Svi oni koji vole dizajn, uređenje kuća, vrtova i vlastitih domova i umjetnost, zasigurno će biti oduševljeni našim sljedećim intervjuom sa Ksenijom Dumom kojem je zvijezda naša Slavonka koja jako dobro zna što radi.
Po struci Ksenija Duma je profesorica hrvatskog jezika, ali je u slobodno vrijeme savršena vizažistica i spretna dekoraterka svog malenog carstva.
Oduvijek je u sebi imala tu dozu umjetnosti koja ju je tjerala na stvaranje nečeg posebnog, nespojivog i nadasve zanimljivog, a danas u njezinoj Villi Olenadar uživa cijela njezina obitelj, prijatelji i gosti.
Kada smo čuli da se u selu nadomak Velike Gorice, zvanom Drnek koje pripada općini Orle, nalazi jedna umjetnička kućica napravljena s puno ljubavi, mašte i kreativnih ideja, pohitali smo vidjeti dokaz da se uz puno odricanja može napraviti kreativno utočište za srce i dušu.
Saznali smo puno toga o Kseniji i njezinoj Villi Carpe Diem koja je postala njezina životna oaza. Vjerujte nam da ćete uživati kao što smo uživali i mi, ali i brojni posjetitelji ove prekrasne kuće.
W: Kako je krenula ideja vezano za stvaranje i dizajniranje vašeg umjetničkog carstva?
Spletom životnih okolnosti kupljena je kućica u selu Drnek u blizini Velike Gorice koja je tada bila u izuzetno derutnom stanju.
Obnova sadašnje Ville Carpe Diem trajala je punih 14 godina budući da smo u to vrijeme imali i drugih poslovnih obaveza, a vizija je bila da dom za odmor i druženje trebaju biti u krugu od 25 km od stana u Zagrebu.
Prvo je to bilo zamišljeno kao kuća za odmor no kasnije sam malu trošnu drvenu kućicu počela uređivati na najneobičniji mogući način. Mješavina različitih stilova, vremenskih perioda kao i kombinacija raznih predmeta koje sam kupovala i naručivala iz svih dijelova svijeta, a najviše sam inspiracije našla na lokacijama tipa Hrelića.“.
W: Dizajnirajnirali ste sami svoju kuću?
Dizajniranje i osmišljavanje svog prostora radim sama, a izvedbu radova uz svoje velemajstore Darinka, Fabijana, Gojka i Jasmina te svestranu pomoć svojih vjernih prijateljica koje me uvijek podupiru u mojim kreativnim naumima.
W: Odakle crpite inspiraciju za ovakve ideje?
Možda će vam biti čudno no neke ideje doslovno sanjam. S obzirom na to da je kuća stara oko 100 godina, primaran ambijent je u retro stilu protkan motivima iz Slavonije pun crvene boje, inače moje omiljene do golublje bijele.
W: Gdje nabavljate stvari kojima upotpunjavate prostor?
Dio namještaja je iz naše privatne arhive no uređen u retro stilu, dok je drugi dio donacija prijatelja od krupnog otpada. Stolice koje su s glomaznog otpada su pretapecirane kao i sve ostalo. Gušt mi predstavlja uređenje tako starih stvari s glomaznog otpada.
W: Možete li našim čitateljima, ali i potencijalnim budućim gostima objasniti koji stil dominira u vašoj kući
Teško mi je reći o kojem je stilu riječ budući da spajam sve što mi se sviđa, obožavam kombinaciju starog namještaja, a još više njihovo ponovno uređenje. Volim stari namještaj koji je „potrebno spasiti“ i ostaviti djeci da svjedoče povijest te uspomene na naše pretke.
Rekli bismo duh prošlog stoljeća. Stilove spajam kroz snove i povijest moje obitelji, a velika sam ljubiteljica Fride Kahlo, Freddya Mercurya, Salvadora Dalija. Oni koji vole i poznaju umjetnost znat će o čemu govorim.
W: Kako reagiraju vaši prijatelji, obitelj i posjetitelji kada vide vašu kuću?
Reakcije su raznolike no većini ljudi se uglavnom sviđa. Poanta je da se sviđa svim generacijama, mladima i starijima, a najviše u njoj uživa moj unuk.
W: Imate li koje dodatne ideje koje još želite realizirati i implementirati u stil kućice?
Naravno da imam, ali sve to ovisi i o financijama tako da sve ide laganim korakom. Ništa ne bih mijenjala već samo nadograđujem.
W: Zašto smatrate da je Vaša kuća posebna?
Kućica moje obitelji i mene je posebna zato što svaki segment priča svoju priču. Toga zaista ima dosta, a svaki detalj i predmet ima svoju povijest i priču kako je nastao u preuređivanju.
Kako ne bih nikoga izostavila imenom moram reći da mi svi u obitelji te od prijatelja dosta pomažu, no moj najbolji prijatelj Ivan Borgo mi pomaže sanjati otvorenih očiju.
W: Iznajmljujete li svoju malu umjetničku oazu?
Kuća Carpe Diem je za rent no isključivo po preporuci. Ne želim ju pod svaku cijenu iznajmljivati svima već želim da u njoj borave ljudi koji će cijeniti moj rad, umjetnost, ali i sve što se nalazi unutra budući da je u dizajniranje uloženo mnogo ljubavi i vremena.
Puno ljudi dalo je puno doprinosa da bi moja kućica izgledala upravo ovako, a posebno moram spomenuti svog supruga Stipu, kćeri Natašu i Sofiju, Unuka Nou, najboljeg prijatelja Ivana Burga i sve ostale prijatelje i majstore bez kojih danas kuća Carpe Diem ne bi bila ono što je.
Autor: Marina Jakšić
