Izložbeni prostor Napretkovog kulturnog centra u upečatljivoj plavoj zgradi Napretkove zadruge (1936.) „elipsoidnog tlocrta s nazubljenim završetkom tornja“ (Zdravko Matić) koju je na početku Bogovićeve ulice, nadomak središnjeg zagrebačkog trga sagradio arhitekt Stjepan Planić (1900.-1980.), nema odlike „prave“ galerije no izložbama nema zamjerki i zbog dobrog odabira radova i zbog likovnog postava kao što se oživotvorilo s izložbom Siniše Reberskog „Album mentalnih fotografija“ (veljača/ožujak 2025.).
Reberski (1962.) je stekao raznoliko obrazovanje na području grafike i dizajna (Zagreb, Beč, Ljubljana) a iz životopisa izdva- jam tek tri napomene: „U svom umjetničkom radu kombinira razne medije istražujući njihove veze i zajednička ishodišta, „Uže područje umjetničkog interesa su mu slikarstvo i kaligrafija“ i „Najradije slika u tehnici akvarela za što je primio više priznanja“.
Potonja opaska je bitna za ovu izložbu jer je Reberski iz prirodnog okoliša „oteo“ travnate krajolike (mahom šaš) i „zarobio“ ih u tehnici akvarela, povezujući njihov stvarni izgled s osobnim odnosom prema „modelu“.
Iako djeluje kao da se neprestano bavi određenim krajolikom u kojem dominiraju raslinjem obrasle vodene površine, odabir boja (mnoštvo nijansi zelene i plave, ponegdje tmurne sive i poneka s toplog dijela spektra), nakupine trski i trava svojim rasporedom mijenjaju ugođaj a uporaba tehnike sfumata na svakoj od slika ostvaruje drugačije ozračje. Takvom je dojmu, po mojem mišljenju, doprinio i pronicljiv likovni postav samog autora, jer on ipak najbolje osjeća svoje radove.
Sugestivnost ovih akvarela (uvijek se pomalo podrazumijeva da će autor slikajući vode, posebice močvare, koristiti akvarel) pobuđuje divljenje prema prirodi i umjetnikovom umijeća i mogu se potpuno složiti s mišljenjem Sonje Švec Španjol, autorice teksta u katalogu: „Likovne bravure, poetičnost, sklad i ljepota utjelovljene prirode na vodoravnim kompozicijama emaniraju mir, tišinu i spokoj prijeko potrebne za očuvanje duševnog mira svakog ljudskog bića.
On su lišene bilo kakve pretencioznosti ili pretjerivanja te počivaju na autorovom iskonskom i dubinskom osjećanju i razumijevanju prirode što čini ovaj ciklus radova svojevrsnom likovnom poezijom u malom.“
Fotografije: Josip Strmečki
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
