Kad je u najmanjoj bačvi u velebnim prostorijama Moslavačkog vinogorja Ljudevit Miklaužić kušao vino koje su radnici ostavljali za sebe nije mogao niti slutiti da će tada skromni Škrlet danas postati jedna od važnijih bijelih sorata u Hrvatskoj. Njegovi nasljednici Marko i Lovro već dvadeset godina uspješno vode obiteljsku vinariju Miklaužić.
Predvodnik u predstavljanu Škrleta svijetu je upravo obiteljska Vinarija Miklaužić koja nastavlja s radom koji je započeo djed Lujo. Od samih početaka vinarija je uključena u projekte koji se bave razvojem Škrleta u vinogradarskoj i vinarskom smjeru.
Prvi pokusni nasadi za provedbu klonske selekcije zasađeni su upravo u našim vinogradima te smo u suradnji s Agronomskim fakultetom nakon završetka projekta počeli saditi vinograde koji danas služe za proizvodnju čistog sadnog materijala. U vinogradima se već dugi niz godina okrećemo održivoj proizvodnji te sve nove nasade podižemo isključivo po ekološkim načelima.
Vinarija Miklaužić je najveći proizvođač Škrleta na svijetu i svake godine novi nasadi donose sve više i više prinosa ovog moslavačkog nektara koji za sad nema konkurenciju među svojim obožavateljima. U toj vinariji najdražu sortu svakog Moslavca i onog tko se tako osjeća proizvode u dvije verzije.
Prva je ona poznatija svježe i lepršavo vino cvjetnih i citrusnih aroma koja se odlučno slaže uz svaki dobar ručak bio one mesni ili riblji. Odležani Škrlet druga je verzija iste sorte u ovoj vinskoj kući, podaju ga pod sinonimom Žuti ovnek.
Ova verzija je pokazatelj da Škrlet može stati uz bok svakoj svjetskoj sorti i zadovoljiti i najistančanija nepca sa aromama mente, kadulje i zvjezdastog anisa te moćnog punog okusa.
Djed Lujo bio bi ponosan kad bi vidio do kud je ta gotovo izgubljena sorta danas dogurala, a sigurno bi mu još draže bilo vidjeti da je vinarija prerasla u ozbiljan obiteljski posao u kojem sudjeluje cijela obitelj svatko na svojoj strani.
Marko i njegov sin Lovro su glavni i odgovorni za dobru kvalitetu vina, dok se za dobru hranu prilikom degustacija svaki put pobrine mama Ksenija pa tako iz vinarije Miklaužić još nitko nije otišao praznog trbuha niti suhog nepca.
