Da se peti Festival reportaže i reportera Fra Ma Fu nije održao u Daruvaru (20.- 22.9. 2019.) možda nikada ne bih na dulje vrijeme posjetila ovaj, kako kažu jedan od najljepših malih gradova u kontinentalnoj Hrvatskoj, pa ne bih imala vremena detaljno obići kupališni park, pročitati knjižicu Vlatke Danek o tom istom parku i „popipati“ najpoznatiju daruvarsku ženu, Augustinčićevu brončanu skulpturu „Kupačicu“.
Iako je zaštitni znak Daruvara nesumnjivo pivo odnosno pivovara, grad je poznat po češkoj nacionalnoj manjini, dvorcu obitelji Janković, termalnom lječilištu i spomenutoj goloj žena.
Nju su slučajno ispod dasaka u dvorištu Augustinčićeva ateljea otkrili znatiželjnici iz daruvarske općinske delegacije, koji su obilazeći zagrebačke kipare u potrazi za parkovnom ukrasnom skulpturom, navratili i do Augustinčića.
Pomireni s povratkom praznih ruku, jer su im sve umjetnine bile preskupe, jako su se iznenadili, kako kazuje svjedok Vaclav Doležal, kada im je ovu ugledni kipar neočekivano prodao za relativno male novce.
Postavljanje skulpture u daruvarskom kupališnom parku nije prošlo bezbolno, jer se općinstvo zgražalo nad onom „golom ženom u parku“.
No, vrijeme je učinilo svoje, pa su ju posvojili i počeli joj tepati…
Antun Augustinčić (1900.-1979.) bio je poznat po velikim javnim spomenicima, pa kada je svoja djela godine 1970. poklonio rodnom Klanjcu, bila su samo ona iz ateljea.
Galerija je otvorena 1976., a prvi je postav osmislio sam kipar, rasporedivši umjetnine u zgradi i okolnom parku skulptura (i sam je pokopan sa suprugom ispod spomenika „Nošenje ranjenika“).
Iako brojni javni spomenici nisu mogli biti postavljeni u spomenutom parku (prvenstveno zbog veličine), ipak je „Kupačica“ našla svoje mjesto.
Kako nije postojao njezin gipsani model (mogla bih skoro zaključiti da se autor prema njoj odnosio gotovo maćehinski: zaturio ju je među golubove ispod nekakve krame, kako je to svjedočio gospodin Doležal), bilo je nužno uzeti odljev.
Šetači daruvarskim kupališnim parkom prilično su se iznenadili ugledavši nepoznate muškarce kako po njihovoj kupačici nanose bijeli namaz i to bez skrivanja, usred bijelog dana (kustos Davorin Vujčić spominje 2008.).
Brzo se razjasnilo da uzimaju kalup kako bi spomenutu skulpturu odlili u Ljevaonici umjetnina ALU u Zagrebu za potrebe Galerije Antuna Augustinčića.
Tako je daruvarska kupačica dobila svoju zagorsku blizanku, ovaj puta bez bazena.
Varijanta spomenute skulpture, ali odjevene u dugačku tuniku i s krilima na leđima, pod nazivom „Anđeo“ (1933.) postavljena je na grob obitelji Crkvenac-Palčić – Matulay na zagrebačkom groblju Mirogoj, no i njezina kopija našla je svoje mjesto među skulpturama u parku klanječke galerije .
Foto Davorin Vujčić Fototeka GAA
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
