Zahvaljujući Udruzi „Val kulture“ i njezinoj zbirci , u osječkom Muzeju likovne umjetnosti mogu se od 1.12.2017.- 5.1.2018. razgledati radovi hrvatskog slikara Ive Šebalja (1912.-2002.).
Mada bismo mogli u brojkama prepoznati obljetnice rođenja i smrti, neupitni razlog ove izložbe (kao i onih prije nje, te završne u Čakovcu) jest podsjećanje na jednog izuzetnog autora i bogati, homogeni i istovremeno heterogeni opus. Šebalj je volio slikati određene motive poput pušača, akta, slikara, psa itd, no svaki rad bio je novo malo čudo, nimalo sličan prethodnom , osim imenom.
Radovi u osječkom prostoru su mahom na papiru i kartonu izvedeni tušem (crteži), temperom i njemu tako dragim močilom (kolokvijalni izraz je bajc- sredstvo za impregnaciju drva). Pametnim postavom (Valentina Radoš-kustosica MLU i Sonja Švec Španjol – autorica predgovora) Šebaljevi radovi „dišu“ slobodni i međusobno neugušeni, tako da svaki rad čuva vlastitu autonomiju. Njihova ljupka ružnoća , uzbudljiv i ujedno prigušen kolorizam i svjest o slikarskom velikanu kojeg bi iznova trebalo otkrivati, daje ovoj izložbi izuzetno mjesto na sadašnjoj osječkoj likovnoj sceni.
I da završim šarmantnom Šebaljevom rečenicom koja nas uvodi u izložbeni prostor: „Ja sam neko čudno biće koje nije prilagođeno životu, premda sam uvijek, kao pitom čovjek, htio to biti.“
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
