njegovo učenje se temelji na tome kako su naše navike povezane s našim mozgom te kako ih promijeniti. Ako neprestano ponavljamo jednake aktivnosti naš mozak sve više odbacuje mogućnost djelovanja izvan okvira – zbog čega se i tako teško promijeniti, odnosno prikloniti starim navikama.
Popuniti osjećaj praznine
„Ako se svako jutro budite i osjećate kao ista osoba i vaša okolina ne uspijeva odagnati bol, krivnju ili patnju nalazite se u krizi srednjih godina koja je većini ljudi poznata“, upozorava Dispenza.
Zbog toga se neki ljudi, pokušavajući doživjeti nešto drugo i udaljiti se od dobro poznatog osjećaja praznine, prepuštaju kupovini novih stvari – bilo odjeće ili automobila, drugi počnu putovati, a neki se uključuju u škole trčanja, planinarenja, fotografiranja… Renovacija doma ili samog sebe također su neki od čestih postupaka kojima se prepuštamo.
Pokušaji i promašaji
Dispenza tvrdi da su to sve beskorisni pokušaji da se isproba nešto novo kako bismo se osjećali drukčije ili bolje. Ali emocionalno, kad se istroše pokušaji promjene – i dalje smo jedni te isti. Prema njegovoj tezi jedna od pogrešaka je ta što ne želimo pustiti svoj identitet na koji smo se naviknuli jer nam stvara osjećaj dobro poznatog mjesta. Svojevrsno utočište od nepoznatog.
Kad pokušavamo pobjeći osjećaju praznine i uopće, bježimo od bilo kojeg osjećaja koji nas boli, to činimo kako se ne bismo morali suočiti sami sa sobom.
Kad nam život počne bježati kontroli upalimo omiljenu seriju, odgledamo utakmicu i proživljavamo adrenalin, tugu ili se smijemo vanjskim podražajima kako bismo se udaljili od vlastitih.
„Neki se nesvjesno zakapaju sve dublje kako bi ponovno postigli osjećaj koji im je prvi put pomogao da pobjegnu. Previše se izlažu podražajima kako bi se osjećali drugačije od onoga kako se uistinu osjećaju. Prije ili kasnije svi shvate da im treba sve više i više istoga kako bi se osjećali bolje“, kaže Dispenza.
Okretanje igre
Oni koji ne streme ka tome da svoje osjećaje duboko zakopaju počinju se pitati tko su uistinu i koja je njihova svrha, zašto žive na način koji žive i za koga to sve rade. Nakon što shvatimo da ništa iz okoline neće popraviti to kako se osjećamo i počnemo se pitati prave stvari nešto se počinje u nama buditi.
„Umjesto da kupe veći televizor ili najnoviji mobitel neki ljudi prestanu bježati od osjećaja koje su tako dugo pokušavali otjerati i počnu se s njima suočavati. Kad se to dogodi osoba se počne buditi, uviđati tko je zapravo, otpusti fasadu, igrice i iluzije.
Iskrena je u vezi toga tko je zapravo, po cijenu i da nešto izgubi. Okrene se ljudima i kaže im da više nema veze ako ih više ne usrećuje. Završi brigu o tome kako izgleda u očima drugih ili što oni misle. Poželi se osloboditi tog ropstva. To je dubok trenutak. Duša se budi i gurka nas da kažemo istinu o sami sebi. Laž je gotova“, kaže Dispenza.
Prema njegovom mišljenju, život u laži ne samo da nas ne usrećuje nego i nosi različite bolesti jer smo stalno u stanju pripravnosti, stresa, potisnute ljutnje ili tuge. No zavirimo li u podsvijest, promijenimo rutinu i prestanemo bježati sami od sebe, nestat će i kriza koja se pojavljuje u srednjim godinama.
Za to je potrebna vježba i ustrajnost, kao i kod skidanja s bilo kakve droge, lijekova ili alkohola, ali rezultat je iskrena sreća.
