U vremenima koja nam svakodnevno donose mnoga uzbuđenja po pitanju budućnosti teško je zadržati prisebnost duha i veselje u srcu.
Htjeli mi to ili ne, zabrinutost ljudi zbog svakodnevnog serviranja novih informacija vezane za “novo/normalno” stanje donosi neminovno i određene strahove i stanja tijela i duše koja nam nisu bila tako bliska do sada.
I kada u svemu tome naiđete na osobu koja na život gleda kao na predivan dar, smatrajući da se čovjek uvijek može okrenuti vedrijoj, svjetlijoj strani, morate zastati i upiti tu pozitivnu energiju koja zrači iz Tomislava Gojšića.
Lako je bilo napraviti intervju s Tomislavom Gojšićem koji i na svoje životne nedaće, jer uspona i padova u životu imamo svi, gleda s duhovne strane smatrajući da nas svaka situacija izgrađuje u bolje osobe, proširuje naš pogled na svijet i daje životno iskustvo koje prenosimo iz generacije na generacije.
Tomislava Gojšića prati ljepota, inspirativna estetika i kreativnost kroz sve njegove pore. Od vrhunskog manekena u mlađim danima do uspješnog direktora tvrtke u Zagrebu, diplomiranog terapeuta za masažu i još puno lijepih zanimanja koje je prigrlio tijekom svog bogatog životnog puta.
W: Kako zadržati pozitivan stav općenito u životu?
Odmah na početku mogu reći i kraj mog odgovora: Volim život! Uvjeren sam da se svi rađamo sretni, a tijekom života prolazimo kroz razne događaje, situacije i iskustva. To nas sve izgrađuje, čini različitima, formira naš karakter, formira našu percepciju, uvjerenja i na kraju naš stav.
Ako definiramo stav kao relativno trajan odnos prema komu ili čemu, a psihološku strukturu stava čine tri sastavnice: spoznaja, emotivna i akcijska, shvatit ćemo da se on gradi i ovisi o našim prijašnjim iskustvima odnosno usko je povezan s uvjerenjima koja smo usvojili tijekom našeg života.
E sada, ona uvjerenja koja nam ne služe, mogu se mijenjati raznim tehnikama kako nas ne bi kočila na našem daljnjem putu. Pozitivan stav gradi se iz minute u minutu, iz dana u dan, možete i djelomično biti rođeni kao veseljak, ali ovisno o životnim iskustvima pozitiva oslabljuje ili gotovo nestaje još više ako nemamo podršku okoline.
Kako zadržati pozitivu nakon što je proizvedemo
Danas imamo razne tehnike koje potiču ljude da gledaju sunčaniju stranu života, da se ne opterećuju stvarima i situacijama na koje ne mogu utjecati, i sami se možemo sjetiti neke od njih kao npr: meditacija, yoga, šetnje po prirodi, slušanje dobre glazbe, ples, bavljenje sportom…
Te nas tehnike usmjeravaju na fine vibracije i dižu nam razinu energije, vraćaju samopouzdanje, umiruju misli, uzemljuju i čine nas više radosnijim, pozitivnijim. Živimo u modernom dobu gdje nam je sve dostupno i čini nam se da sve funkcionira kako bi mi bili sretniji, a po zadnjim istraživanjima ljudi nisu nikada bili toliko nesretni kao danas, odnosno prije pandemije.
Ipak mogu sa sigurnošću reći da sreća i pozitivan stav nikako ne ovise o vanjskim elementima, jer sve što je izvan nas samih je van naše kontrole i prolazno, ono što jedino ostaje smo mi sami i stoga bitno je raditi na sebi.
Zamislite da ste vi vrt a vaše misli su vrtlar
Ako vrtlar ne brine o svojim biljkama i cvijeću, redovno ih ne zalijeva i obrezuje, vrt će postati neuredan. Isto tako možemo gledati na svoj život, ako ćemo u malim stvarima nalaziti sreću i veselje, onda nećemo čekati da se dese one velike kako bi bili sretni, jer u svemiru ne postoji malo i veliko, postoji samo način kako mi vidimo stvari oko nas.
Ako njegujemo svoje misli i na život gledamo kroz ljubav i imamo razumijevanje za sve što on donosi onda ćemo kao rezultat imati pozitivan stav, ne samo prema životu općenito, već ćemo prije svega imati i ono najbitnije prema sebi.
W: Puno polažete na, za Vas neodvojivi dio svakog čovjeka, duhovnost. Kako se nosite sa stresom u doba korona virusa, potresa i svega što nas je zadesilo?
Pojam duhovnosti neki povezuju s religijom no on je u mom slučaju usko vezan uz proučavanje metafizike i nematerijalnog u odnosu na prolaznost života, gledanje na stvari kao energiju.
Sama riječ ima korijen u latinskom, spiritus, udah, udisanje, duh. Samim time što dišemo već smo u duhovnosti, samo je pitanje kako udišemo, na što mislimo dok udišemo i koliko smo svjesni daha kao vrlo važnog alata za naš duševni mir.
Postoje razne tehnike disanja, danas je stvarno sve dostupno na internetu, unesite par ključnih riječi i možete pronaći baš ono što Vama odgovara. Ako volite biti vođeni i u rukama profesionalnih učitelja disanja, meditacija, možete se upisati na razne on line tečajeve i unutar svoja četiri zida uživati u opuštanju i duhovnosti.
Kako se ja nosim s ovim izazovnim vremenima. To je dobro pitanje
Teško mi je odgovoriti u par riječi, vjerujem i da čitatelji Wish portala nemaju puno vremena pa možda da odmah prijeđem na stvar.
Morao sam se doslovno posložiti i zaštiti od samog početka pandemije i potresa, tako da sam se osvijestio i zaštitio sebe stavivši na papir sve izazovne situacije kojih sam se mogao sjetiti od ranog djetinjstva pa sve do danas.
Pri tome mislim na primjer na školski period gdje su me djeca stalno zadirkivala jer sam volio ples i modu i bio sam atipičan za njih, najblaže rečeno. Taj period je za mene bio dosta težak, pogotovo zbog puberteta kada smo najranjiviji, ali kroz moje aktivnosti koje su me usrećivale preživio sam i ne samo to, uspio sam!
Zatim me snašla i rastava u doba kada se ljudi u Hrvatskoj nisu tako često rastajali. Prvo sam naišao na ne odobravanje obitelji a onda i okoline no došao je i period kada sam ušao u trend jer su rastave postale sastavni dio naših života.
I da sada ne nabrajam dalje, događaji koji su me pratili i koji nisu bili ugodni, izgrađivali su me u bolju osobu, davali mi gorivo da ne odustajem od života. Često su to veliki testovi nas samih ali ja sam uvijek našao razloga da na sve gledam s pozitivne strane. Iskreno, nisam odmah mogao okrenuti na pozitivu, ali s vremenom naučite da sve prođe i da će ovi događaji koji nas trenutno prate jednom proći, a da vi morate nastaviti živjeti.
I da ponovim, naše misli odnosno naš vrtlar će biti zaslužan za naš vrt i naš život, a na pravom ste putu budete li slijedili svoje srce koje će uvijek odabrati ono pravo kada utišate svoj um, manje gledate vijesti, manje pričate o drugima, više se krećete, često postite, pazite što izgovarate, više se grlite, još češće govorite svojim bližnjima koliko ih volite, zastanete na trenutak i duboko udahnite.
Život je udah/duhovnost koju dobivamo po rođenju, to nije nešto izvan nas, duhovnost smo mi sami. I onda kada dođu izazovi kao ovi koji su nas zadesili, ne možemo preko noći postati pozitivni i smireni, na tome radimo svaki dan i onda kada mislimo da je sve prošlo i da se više ne moramo truditi i razmišljati pozitivno tek tada skupljamo gorivo za nadolazeće izazove, jer njih ne možemo spriječiti niti ih unaprijed predvidjeti, ali možemo biti spremni i u miru.
W: Koji je vaš životni moto?
Pa Ghandi je jednom rekao: Budućnost ovisi o onome što danas radiš. Ja se slažem da sve ono što danas radimo, mislimo, maštamo, sutra ćemo živjeti. Pa onda opet da ponovim, pazite što mislite, pazite o čemu maštate jer ne možemo kriviti druge i vanjske situacije ako nismo zadovoljni smjerom u kojem ide naš život.
Da li smo u strahu, da li smo u brizi i tuzi, da li ta stanja i situacije imaju smisla, osim što nam mogu pogoršavati naše stanje i naše zdravlje?
Znajte da svaka bolest dolazi od naših misli, zato pazimo što mislimo danas jer ćemo to sutra proživjeti. Savjetujem neku od literatura na temu misli i koliko su one moćne.
W: Što vas najviše ispunja na sadašnjem poslu i što mislite kako bi ljudi trebali birati ono što rade?
Osobno mislim da ljudi nisu programirani samo za jedan posao koji moraju raditi cijeli život
U srednjoj se školi, nažalost, moramo odlučiti uglavnom samo za jedan fakultet, ako želimo nastaviti studij što ne znači da je to jedina strast ili jedino što želimo raditi u životu. Još gore ako odabiremo zanimanje samo jer je dobro plaćeno, a uopće se ne vidimo u tome.
Također, nismo ista osoba u ranim dvadesetim i u četrdesetim. Često ljudi, u Americi na primjer, upisuju fakultete ili se prekvalificiraju i u kasnim pedesetim jer ih sustav i okolina motiviraju i podržavaju. Ja imam četiri vrste obrazovanja, a zadnja mi je bila škola za masažnog terapeuta.
Cijeli život se volim masirati, a naći dobru masažu nije lako. Odlučio sam završiti najbolju školu u Zagrebu i pružati ljudima najbolje od tajlandske, limfne i sportske masaže. Isto tako vodim agenciju za marketing više od 18 godina.
Svoj pozitivan stav i zdrava radna iskustva unosim svakodnevno u poslovanje s mojim kolegama i klijentima. Savjetujem razne tvrtke oko prodaje i marketinga, sve to još nije ni pola onoga što radim i što s užitkom dijelim, a da ne pričam o tome što me sve zanima van posla.
E sada pitanje, kako bi ljudi trebali birati ono što rade?
Pa neka slušaju više sebe nego druge, neka ih godine ne opterećuju, tuđa mišljenja, neka više eksperimentiraju i budu hrabri, imaju povjerenja u život, a život voli i nagrađuje hrabre ljude.
Danas postoje razne on line škole, ne morate nužno sjediti u klupi ili studirati 4 godine da dobijete diplomu, možda uopće nije do diplome, samo budite ono što jeste i kao što rekoh, slijedite svoje srce.
W: Koliko vas u poslovnom i osobnom životu vodi intuicija?
Ja bi više rekao da me vode životna iskustava, promjena starih uvjerenja, rad na sebi a najviše me vodi smirenost i shvaćanje da iz mirne glave dolaze najbolje privatne i poslovne ideje, da iz mirnog srca dolazi prava ljubav, da iz radosne duše dolazi najiskreniji osmijeh da iz hrabrosti izlazi ono najbolje u nama.
Katkada se moramo predati i ne planirati toliko i željeti imati kontrolu, jer ako ćemo više biti spontani tada će nestati očekivanja koja dovode do razočaranja.
W: Kakav je vaš odnos prema neuspjehu?
Za mene ne postoji neuspjeh! Sigurno će sada većina reagirati kao; “o čemu on to priča”, ali ajmo prvo definirati uspjeh. Uspjeh je postizanje nekog planiranog cilja. Postoje ciljevi koje mi sami sebi zadajemo i poslovni ciljevi koje nam na primjer zadaje netko drugi, nadređeni na primjer.
Kada mi sami sebi zadamo neki cilj, a kojeg ne ispunimo, možda u cijelosti kako smo zamislili ili na pola puta shvatimo da to više nije naš put, odustajanje ili odlazak u nekom drugom smjeru znači samo biti u fluidnosti s životom, prihvatiti stvari takve kakve jesu i ne opirati im se.
Možda je tako bolje za nas umjesto da forsiramo i bojimo se što će drugi reći. Moramo imati vjeru koja nam daje sigurnost da se sve uvijek dešava najbolje za nas.
Ako nam ciljeve zadaje netko drugi, tada moramo biti svjesni naše odgovornosti kada ih prihvaćamo, odnosno provjeriti što će se desiti ako ih ne ispunimo.
Riječ neuspjeh doslovno mi bode uši, jer kao djecu nas uče kako biti uspješan u poslu, sportu, u ljubavi, u raznim poljima života, a na tom putu izgubimo uživati, biti ono što jesmo, jer se želimo uklopiti i dopasti drugima.
Neuspjeh je zastarjeli izraz za biti izvan borbenog lanca u kojem nam “uspješni” nameću nerealne ciljeve, govore kako bi se trebali ponašati da se uklopimo u društvo, to je igra bez granica, igra bez pobjednika, kao kada pas lovi svoj vlastiti rep.
W: Koja bi bila osoba na koju se najviše ugledate i da li se slažete s tim da treba imati uzore u osobnom rastu ili isključivo graditi svoj put sreće?
Lijepo je imati uzore. Svako ih ima po svojim životnim načelima. Bitno je samo da ti uzori ne propagiraju strah, mržnju, ratove i nejednakosti u svakom pogledu. Meni su uzori moji najbliži, jer to su ljudi od krvi i mesa koji ne sjede na nekoj planini i meditiraju 24 sata.
To su ljudi koji se bore s raznim životnim izazovima, žive sasvim obične živote, ne srame se pričati o problemima, ne skrivaju kada su tužni ili ljuti, a na kraju svega zadržavaju pozitivan stav prema životu, jer jednakom mjerom vole život kao i ja. Presretan sam što sam okružen divnim osobama i njihovim životnim pričama koje me nadahnjuju svaki dan. Nadam se da i ja njima služim.
W: Puno ste putovali, volite čak i dokolicu s kojom se nagrađujete nakon zahtjevnih poslovnih poduhvata. Da li mislite da putovanja, promjena okruženja i kulture utječu na ljude te kako utječu na Vas?
Jao sada ste piknuli u osinjak. Odmah mi krv brže teče. Obrazi su se zarumenili i postaje mi vruće! Obožavam putovanja. Obožavam trenutak kada ih planiram, pa sve od pakiranja i do zaključavanja vrata stana.
To što dobivam na putovanjima, to iskustvo, ti mirisi, okusi, vizualni efekti, to se ne može riječima opisati. Za mene putovanja nisu bijeg od sebe ili okoline. Putovanja su za mene jedna nova dimenzija života, jedna nova priča koja će nas zauvijek promijeniti.
Nakon svakog putovanja mi više nismo ista osoba. Ja barem nisam. I taj osjećaj kada dođem doma i gledam na svoj život prije, kao da je taj život vodila druga osoba. Uvijek se vratim sa svježim idejama i novim planovima, kreativniji sam i neke stvari se brže realiziraju, jer na njih drugačije gledam.
Nakon mnogih putovanja sam dobio nove ideje za posao, našao ljubav, renovirao stan, donio velike životne odluke koje su se danas pokazale „uspješnima“. Kao da na putovanjima zaboravite na sve što je ostalo tamo negdje i onda se stvari poslaguju za vaše najbolje dobro jer niste na njih fokusirani i nema kontrole, a to je važan dio duhovnosti, otpustiti stara uvjerenja i otvoriti se za novo bez razmišljanja kada i kako će se to desiti, da divno je putovati.
W: Koji je vaš odnos prema poslovnom u odnosu na privatan život?
Pa ja prije svega nisam poslovan čovjek. Što to ustvari znači? Isto kao i definiranje uspjeha ili neuspjeha?!
Idem na posao, ispunjavam svoje radne obveze, imam radno vrijeme, sastanke, kolege, ciljeve….
Ali, kada sam na poslu ja sam opet svoj, ja nisam netko drugi od onoga tko sam doma ili s prijateljima. Imam sreću što sam stvarao agenciju od samih početaka i mogao sam kreirati tim kolega koji odgovaraju politici agencije, biti kreativan, biti svoj, dati najbolje od sebe, nema natjecanja ni konkurencije, no naravno da neki osnovni kriteriji za rad moraju biti zadovoljeni.
Moram reći da mi se takav način razmišljanja i poslovanja nikada nije obio o glavu. Ježim se od pomisli da radim u okolini koja ne sluša, ne vidi, nema empatije, a najviše se ježim od ljudi koji ne rade ono što vole raditi, glume da su netko tko nisu, pretvaraju se, i jedva čekaju da završi njihov radni dan da mogu biti ono što jesu ili doći doma i odmarati pred TV-om.
Možda će neki vaši čitatelji misliti kako sam imao sreće, da sam ovo ili ono, ali ja sam samo bio dijete koje se nije uklapalo u okolinu jer je netko nekada davno definirao u rječnik riječi poput; uspjeh, neuspjeh, normalan, pravilan, briga, strah, standard…
Kada živite što više možete u sadašnjem trenutku, u kojem nema boli ni patnje, samo udah i izdah ne znajući što nam sljedeća minuta donosi, onda se ne dijelite na privatno i poslovno, na prijatelja i roditelja tada ste samo biće koja je došlo na ovaj planet po iskustva i samo bivate, bivate najbolja verzija samoga sebe, a onda dolazi sve vama bez puno truda i priče, da takozvana nirvana, ali to je druga i podulja tema.
W: Ptičica nam je došapnula i da super kuhate, pronalazite vremena za čitanje knjiga, putovanja i ciljanog opuštanja. Pa otkrijte nam tajnu organizacije vremena, kako prilagođavate život sebi obzirom na to da većina nas ima grižnju savjesti zato što imamo dojam da je dan projurio pokraj nas, a nismo obavili sve poslovne zadatke, a kamoli se opustili. I tako živimo u nekom vremenskom vrtlogu, a na svaki rođendan, kod većine nas, poželimo podosta toga promijeniti.
Pa teško je opisati moj dan u jednoj rečenici. Za mene je vrlo bitna organizacija od samog početka dana, a koji kreće meditacijom i zahvalnošću na onim stvarima i situacijama koje većina uzima zdravo za gotovo.
Jutarnja vježba s elementima istezanja pomaže mi zagrijati mišiće i pripremiti tijelo za sjedenje na poslu tijekom 8 sati rada. Po prirodi sam motivator i pozitivac pa svoje kolege tijekom dana zabavljam i potičem na izazove, a smijeh mi je najbolji lijek protiv stresa.
Nakon posla i popodnevnih obaveza volim pripremiti fini ručak ili večeru jer je prehrana bitan dio moga zdravlja i zadužena za dobro raspoloženje. Barem svaki drugi dan oslobodim vrijeme za dulju šetnju po nasipu budući da živim vrlo blizu Save i Jaruna.
Večer uglavnom završavam nekim dobrim filmom ili knjigom, a prije pandemije česta druženje s prijateljima, kina, kazališta, izložbe, bili su sastavni dio mog svakodnevnog života.
Intervju: Diana Mikloš I Tomislav Gojšić
