Nedaleko okretišta tramvaja na Črnomercu (Zagreb) nalazi se preuređena industrijska arhitektura nazvana Lauba – kuća za ljude i umjetnost u kojoj nerijetko imamo priliku vidjeti mlade likovne umjetnike.
Među takve, meni osobno izuzetno zanimljive, ubrajam slikaricu Anu Ratković Sobota (1988.) i njezin najnoviji opus pod nazivom „Šume“( 6.-21.2. 2018.). Veliki formati, naglašene ali ne mimetičke boje, čine biljni svijet drveća, slapova, puteva i prostranstava istovremeno bliskim i nedostupnim.
Naime, plošne (meni asocijativno bliske slikarstvu predstavnika Bečke secesije , ali i japanskoj grafici (Leo Vidmar)) slike svojim kolorizmom i rasporedom površina (krošnje, staze, snjegovi na granama) čine bajkovitu atmosferu, upravo pozivajući na „ulazak“ u taj svijet. Spominjući plošni pristup, nisam bila posve precizna: plošnost se odnosi na linijski, crtački dio, dok se boja često nanosi reljefno, tako stvarajući (zabranjenu) potrebu za dodirom.
Gledajući ove slike, ne samo da uživam (o) u odličnom slikarstvu, nego kao da postajem boljom osobom – vidim neke nove , uzbudljive komponente kao sastavnice priode, pa ću možda ta iskustva proširiti na ljude! Za njihovo (i svoje) dobro!
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
